By Kada se gradi država ili društvo poput ovog kojeg mi gradimo već četvrto desetljeće onda je svakome tko pažljivo analizira ponašanje aktualne vlasti jasno da će siromašni svakim danom biti sve siromašniji, kao i da će bogati svakim novim danom biti sve bogatiji, i sve to uz „demokratsku“ potporu „većine“ građana. U demokratskim i pravno uređenim zemljama ovako nešto kao što se događa u Hrvatskoj je naprosto nezamislivo.
U posljednjih deset godina cca 10% stanovništva Hrvatske u najproduktivnijoj dobi je otišlo iz države, u isto vrijeme umirovljenici su osiromašeni do granice kada ih više od pola ima mirovinu ispod linije siromaštva, a povrh svega nikada nije bilo više prijavljenih radnika na najnižu odnosno minimalnu plaću. Hrvatska je uz navedeno dopustila i da izvorišta pitke vode i poljoprivredna zemljišta prelaze u strane ruke, a žmirenje na korupciju tešku u milijardama eura je nemoguće razumno objasniti bez da u istu rečenicu ne stavimo i aktualnu vlast.
Kada svemu navedenom dodamo i mogućnost da banke bez ikakve kontrole trguju svojim potraživanjima, uz njima bliske agencije za utjerivanje dugova, koje ljude izbacuju na ulicu radi nekoliko stotina ili tisuća eura, nerijetko veoma upitnih dugovanja, onda polako gledajući širu sliku dobivamo obrise države koju ne vodi demokratski izabrana vlast već nešto što se, i ne samo kolokvijalno, naziva „mafija“. Takva vlast u pravno uređenoj i demokratskoj zemlji bi brzo pala jer bi građani promptno tražili njeno odstupanje i nove izbore, no u Hrvatskoj se tako nešto ni uz hrpu korupcijskih afera i kupovinu parlamentarne većine ne događa.
Da bi se odnarođena vlast održala njeno glavno oružje je distrakcija koju je HDZ toliko usavršio da je za neke od njih i sam Goebbels mala beba. Ono što je nakon razotkrivanja afere sa toksičnim otpadom u Lici, i ne samo Lici, posebno zanimljivo je pokušaj da se svi koji su o toksičnom otpadu trebali biti informirani kunu da ih o tome nitko nije obavijestio, a to onda automatizmom treba značiti kako ne mogu biti ni odgovorni za posljedice.
U trodiobi vlasti je važno da svaka treba, može i mora raditi neovisno o druge dvije, no to ni u kom slučaju ne znači da čelne osobe ili predstavnici triju vlasti ne trebaju biti međusobno informirani o onome što rade, ne bukvalno o svemu ali svakako moraju o svemu onom što je bitno za nacionalnu sigurnost odnosno u interesu normalnog funkcioniranja države.
Ako predsjednici Vlade, Hrvatskog sabora i Republike Hrvatske ne dobiju informaciju o nekoj nacionalnoj ugrozi od SOA koja je navodno informacije o opasnom otpadu u Gospiću proslijedila DORH-u ili USKOK-u, a bez da su o tome obaviješteni i ministri, unutarnjih poslova ili ministar pravosuđa, onda ta dva ministarstva i ministri nemaju apsolutno nikakvu potrebu. Ako je vjerovati riječima niza aktera koji tvrde da o slučaju Gospić ništa nisu znali onda je to samo po sebi potvrda kako u državi „Danskoj“ puno toga nije u redu.
Ako ti netko pelješi državu, ako ti netko tisuće tona toksičnog otpada dovozi u zemlju, ako ti truju ljude, tlo i podzemne vode, ako su to ljudi iz SOA-e uočili i prenijeli informaciju, makar samo i DORH-u, onda sve to, ako si predsjednik Vlade, preko svog ministra policije ili pravosuđa naprosto moraš znati…
Možda bi bilo dobro krenuti od razotkrivanja razloga izmjene nekih propisa koji su „otpadnoj mafiji“ širom otvorili vrata za nesmetan uvoz stotina tisuća tona toksičnog otpada, k tome i uz višestruko smanjivanje zapriječenih novčanih kazni za prekršitelje.
U Zagrebu, 05. 10. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
