By Ovo se ne smije zaboraviti. U povijesti političkih progona na prostorima bivše Jugoslavije, jedanaesti listopada tisuću devetsto četrdeset šeste godine ostaje zapisan kao jedan od najmračnijih datuma. Toga je dana u Zagrebu, pred Vrhovnim sudom Narodne Republike Hrvatske, okončan montirani sudski postupak u kojemu je zagrebački nadbiskup, blaženi Alojzije Stepinac, osuđen bez ijednog valjanog dokaza. Ovaj proces postao je školski primjer politički diktiranog pravosuđa, gdje su presuda i kazna bile određene davno prije nego što su se uopće otvorila vrata sudnice. Glavni pokretač ovog sramotnog procesa bio je režim Josipa Broza Tita, koji je težio apsolutnoj kontroli nad društvom, videći u Katoličkoj crkvi najveću prepreku svom totalitarnom cilju. Ključni trenutak dogodio se kada je Stepinac odlučno odbio Titov pritisak da odvoji Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana i stvori nacionalnu crkvu. Tim činom nadbiskup je postao politička meta broj jedan.
Komunističke vlasti podignule su optužnicu koja je Stepinca lažno teretila za suradnju s ustaškim režimom i navodna prisilna preobraćenja. Tijekom postupka u potpunosti su pogažena sva pravna mjerila. Obrani je dopušteno ispitivanje tek malog broja svjedoka, odbačene su ključne isprave koje su dokazivale nadbiskupovu nevinost, a režimski cenzori prešutjeli su njegovo aktivno spašavanje Židova, Srba i Slovenaca. Svjestan političke namještaljke, Stepinac je pred sudom izrekao povijesne riječi da mu je savjest čista te da je za svoje ideale spreman položiti i život. Osuđen je na šesnaest godina tamnice s prisilnim radom, od kojih je prvih pet proveo u kaznionici u Lepoglavi, a ostatak u kućnom pritvoru u Krašiću, gdje je tisuću devetsto šezdesete godine i preminuo.
Presuda je odmah izazvala duboke političke potrese diljem svijeta. Papa Pio dvanaesti promptno je izopćio iz Crkve sve sudionike ovog montiranog procesa, Sjedinjene Američke Države oštro su osudile suđenje, a vodeći svjetski listovi nazvali su ga komunističkom lakrdijom. Iako je unutar Jugoslavije vladao režimski strah, vjernici su masovnim molitvama pružili tihi otpor, a vlasti nikada nisu uspjele slomiti nadbiskupov ugled. Papa Ivan Pavao drugi proglasio ga je blaženim tisuću devetsto devedeset osme godine, a konačna pravna zadovoljština stigla je u srpnju dvije tisuće šesnaeste godine, kada je Županijski sud u Zagrebu u cijelosti poništio sramotnu presudu iz tisuću devetsto četrdeset šeste godine, pravno potvrdivši njegovu nevinost.
Stavovi prijašnjih papa odlikuju se jasnim porukama, pa je tako papa Benedikt šesnaesti tijekom posjeta Hrvatskoj dvije tisuće jedanaeste godine poručio da se Stepinac zaslugom svoje kršćanske svijesti suprotstavio svakom totalitarizmu, braneći Židove, pravoslavne i sve progonjene u vrijeme nacizma i fašizma, a potom i svoje vjernike u komunizmu. S druge strane, današnji se papa suočava s neshvatljivim povijesnim kočnicama. Papa Franjo je zaustavljanje postupka svetosti obrazložio postojanjem nerazjašnjenih povijesnih točaka, zbog čega je osnovana i mješovita povijesna komisija sa srpskim patrijarhom Irinejem, uz poruku da izjava o svetosti ne koristi nikome ako iza nje ne stoji jasna istina. Od današnjeg pape Lava četrnaestog javnost još uvijek čeka konačni pravni pravorijek.
Iako je postupak unutar Vatikana formalno dovršen i potrebna čuda potvrđena, hrvatska javnost nailazi na zidove u Rimu, ali još gori zidovi nalaze se u domaćem medijskom prostoru. Skandalozno je, sramotno i duboko uvredljivo za hrvatski narod da se vrhunska filmska ostvarenja koja vjerno prikazuju snagu nadbiskupova karaktera, poput igranog filma Razgovor Dominika Sedlara te dokumentarno-igranog filma Pravednik Stepinac Jakova Sedlara, sustavno i namjerno ignoriraju na ekranima Hrvatske radiotelevizije. Javna televizija na Prisavlju, koju obvezno plaćaju hrvatski građani, pretvorila se u utvrdu cenzure koja svjesno briše hrvatsku povijest iz udarnih medijskih termina. Ovakvo ignoriranje jasno razotkriva da na HRT-u i dalje sjede strukture kojima smeta istina o komunističkoj represiji i našim velikanima. To nije samo propust, to je svjesno saučesništvo u produživanju komunističke propagande i nepravde. Bez obzira na medijsku blokadu državne televizije i vatikanska čekanja, za hrvatski narod i Katoličku crkvu u Hrvatskoj blaženi Alojzije Stepinac već jest svetac i trajni uzor mučeništva za vjeru i domovinu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
