By Podjeli
☩ NAROD KOJI SE BUDI 
⛨ Možda najveće pitanje koje danas možemo postaviti nije kamo ide Europa? Nije ni kamo ide Hrvatska nego, jesmo li još uvijek svjesni tko smo? Narod ne nestaje onoga dana kada izgubi svoju zemlju. Narod počinje nestajati onoga dana kada mu postane svejedno što će od te zemlje ostati. Zato danas ne želim govoriti o Hrvatskoj kao o nečemu što se samo podrazumijeva! Želim govoriti o Hrvatskoj koju treba ponovno osjetiti! Onu Hrvatsku koja nije samo kao ime države, nego kao majka koja čeka svojega sina! Djedova kuća na kraju sela! Ruke čovjeka koje su cijeli život radile! Dijete koje prvi put izgovara hrvatske riječi! Zvona koja se nedjeljom čuju iznad krovova! More pred kojim čovjek zastane i šuti! Zemlju natopljenu radom, krvlju, molitvom i nadom generacija prije nas! To je Naša Sveta Domovina Hrvatska! I zato nije svejedno kakva će biti sutra!
⛨ U povijesti postoje trenuci kada se čovjeku čini da se jedan svijet raspada. Takvo je bilo i vrijeme u kojem je živio sveti Benedikt. Rimski svijet se urušavao, stare strukture pucale su, a budućnost Europe bila je neizvjesna. I tada se nije pojavio čovjek koji je pokušao osvojiti Europu vikom. Pojavio se čovjek koji je počeo graditi! Samostan po samostan! Čovjeka po čovjeka! Dan po dan! Molitvom! Radom! Redom! Odgovornošću! U središtu njegova života stajala je jednostavna, ali golema misao!
„Ut in omnibus glorificetur Deus.”
„Da se u svemu Bog proslavi.”
Možda upravo tu počinje svako pravo buđenje! Ne na ulici! Ne u buci! Ne u velikim riječima, nego u čovjeku! U njegovoj savjesti! U njegovoj obitelji! U njegovom radu! U njegovoj vjeri! U njegovoj spremnosti da preuzme odgovornost! Sveti Benedikt nije ostavio Europi samo samostane.
Ostavio joj je jedan način razmišljanja, da se ono što vrijedi gradi! Da se ono što je sveto čuva!
Da se ono što je sveto ne napušta! I da se budućnost ne čeka prekriženih ruku! Papa Pavao VI. upravo je zbog Benediktova povijesnog doprinosa europskoj civilizaciji i kulturi 1964. proglasio svetog Benedikta zaštitnikom Europe. Zato danas, stoljećima poslije, pitanje nije možemo li vratiti Europu u neko prošlo vrijeme.
Ne možemo! Ali možemo postaviti pitanje: Što od onoga što je vrijedilo želimo sačuvati? Obitelj? Dostojanstvo čovjeka? Vjeru?Slobodu? Rad? Odgovornost?Narode i njihove jezike? Kulturu?
Pravo da čovjek zna tko je i odakle dolazi? To nisu vrijednosti jednog vremena! To su pitanja koja se pojavljuju svaki put kada civilizacija mora odlučiti što želi biti!
⛨ A Hrvatska u toj priči ne smije stajati sa strane! Jer hrvatski narod nije nastao jučer! Kroz stoljeća je prolazio kroz ratove, promjene država, tuđe vlasti, političke lomove i velike povijesne oluje. U pojedinim razdobljima hrvatski su krajevi u europskim izvorima opisivani kao Antemurale Christianitatis – Predziđe kršćanstva, osobito u kontekstu obrane od osmanskih prodora. Ali danas više ne branimo granicu mačem! Danas se granice čuvaju i karakterom! Jezikom!Obitelji!Obrazovanjem! Kulturom! Radom! Institucijama!Odgovornošću, i vjerom!
⛨ Zato buđenje Hrvatske ne znači vraćanje u prošlost! Znači prestati živjeti kao da nam prošlost ništa nije ostavila! Znači pogledati ono što imamo i reći! Ovo je naše nasljeđe! Što ćemo mi učiniti s njim? Hoćemo li ga predati svojoj djeci praznog? Ili ćemo im ostaviti Hrvatsku koja zna tko je? Možda je upravo to najveći izazov naše generacije! Ne dokazati da smo bolji od drugih! Nego dokazati da smo dovoljno odgovorni prema svojima!
Da hrvatsko dijete može odrastati u zemlji u kojoj se cijeni znanje! Da hrvatska obitelj može planirati budućnost! Da čovjek koji radi može živjeti dostojanstveno! Da selo može živjeti! Da grad može napredovati! Da se crkveni toranj i školsko zvono ne pretvore u uspomenu! Da mladi čovjek ne mora gledati prema izlazu čim odraste!
Hrvatska ne treba biti velika zato što će drugima biti mala. Treba biti snažna zato što će znati cijeniti vlastiti narod, vlastitu slobodu i vlastitu odgovornost. A snažna Hrvatska može biti dobra susjeda, pouzdana europska država i čvrst dio Europe. Jer čovjek koji zna gdje mu je kuća ne mora mrziti tuđu kuću! On je samo mora znati čuvati!
⛨ I možda je vrijeme da ponovno naučimo jednu staru lekciju. Ništa vrijedno ne nastaje preko noći!
Benedikt je počeo polako! Jedan čovjek! Jedna vjera! Jedna zajednica! Jedan dan! A iz toga je nastao trag koji je stoljećima oblikovao Europu! Pa možda ni naše buđenje ne mora početi velikim stvarima! Možda počinje u našoj kući! U načinu na koji odgajamo našu djecu! U tome govorimo li svojim jezikom! Poštujemo li svoje roditelje! Cijenimo li čovjeka koji radi! Pomažemo li susjedu! Čuvamo li ono što smo naslijedili! I imamo li još uvijek dovoljno hrabrosti reći! Ovo volim! Ovo je moje! Za ovo sam odgovoran! Sveto Hrvatsko Tlo!
⛨ Europa mora pronaći svoj put!
Hrvatska također! Ali neka taj put ne bude put zaborava! Neka bude put odgovornosti! Jer možda se pravo buđenje naroda ne događa onda kada svi počnu govoriti. Nego onda kada dovoljno ljudi ponovno počne živjeti ono u što vjeruje! I možda je upravo sada vrijeme da počnemo!
Ne sutra! Ne jednom! Ne kada netko drugi to napravi! Nego danas! Za sebe! Za svoju obitelj! Za svoj narod! Za svoju Svetu Domovinu Hrvatsku!
I za generacije koje još nisu ni došle na ovaj svijet!
Neka vječno živi Naša Sveta Domovina Hrvatska!
✠ Za Hrvatsku i slobodu
✠ Bog i Hrvati
⛨ Tomislav Grmovšek
Podjeli
