By Da bismo rasvijetlili značenje naslova članka, obratimo pažnju na jedan komentar gđe Diane Glasnove. U njemu stoji:
Godinama me moji prijatelji u Hrvatskoj pitaju koji su točno problemi u odnosima između Bugarske i sada službeno nazvane Republike Sjeverne Makedonije. Uvijek sam odgovarala da je povijest tih odnosa jako duga i složena te da treba mnogo vremena i objašnjenja kako bi bilo jasno. Štoviše, nikada nisam zaboravila činjenicu da su 45 godina Hrvati i Makedonci živjeli u jednoj državi i da ipak, “u ime bratstva i jedinstva”, postoje nekakve veze. A riječ “Bugari” bila je tada gotovo zabranjena, jer su oni bili ništa drugo nego “fašisti”. Film Informativne agencije BGNES prvi put prikazuje pravi odnos komunističke Makedonije i općenito Jugoslavije prema Bugarima. A sada, nakon što su svoju riječ rekli povjesničari i znanstvenici, ja kao novinarka mogu podijeliti s vama svoje mišljenje, koje se temelji samo na činjenicama i ničemu više. Bez političkih i ideoloških klišeja!
Ustav Republike Sjeverne Makedonije u Preambuli izričito navodi kao nacionalne manjine, tj. “dijelove naroda”:
Srbi, Albanci, Turci, Romi, Bošnjaci, Vlasi. Hrvati i Bugari nisu upisani u Preambulu Ustava Sjeverne Makedonije.
Zbog uvjeta za pristupanje EU-u, Sjeverna Makedonija je MORALA pokrenuti ustavne izmjene da se u Preambulu dodaju: Bugari, Hrvati, Crnogorci, Slovenci, Židovi i Egipćani. To je dio tzv. „francuskog prijedloga“ za rješavanje spora s Bugarskom. Dakle, trenutno službeno priznate manjine u Ustavu su ovih 6 gore, a ostale su predložene za dodavanje. Za izmjenu Ustava potrebna je dvotrećinska većina u Sobranju – 80 od 120 zastupnika. Vlada tu većinu nema, pa izmjene nisu izglasane.
Ali svi hrvatski političari – od Plenkovića do Jandrokovića i Milanovića – ponavljaju kako podržavaju ulazak Republike Sjeverne Makedonije u EU (iako Hrvati nisu upisani u Preambuli!) i kako Bugarska nije u pravu što je sprječava. Ma, dajte, dosta je bilo optuživanja Bugarske da je „Jugoslavenima“ kriva za sve, još od 1918. pa sve do danas!
Više od 136 000 građana Narodne Republike Makedonije, odnosno od 1963. Socijalističke Republike Makedonije, imalo je dosjee u zloglasnoj Titovoj tajnoj policiji UDBA-i.
Osvrt na tekst
Ovaj tekst gđe Diane Glasnice je itekako poučan za cijeli hrvatski narod. Zato jer samo potvrđuje staru (veliko)srpsku školu ‘zamjene teza’. Etnički i povijesni prostor Bugarske su nasilno osvojili u ratovima od 1875.-1878. te onima balkanskima od 1912.-1913. U prvom slučaju se radilo o starim (bugarskim) okruzima Toplica, Niš, Vranje i Pirot (Južno Pomoravlje) a u drugima o sjevernom dijelu bivšeg Novopazarskog sandžaka uz spojnicu s Preševskom dolinom te Vardarskom Makedonijom kojoj su u Prvoj Jugoslaviji nametnuli ime “Južna Srbija”. Nažalost, Južno Pomoravlje su srbizirali uglavnom te tako tamošnje pravoslavno bugarsko pučanstvo priveli ‘srpstvu’ no dio stanovništva je zadržao svoj izvorni bugarski identitet (osobito zapadni rubni dijelovi Šopluka). Radi se o Šopima (bugarskom plemenu). Primjerice Aleksandar Stanković je bugarskoga podrijetla (izvorno Stankov). U drugom slučaju nije išlo ‘pod srpstvo’. Vardarska Makedonija (“Južna Srbija”) se nije srbizirala unatoč vojnoj upravi i izmišljenim pojmovima poput “Stara Srbija” i “Južna Srbija”. Bogu hvala!
Bivši Novopazarski sandžak okupiran od Srbije i Crne Gore je bio uglavnom muslimanski prostor te se zahvaljujući tome takvim održao i do dan-danas. No nažalost, većini tamošnjeg muslimanskog pučanstva je nametnut identitet “Bošnjaci” a prije toga Muslimani premda oni nisu niti jedno niti drugo. Radi se zapravo o etničkim Albancima. Dakle, isti narod s onime u Preševskoj dolini i današnjoj Republici Kosovo ali i SZ i Z današnje Sjeverne Makedonije. Većinsko pravoslavno stanovništvo Vardarske Makedonije su bili etnički Bugari. Itekako svjesni svoga bugarskog jezika i identiteta. Goce Delčev, sudionici “Ilindenskog ustanka” su bili Bugari. VMRO je bila (pro)bugarska organizacija s ciljem oslobođenja cjelokupne Makedonije ispod osmanske vladavine i njezino pripajanje Bugarskoj a ne nekakve “nezavisne” Makedonije. Zar to nije dokaz bugarske pripadnosti toga prostora! S tim da sam pojam ‘Makedonija’ obuhvaća znatno širi prostor od Vardarske Makedonije tj. osim nje i prostor Vranja
, Pirinsku (današnja Bugarska) te Egejsku (današnja Grčka) Makedoniju te dijelove Albanije. Tako da pojam Makedoniju svoditi samo na današnju Sjevernu Makedoniju je u najmanju ruku uvrjedljivo. Ipak (veliko)srbijanska okupacija pod “južnosrbijanskom etiketom” je ipak prouzročila ozbiljne identitetske poremećaje među tamošnjim pravoslavnim Bugarima iako ih u ogromnoj većini nije ‘posrbila’. Bogu hvala! Međutim zbog višedesetljetne (veliko)srbijanske pa potom i (projugoslavenske) okupacije te sustavnog iskorjenjivanja bugarskoga jezika, književnosti, imena i prezimena, svijesti a poglavito u obrazovnim ustanovama te javnoj upravi uz stroge kazne za nepoštivanje tih srbijansko-srpskih grozomorja utjerao se mnogima ‘strah u kosti’ te su nevoljko šutjeli na svrstavanje u “srpsko” pleme “troimenoga” naroda/nacija kasnijih “Jugoslovena” kao naroda (nacije) zajedno s Crnogorcima i drugim pravoslavnim Nesrbima pa i onima u povijesnim hrvatskim zemljama među kojima su osim današnjih Hrvatske i Herceg-Bosne i ostatka BiH 
također i istočni Srijem, Bela krajina i Boka između ostalog. A da su većinski stanovnici Vardarske Makedonije bili Bugari svjedoči i to da je isto to stanovništvo 1941. dočekalo bugarske vojne jedinice kao osloboditelje te nove bugarske civilne vlasti kao svoje umjesto “okupacijskima”. To i u Beogradu otvoreno priznaju. Osim pravoslavnog dijela Vardarske Makedonije Bugarskoj su pripali i sjeverniji bivši srbijanski okruzi Pirot i Vranje. Također jednako bugarski kao i južniji im predjeli. Prostor Caribroda i Bosilegrada je i danas većinski bugarski ali je nažalost 1918. pripao Kraljevstvu SHS (Prva Jugoslavija). Oduševljenju 1941. nakon ulaska bugarske vojske nije bilo kraja!!!
Epilog koji je ‘na snazi’
Nažalost, Druga Jugoslavija je krenula prijašnjim srbijanskim tragom. S tom razlikom da je slijedeći smjernice Bernke konvencije iz 1928. odbacila srpski identitet tamošnjeg većinskog pučanstva. Ali ga iz političkih razloga nije htjela a niti mogla priznati bugarskim. Pa je nađeno “kompromisno” rješenje u vidu da se ono formira posebnim etničkim, jezičnim i političkim tijelom unutar socijalističke Makedonije u sklopu Druge Jugoslavije. Na zasjedanju AVNOJ-a pravoslavni puk Vardarske Makedonije odn. bivše “Južne Srbije” je proglašen Makedoncima u smislu posebnog naroda odvojenog od drugih naroda i to prvenstveno različitog od Srba ali i Bugara (narod-matica). Uskoro nakon Drugog svjetskog rata ustanovljena je jezična norma ‘makedonskoga’ jezika te su izvorna bugarska prezimena dobijala novi oblik s završetkom na -ski. Daljnjom promičbom, obrazovnim sustavom, indoktrinacijom, kulturom a osobito glazbom pa i mješovitim brakovima se bugarski većinski identitet istisnuo a novi makedonski ukorijenio. Taj novi makedonski entitet je ‘nakačen’ na srpsko-srbijanski te je došlo i do svojevrsnog fuzioniranja u mnogim aspektima mada ne i u formalnom i potpunom smislu. Tako su sada Makedonci mnogo bliskiji svojim srodnicima u Južnom Pomoravlju tj. “Srbijancima” negoli Bugarima premda su i jedni i drugi zapravo dijelovi (odnarođeni) bugarskoga narodnoga ili nacionalnog tkiva. Nažalost. Dakle, svjedoci smo hibridizacije Bugara današnje Sjeverne Makedonije što ima za posljedicu Makedonce kao narod odvojen od matičnog bugarskog naroda te dosta bliskog Srbima, narodu koji ga je okupirao i teško ugnjetavao. Zar to isto nije i danas na djelu u Crnoj Gori među većinom pravoslavnih u njoj. Bogu hvala, pravoslavni Hrvati su i dan-danas prisutni kao narod/nacija u cijelom bivšem Novopazarskom sandžaku ali i oni Hrvati koji su po vjeri muslimani. I opet se (pro)srpske snage i u C.Gori služe zamjenom teza. Kao Crnogorci su “nastali” od Srba, “stvorio” ih Đilas, “prodavatelji” vjere za večeru mada će prije biti da su primjerice Šumadinci i Mačvani s Podrinjcima (s desne obale Drine) kao i Polimci te Moravičani Crnogorci. Puno je više Šumadija s Pomoravljem ‘šjeverna Crna Gora’ negoli je Crna Gora srpska. Jest, i u ovom slučaju vrijedi ona Thompsonovih stihova pjesma ‘Ako ne znaš što je bilo’…… reći će ti Vardarska Makedonija, Južno Pomoravlje od kongresa Berlinskoga iz 1878. te balkanskih ratova od 1912.-1913. pa sve do 1944. u napredak.
Hrvatskoj, Herceg-Bosni i Hrvatima makedonski primjer kao opomena.
Svjedoci smo da i danas unutar hrvatskoga naroda/nacije ima mnogo ‘unutarnjih’ neprijatelja koji bi najrađe ponovno okrenuli ‘točak’ povijesti unatrag i zarad toga niječu ili omalovažavaju hrvatski jezik, tradiciju, povijest, kulturu, ponos, kraljeve i dinastije, državnost pa i samu nacionalnu opstojnost sve to nastojeći uokviriti u “zajednički” identitet s drugim narodima republika i pokrajina bivše države a poglavito Srbima i Srbijom. UŽAS! Oni zapravo od Hrvatske i Hrvata općenito žele u širem smislu riječi praviti “UŽAS” tj. “užu Srbiju”. Stalno izmišljajući imaginarne “Vojvodine i Kosova” u pogledu “čakavskoga” jezika, “istrijanstva”, “multietničke” Istre točnije Istarske županije, forsiranjem regionalnih pojmova umjesto inzegrirajućih (zapadna, istočna, južna Hrvatska i sl.), zatim spominjanje “Bosanaca” i “Hercegovaca” umjesto Hrvata u BiH, ravnodušnost spram “Bunjevaca i bunjevačkog” jezika nasuprot Hrvatima i hrvatskom jeziku koji je jedan od šest službenih jezika u Autonomnoj Pokrajini Vojvodina, nezainteresiranost za priznanje Hrvata u današnjoj Sloveniji i Republici Kosovo u najmanju ruku nacionalnom manjinom ili zajednicom, zanemarivanje hrvatskog naroda na cijelom matičnom mu prostoru (JI Europe i Središnji dio) uz neprijateljski stav spram Hrvata u dijaspori jer eto smeta im mnogo ustaša u njoj i visok stupanj nacionalne hrvatske svijesti jer to predstavlja njima konkurenciju i ugrozu. I upravo radi svega nabrojanoga valja nam raditi sve suprotno od toga! SUPROTNO!!! I to Uporno, Ustrajno i najvažnije Uspješno! Jer to je jedini jamac da kao narod (nacija), država, kantoni, lokalne samouprave izbjegnemo udes kako Bugara i današnjoj Sjevernoj Makedoniji tako i istih ranije u Južnom Pomoravlju ali i današnjih Crnogoraca kao i onih otprije. Stalno si ponavljajmo riječi gđe Diane Glasnove i cjelokupni ovaj članak kako bismo izbjegli neke nove brodolome, scile i haribde.
Stoga pamet u glavo o Hrvati i svi kojima je hrvatsko U Srcu jer se kaže ‘tko iz prošlosti ne nauči ponovno će ju morati proživljavati’ kao i ona ‘pametan se na tuđim grješkama uči a glup na svojima’. A mi budimo pametni umjesto glupi. U tom neka nam pomognu stihovi pjesme ‘Ako ne znaš što je bilo’.
P.S. Žalosno je da Vlada na čelu s Plenkovićem uopće ne vodi računa o tome da Hrvati u današnjoj Sjevernoj Makedoniji budu ustavna kategorija i priznati kao zaseban nacionalni entitet sa svim pravima koja iz toga proizilaze. Umjesto toga, ona kritizira Bugarsku koja se zalaže i za hrvatski narod u današnjoj Sj. Makedoniji jer iz opravdanih razloga stopira napredovanje te zemlje ka EU jer eto važnije je da Sj. Makedonija što prije uđe u EU nego da se sada to stopira zbog tamošnjih Hrvata. Žalosno i jadno! EU važnija od vlastitog naroda! Unatoč ustavnoj obvezi RH koja nalaže njezino vođenje brige i skrbi o hrvatskom narodu van njezinih granica! Tako više ne ide. Stoga zaokret. Rađe putem Bugarske nego s ovakvim Plenkovićem i zapravo (lijevim) narativom. Pa dajmo da krenemo jednim boljim putem.
S vjerom u Boga i hrvatskom slogom!
Uvijek i Vazda za hrvatski dom i rod Spremni!
Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
