By Podjeli
Jučer su naša djeca, koja još uvijek misle ostati u Hrvatskoj, dobila svoj dio duga za vrijeme u kojem će oni zarađivati. Ministar” Milo dijete” opakih manira zadužio je Hrvatsku za milijardu eura koju će potrošiti za vraćanje duga iz prošlosti.
Vladi se ne žuri s programom mjera za zaštitu ugroženih građana, vele da promatraju važu i razmišljaju, kao da gledaju da brod potone, a onda da pokupe one koji se koprcaju u moru.
Nema vage, nema računice po kojoj bi penzioneri u Hrvatskoj mogli živjeti s prosječnom mirovinom već odavno, jučer je neki klipan iz tih redova rekao da su mirovine rasle 18% , ni blizu istine, ni blizu života
.
U to je ukalkulirano ovo povećanje socijalne naknade od 800 na 1000 kuna za one koji nisu radili i nemaju ništa.
Ti ljudi već imaju neka socijalna prava no ostaje da je to 33 kune na dan. Da bi se skuhala hrana koja košta 33 kune i ne treba puno struje no oni nisu najugroženiji.
U još goroj situaciji su oni koji nisu u socijalnoj kategoriji , imaju male mirovine a moraju plaćati sve svoje račune.
Većinom su to žene koje su gašenjem tekstilne industrije ostajale bez posla, ili ih je obiteljska situacija natjerala da ostave posao
Invalidnost djeteta ili nemoć starih roditelja prisili mnoge žene da skrate svoj radni vijek , uvijek se očekuje da to bude ili majka, supruga, kćerka, sestra .
270 000 umirovljenika ima manju mirovinu od 1700 kuna.
Grad Split, drugi po veličini u Hrvatskoj ima 175 000 stanovnika, a Osijek oko 96 000.
U Hrvatskoj ima umirovljenika s mirovinom od 1700 kuna toliko koliko grad Split i grad Osijek imaju zajedno stanovnika. Ti su ljudi u većem siromaštvu od onih koji primaju socijalnu naknadu, oni dnevno imaju manje od 30 kuna i s tim žive .
Banda iz Banskih dvora promatra ih vrši analize koliko će ih biti manje, ogradili su Markov trg da se zaštite od građana, pretvorili ga u parkiralište za svoje “blindirke” koje su kupili iz proračunskog novca u koje ovi s 30 kuna uplaćuju u proračun 1/4 na dan.
Laž je da su mnoge namirnice na 13% PDV, one su rijetki izuzetak, većina je na 25%, a korisnici svih benefita, od stana do putnih troškova, odvojenog života, subvencije za režije poručuju nam da se može preživjeti s tim jer je nekome naknada rasla s 1500 na 1750 kuna.
Pola umirovljenika njih 600 000 ima mirovine manje od prosjeka to je kao Zagreb bez Podsuseda i Sesveta,živi ispod prosjeka mirovine koja iznosi 2640 kuna, kada plate režije ostaje im dnevno 54 kuna i najveće stavke u režijama bit će plin i struja koji neće poskupjeti
niti 100% već samo 98% ,neće dobiti subvencije, izravnati će se s onima koji imaju 30 kuna na dan.
Sve mirovine iznad 1700 kuna mogu se ovršiti do tog iznosa i barem jedna 1/3 umirovljenika već ima ovrhu.
Premijer Plenković svaki dan hvali se nekakvim uspjehom, kupnjom aviona, kupnjom oklopnjaka u državi koja ima 750 000 maloljetnih osoba koje ne zarađuju i građana koji žive s 30 kuna jednak po broju stanovnika
gradova velika poput Splita i Osijeka.
Ta beskrupulozna banda svaki dan nam tvrdi da je potpuno uredu da neki dotepenac iz Francuske živi u državnom stanu s minimalnom naknadom jer je došao pomoći. Gdje to ovih 270 000 umirovljenika vidi pomoć Francuza, što je to on učinio za njih i njihovu djecu.
Novci koje ćemo dati za avione mogli su vratiti dug koji nam je jučer natovario Marić djeci koja na leđima danas još imaju školske torbe.
Ti ljudi u broju stanovnika dva velika grada mogu očekivati povišicu mirovine u visini 40 kuna koliko danas košta pakovanje od 400 grama piletine bez kostiju, ali ne odmah ,nego na isplati u četvrtom mjesecu.
Budućnost će tome dati ime , možda već s dospijećem obveznica na naplatu. Živjeti bahato od minulog rada staraca pred kraj života i na račun sada školske djece i to nazivati uspjehom može samo duboko poremećena skupina ljudi okupljena u teškoj interesnoj organizaciji. Njih ne mogu maknuti zviždači već samo ujedinjeni radnici i umirovljenici u Hrvatskoj.
Sve su borce za radnička i umirovljenička pa čak i za invalidska prava potkupili raznim beneficijama, jučer gledamo da su se i donacije u zakladi grada koristile za plaće, nema gdje nisu zavukli grabežljive šape, ništa im nije sveto, ništa im nije nedostupno.
Hoćemo li u obračun sa svim povlaštenima, ili ćemo dočekati da nam dijete koje danas ide u školu čeka s nestrpljenjem da umremo, kako bi mogao založiti ono što ste mu mislili ostaviti da mu u životu ne bude teško na vašem grobu zapaliti svijeću, da bi mogao živjeti, ili ćemo i dalje misliti da ovi znaju najbolje.
Siromaštvo kuca i na naša vrata, naš ministar Ćorić poput svizaca je najavio zimu i usred ljeta, zagladio frizuru i otišao kući u autu koji ima rezervoar za benzin za kojeg treba novaca koliko nema 270 000 građana za cijeli mjesec za sve životne troškove.
Za taj benzin oni koji žive s 33 kune dati će 8, da se Ćoriću natanka na vrijeme.
Je l’ to Hrvatska kakvu smo željeli i sanjali, ili vas možda nije briga?
Dragica Trumbetaš
Podjeli
