By „Svaki grad ima neko svoje sveto mjesto, svako područje ima neko svoje sveto brdo, a nama je to Klupca, Puhovo, Dubovo. Tamo se odvija ta bitka za bioraznolikost u prirodi. Jedino što trebamo učiniti je ostaviti je na miru i uživati u njoj. To je naš okoliš, to je naš zrak.“ – kazao je diplomirani inženjer šumarstva Milan Vojinović.
E Milane, E Vojinoviću zvani “Istina“ o struci i stručnosti u gradnji samopadajućih šuma i razlici njih od ono malo posječene “supervrijedne“ makije vulgaris.
Sveto mjesto je Milane grad, stari grad Korčula, gdje ste savjetovali ugradit borovu šumu zajebavajući se s Naturom 2000, a optužujući druge, i takvom strukom nam prijeteći u „provincijalnoj“ Korčuli, kako ste je zamislili zajedno s “protestantima“ na gradskoj Rotondi. Da puno ne pišem, ali samo se slobodno drznete izazvati me vi, sve stručnjaci po potrebi pokrivanja politike crvenih „Bella Ciao“ borova u srid grada na kanalizacijskom ispustu. Tko će platiti za garantirani projekt Ponte Rosso borići i pitarići s narančon i limunon na Justinu i zagađivanje pročelja crkve dok nije Crkvi došlo do granice da progovori: Dosta nam je strpljenja i devastacija. A i branitelji su rekli ostavite se betoniziranja usrid Grada.
Oni koji drugačije misle, drže da je ovdje Balkan kakvog su neko vrime bili zaboravili dok ih je svijet “kultivirao”. Prevariste se u međuvremenu… s pravilima i papirima svugdje pa i prema neprofitnim udrugama došlo je do renesanse, jednostavnije rečeno… nema više zajebavanja, tko ne konta ima Pavlek jedan razgovor tjedno dopušten, i pokoji progledan kroz prste pa ga kontaktirajte za još savjeta, kad mene ne obadate.
Da se mi vratimo u srž do kosti, makar se pitanik samo okrene blesasto ko da nije njegov poso, a ipak… piše portal Jug info dalje:
„Kako doznajemo od Grada Korčule, idejni projekt uređenja napravila je tvrtka Tubus d.o.o., no prije sadnje nije izrađena stručna podloga ni elaborat hortikulturnog uređenja. Biljke su odabrali bivša gradonačelnica Silić Maroević te ispred struke i obrta Anemona (o.p.a.što ima rasadnik s vrhunskim odlučivačem, ljudi rade što im se kaže). Milan Vojinović, diplomirani inženjer šumarstva i dugogodišnji član ADIPA-e, Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske.
Za nešto više od 21 tisuću eura, Vojinović je u suradnji s tadašnjom gradonačelnicom, odabrao posaditi 26 stabala, 22 bora i četiri tamarisa, 50 raznih niskih biljaka i 200 ružmarina. Projektom je, kako je najavljivala Silić Maroević, planirana pješačka staza do plaže, šljunak, klupe i tuševi,(o.p.a kakvi tuševi, kakve klupe… oni što se čekaju iz Neviđana) a provedba je trajala od 30. studenog 2023. do 29. travnja 2024. godine.
I sad uzdanico „protestanata“ i novih vođa staroga poretka… pred dan Državnosti popadoše borovi, a davno usahnuše limun i naranča hortikulturnjaci.
I što sad, ništa, odmah pravac Čara na rasijavanje sjemena biljke “razdor“, a što je reko bio stari general Daiđa ima ljekovitija biljka “istine“ i kontra palamuđenja, koja se kolokvijalno naziva „degenek“, ja je zovem i udaranje po špagu za propuste.
Ako držite da će vas, kao, struka spasiti, nije ni njih preko trideset kad su namjeravali napraviti brzu cestu preko nekoliko izvora vode i izvorišta rječice Omble. Morao bi zaviriti u studiju da možda nije Stručnjak neki pored inženjera, arhitekata, okolišnih zaštitaraca, stručnjaka za kulturna nasljeđa, bufer zone i urce palce magarce tamo zapisan. Čudilo bi me, a i ne bi jer struka radi za lovu, a lova dolazi sa slavom, koju se eto na prosvjedima kreće stvarati.
Samo ne ide to tako, s jedne strane jedna a s druge druga mjerila.
Zaboravite nakon ovoga na lovorike gospon Šumski, a šteta što ih ja ne uzgajam pa da stavimo na Puntin, rivu usred staroga grada Korčule, veliki vijenac i svijeću na djelo koje bi mi još objasnili da niti vidim, niti razumijem. Ali nisam ja nimalo bitan, vide svi, i blago onima koje Gradonačelnik tolerira, samo čekam dokle će lav ostati deva. A bez takve transformacije mediokriteta vidjeh za leđima samo tako.
Probudi se Korčulo grade, ojačaj za svoju djecu koju ćeš uskoro trebati čuvati svojom snagom, poviješću, zidinama, ljepotom i odlučnošću, one su nam hrana. Tko misli da je zafrkancija grdno se vara.
Bog nam pomogao i čuvao prvo grad pa otok, pa nam Županiju i Hrvatsku od šumova koje nam se podmeću drekom i lažnom brigom za očuvanje okoliša na Dubovu, dok horovođe prolaze tu gradom i laganom šetnjom od petnaestak minuta ogoljelom „periferijom“ idu zatvorenih očiju, ne samo što ne vide nego, ni ne čuju, oni ni ne čitaju pozorno. Jesam li rekao da mi to što se gradi smeta, jesam li se naglo protiv toga pobunio, nisam, ali neki bi da jesam i čude se. Nema vam se potrebe ni koristi iščuđavati činjenici da iako znam podbosti pozaspale, one opijene nuđanjem političke pogače, ali do isključno Sabora. On je rezerviran za gojence. Kako i zašto sam uvijek određen i na pravom putu napretka i mjere… pa jednostavno.
Nisam interesni licemjer.
Spremni, Vjerni.
Marko Mujan
