By Kako je ono lijepo pisala na Braniteljskom portalu naša Lili Benčik u tekstu pod nazivom Davor Mladošić, dubrovački „GOSPAR” nikada bio, niti će biti!, i još: „Razotkrivanje tih zločina i to u najreprezentativnijem prostoru u Dubrovniku, razbjesnilo je Davora Mladošića, zato što pristalice i sljedbenici yugokomunističke zločinačke ideologije ne mogu prihvatiti i priznati da je njihova voljena Yuga nastala na zločinu, masovnom zločinu prema Hrvatima, toliko da se nije mogao suzdržati a da ne napiše taj odvratan, prostački i primitivan tekst.”
Ja bih o sasvim drugoj temi nevezano.
Recimo. Kako se naziva lijena bezidejna ideološki zatucana osoba; kako se zove organoleptika kojom i dlaka na nečemu smeta makar bilo čisto kao suza; kako zovu duplo šuplje šoviniste koji prihvaćaju grijehe svog omiljenog Vođe, a sve bi Pavelićance bili likvidirali da im se pružila prilika kao i Titina “goveda“ iz 1945. i kasnija, da proste te plemenite životinje, jer one ni s crvenom krpom ne bi takvih zločina počinile, kakve bi ovi “fini” da se povijest slučajno ponovi. Kažu da filosofi mlatimudani se prikriju i sisaju li sisaju sve što im se pruži, a potom eto ti ih pa se jave kako bi sebe u svojoj politici aktualizirali. Prolaziš nakon bačene smrdljive crvene petarde ne osvrćeš se više potom, nego zadovoljan svojom provokacijom ignoriraš. Ali ima djece naše što ih tako lukavo dijeliš, kojima pronalaziš red u svom neredu a to nikome ništa nije dobroga donijelo izuzev onima gore koji od njega žive da se muti smrad. Pri tom imaju djelatnika dragovoljca vazda iz prikrajka spremnog za javne priče o svojoj niš korisnoj ulozi već godinama. Nepromijenjene tehnike slične onoj slučajno Pupovca ili novih kolegica čije se mjesto čeka u Saboru. I što će se dočekati, pa Pandorinu kutiju u kojoj se skuhalo u prvoj vodi povijesne anegdote s bivšim maratoncem Pantelijom i malo koga još. Sve to lažno i namješteno u lovačkim pričama jelena. Vuk SANU Karadžiću udaraš i sam znaš kako je to bez veze. Prvo ti je smetalo jedno slovo Hrvatske, mislim abecede, a sad si našao još čak tri i dao im kontekst privučen hrvatskom folklornom izražaju kao šiparica ubimozgovnim krvarenjem iz tekstova “novokomponovanih” cajki. I što ti dušice smeta s godinama sve više, jeli ti srculencetu smeta slovo U, kao da je ono krivo što se rodilo… kako mu uhatom volite tepati ušato, ili ti smetaju Z, D i S, Ili H, Ž i V ili B, I i H ili pored Ž, i A i P, bi li i iskreno reci da možeš sve zamijenio sa S, F, i S i n. Zašto malo N, zato što ga se diko tako uporno odričeš, a to dođe kao biti pasivni pušač. Na svakome od nas je odluka. Birate iskazivanja tajne ljubavne nekrofilije prema Ljubičici Bijeloj a nije lj nego J. Bolje reći nakon ovoliko već iskopanih kostiju na unosnim “djelima” vaših učitelja prije vam je Tite ŽNJ, ili p kao davno, kad bješe pedofil svoje žene koju je otro u GULAG skupa s djetetom… I onda se nađete vrli pošteni pametni i mudri (valjda barem magistre) s takvim uzorima nekome biti moralna vertikala. Sad ste u najboljim godinama Dubrovnik Vas nazovimo to gosparu obožava i slijedi katarza pred finale u koprivama. Da koprivama, tražene su, zdrave, čiste krv i radio ne radio u njih neće grom iz vedra neba. Od mene imate pozdrav iz zemlje Safari. Što bi još odovamo rekao: „Prajcu daješ ali u Prajca i najdeš“. Nacionalizam kao i od početka jača Državu a lešo šovinisti na crveno jedino slobodnoj zidariji se divite ne bi li vam za osobne interese ostvariti poslužila.
Ne nije ovo Vama, ne pripada samo vama ovakav opisni esej, ima njih još, samo to ne znači ni u ludilu da su oni i neubrojivi.
Bog i Hrvati, HŽV, a može i HDŽ, kao što skula može nekome biti škola. Vama teško. I u pokušaju da ne “ubijete“ toliko puno slova, ovo posljednje ne može biti zadnji dan škole našim dragim maturantima kojima šaljem najiskrenije želje za odličan život u njihovoj Domovini. Radi se o Hrvatskim Državnim Željeznicama. Znam da bi neki radije da su vozovi, ali uzalud vam trud harmonikaši i rastegači iz šupljeg u prazno. Ugodno praćenje Svjetskog prvenstva u nogometu (fudbalu) i navijajte. Zaboli me uvo za koga god hoćete samo se opet nekad periodično javite a možete i ovako javno, tko se osjeti prozvanim, kao ja Vama pisamce u medijima uputit. Pitajte Pantelijine svirače na dugim fanfarama i „Lovca na jelenove“, kako to završi. Mogli bi i do otoka samo oni su vam ovdje na drugim školama. Učimo ih Demokraciji, a i ne samo njih.
Pokušaj Vam je što bi moj pokojni Stari znao reći kad bi se netko iz noćne akcije bez pogotka vratio: SKMO.
Marko Mujan
