Studija je naručena za 32 milijuna kuna , svaka riječ u njoj košta 500 kuna…

Cilj je ove Vlade da se 2030 godine bolje živi,rekla je ministrica Tramišak sinoć na TV. Sažetak je to “Nacionalne strategije” o kojoj je jučer govorio i Plenković.

Studija je naručena za 32 milijuna kuna, svaka riječ u njoj košta 500 kuna i naš ju je Plenković s ponosom predstavio.

Da se bahatost mjeri nekom jedinicom, sigurno bi je bilo u takvom istupu kao i kuna, koje porezni obveznici moraju platiti da  saznaju, da još 10 godina budu loše živjeli.

Karamarko je isto imao svoju strategiju no ona je isto puno koštala, ali kratko trajala.

Ova nova ,basnoslovna skupa, možda nikad neće biti ni primjenjiva, važno da se bude morala platiti.

Danas kada se u bolnicama boje, hoće li svaki čas nestati respiratora, kreveta, nema lijekova, postavljaju se novi šatori, još su ljudi u stanovima bez krovova, stradalim u potresu u rano proljeće, oni nam vele da će za 10 godina biti bolje i to još moramo.platiti.

Oni koji su pisali “Strategiju “već  danas, mogu bolje živjeti, dobiti će honorar od kojeg mogu do kraja života biti bez brige, a još bude i nešto ostalo .

U zemlji gdje je glavno prihodovno  zanimanje konobar, puno toga ovisi o suncu, kiši, potresu, o zdravstvenoj ugrozi, ne može se reći ni što će biti sutra ,mjesec dana daleka je projekcija ,a godina unaprijed velika je avantura ići u prognozu.

Nema više “Jugoplastike” koja je zapošljavala 10 000 ljudi i imala rasprodanu proizvodnju 10 god.unaprijed, nema ni “Diokoma”, srušio ga Kerum dinamitom i napravio ” Joker” robnu kuću koja sutra neće imati kome prodavati, jer su ljudi siromašni.

Od industrijske zemlje postali smo uslužna djelatnost za hirovite strance, koji negdje u svijetu gledaju zemljopisnu kartu, smišljaju gdje bi mogli putovati.

Nekad bogata slavonska gazdarica, ne razmišlja što će posaditi na njivi na proljeće, jer što god posadila, neće imati kome prodati, već gleda u ” Oglasniku” gdje bi mogla spremati apartmane preko ljeta.

Takvu politiku potkrijepljene su “Strategijama”koje su puno koštale, a dale stanje kakvo imamo.

Dodatno je Priroda učinila svoje, na to nitko nikada ne može biti spreman ,imao li knjigu debelu pola metra.

Sve dosadašnje “Strategije”zatrpao je potres, koji je trajao nekoliko sekundi i virus koji se ne da zauzdati, vjerojatno do trenutka kad sam odluči nestati.

Pouka bi bila, ne trošiti novce na vidoviti pogled na budućnost, dok nam fali za dovoljno zraka za preživjeti danas, od toga ljudi postaju nemoćni, a često nemoć pretvore u bijes.

Policija je ustanovila da je u bolnici u Dubravi ,namjerno došlo do sabotaže.

Neki strašno bijesan čovjek, toliko bijesan , da mu je bijes zamutio razum, da je uzeo nešto oštro i teško i išao razbijati sklopku, da bolnica ostane bez struje.

No nitko više nije siguran, jučer smo čitali da je 20- godišnji unuk, pretukao divljački djeda u selu Blizina Donja, cipelario ga je udarcima u glavu, ostavio ga tako pretučenog u krvi i otišao.

Djed je došao s Čiova pobrati masline i bio jedino kriv što predugo živi.

To se dogodilo po noći kada ovakvi “hrabri” ljudski smradovi sakupe hrabrost , da bi se iživljavali na starim i nemoćnim.

Da je dečko imao svoj  stroj , ne nužno u Jugoplastici, moglo se zvati i Diokom, stroj koji ga je čekao da ga stavi u pogon ujutro u 6,  možda bi spavao usred noći.

Ovako mora čekati da prođe Corona, da se vrati ljeto, da negdje u svijetu netko zaokruži na zemljopisnoj karti, da će putovati u Hrvatsku, čak što više, mora ih puno njih zaokružiti, da bi taj sada bijesan dečko imao posla, ustajao ujutro u 6 i išao na vrijeme spavati, mozak mu ne bi bio zatrovan takvim užasnim planom, da ide pretući 79 godišnjeg starca.

Dragi umirovljenici “Strategija” je utakmica čiji kraj mnogi od nas neće doživjeti, bolji život da i dođe, nama i neće puno značiti, no moramo dok smo još u snazi, spriječiti da našu djecu vode ovakvi koji ništa ne znaju učiniti da već sutra bude bolje, da se naši razviju u zdrave normalne ljude, koji će imati gdje raditi, razvijati  ljubav i empatiju,  da budemo zemlja ravnopravnih mogućnosti, da će jedino vrijediti diplome s originalnim pečatom i potpisom, da će se točno znati svi pravi sudionici prošlog rata, jer ovakvo stanje odgovara samo “lažnima”.

Da bi to mogli danas i sutra moramo se čuvati da bi preživjeli, virus je tu i nitko ne zna hoće li se baš u njegovom tijelu pokušati razmnožiti.

Čuvajmo se, pazimo se, nismo još gotovi s poslom, moramo znati vratiti povjerenje u neko bolje sutra, koje će imati osnove u realnom prikazu,a ne biti preskupo slovo u nekoj knjizi.

Dragica Trumbetaš