Saborski zastupnik Ivica Baksa pozvao je na ponavljanje natječaja za novi stadion Maksimir, poručivši kako se objekt vrijedan više od 200 milijuna eura mora graditi prvenstveno prema potrebama navijača i nogometaša. Smatra da arhitektonska vrijednost i funkcionalnost moraju ići zajedno, ali da stadion prije svega mora služiti ljudima koji će ga koristiti.
„Posljednjih tjedana puno slušamo o memoriji prostora, dijalogu s krajobrazom i arhitektonskom nasljeđu. Sve je to važno, ali ne smijemo zaboraviti osnovnu stvar: gradimo nogometni stadion. Mjesto na kojem će 35 tisuća ljudi navijati, pjevati i slaviti golove“, poručio je Baksa.
Naglasio je da nogomet desetljećima pripada običnom čovjeku, radnicima, kvartovima i tribinama te da navijači ne moraju poznavati arhitektonsku terminologiju da bi znali što očekuju od stadiona.
„Žele biti blizu travnjaka, imati dobar pogled, zaštitu od kiše i vjetra te atmosferu kakvu zaslužuje veliki nogometni klub. Neka to bude najljepši stadion u Europi, ali prvo neka bude dobar stadion.“
Osvrnuo se i na troškove ponavljanja natječaja, smatrajući da već potrošena sredstva ne smiju biti presudna pri odluci o investiciji koja će služiti generacijama.
„Najskuplji stadion je onaj koji jednom izgradimo pogrešno. Natječaj možemo ponoviti, ali Maksimir od dvjesto milijuna eura ne možemo vratiti u dućan s računom ako shvatimo da smo pogriješili.“
Baksa predlaže i uključivanje predstavnika navijača u ocjenjivački sud eventualnog novog natječaja.
„Među tisućama Bad Blue Boysa sigurno postoji arhitekt ili građevinski inženjer koji ima diplomu, stručno znanje i dvadeset godina iskustva na tribini. Zašto i takav čovjek ne bi imao glas? Vjerujem da bi to napravio i besplatno“, istaknuo je.
Zaključio je kako rasprava ne smije postati sukob arhitektonske struke i javnosti.
„Treba nam vrhunska arhitektura, ali ona mora biti u službi navijača. Arhitekt može nacrtati tribinu, ali ne može nacrtati atmosferu. Zato ponovimo natječaj. Bolje ponoviti utakmicu nego pedeset godina gledati autogol.“










