By Ovo je pitanje koje definitivno traži odgovor. Svjedoci smo teškoga, osobito psihološkog stanja u Hrvata. U svim mu povijesnim zemljama uključujući i Hrvatsku kao državu. U BiH također s tim da u većinski hrvatskom dijelu (Herceg-Bosna 
) je puno bolja situacija dok van nje je dosta žalosna. U Vojvodini je prisutna podijeljenost zbog srbijanskog konstrukta “bunjevačke” separacije, Boki zbog bivanja među mnogim prosrpskim elementima, u Sloveniji, Sjevernoj Makedoniji i Republici Kosovo se vodi borba za stjecanja statusa u najmanju ruku priznate hrvatske nacionalne manjine a u drugim zemljama je glavno pitanje odupiranje asimilacijskim procesima. No, Hrvati imaju još jedan zajednički problem a to je ‘političko’ zlostavljanje njih samih iliti ‘mobing od politike’.
Ti koji to vrše su antihrvatski elementi poglavito u Srbiji i AP Vojvodina te dijelovima BiH van Herceg-Bosne (osnovica Sarajevo-Banja Luka). Jasno uz dodatak službene Ljubljane, Podgorice ali i Prištine te Skoplja. Jasno, udarna snaga političkog i inoga zlostavljanja hrvatskoga naroda su velikosrpski elementi kao i oni “probosanski” čije pakosno i mrzilačko djelo krajnje revnosno servisiraju snage ljevice u Hrvatskoj i to prije svega Možemo, SDP, Radnička Fronta, SDSS, SNV sa svojim ‘Novostima’, zatim raznorazne NVO (udruge i sl.), glavnina medija osobito onih u vlasništvu srbijanskog kapitala kao i globalističkog (N1, TV Nova, Hype TV, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Nacional, Telegram, Arena Sport, Gloria, Novi List, Dnevno.hr, Index, Fraktura, Glas Istre i dr.).
Naravno da su tu i raznorazni youtube kanali poput ‘kambera’, kanali o Ilirima, zatim razni youtuberi koji uglavnom krstare bivšom državom bez iole vrijedna spomena Hrvata koji žive u tim područjima i sl. Primjerice, jedan “hrvatski” youtuber ide u Crnu Goru npr. u Nikšić i priča o odnosu tamošnjih Crnogoraca i “Srba” ali nije pokazao niti malo zanimanja za hrvatski narod u Crnoj Gori! Nije mogao svratiti do Zaljeva hrvatskih svetaca (Boku kotorsku) i snimiti ploču koja je u kotorskoj katedrali postavljena ljeta Gospodnjega 1925., posvećena prvom hrvatskom kralju Tomislavu u spomen njegova krunjenja od 925. Ista ti lijevi elementi u Hrvatskoj stalno podgrijavaju jugonostalgiju na raznorazne načine te time izazivaju frustracije kod nacionalno svjesnih Hrvata što ima za cilj dugoročnu destabilizaciju hrvatske države. Uzmimo npr. “kulturnu” politiku pod palicom Nine Obuljen-Koržinek. Financiranje filosrpskih te (anti)hrvatskih filmova. Zatim, dramske izvedbe. Medijski “progon vještica” od strane lijevih glavnostrujaških medija. Blaćenje Dalića, Thompsona i drugih nositelja hrvatskoga domoljublja samo zbog njihovoga javnoga očitovanja kršćanske vjere, identificiranja s hrvatskim nacionalnim identitetom, legitimnim pozdravom ‘Za dom spremni’ pod kojim su se Hrvati na svojim prostorima branili od agresije Srbije i Crne Gore te zločinačkih pohoda Armije BiH u savezništvu s mudžahedinima (najočitiji primjer je javno izvođenje pjesme ‘Bojna Čavoglave’), isticanjem važnosti obitelji, rađanja tj. pronatalitetne politike, nacionalnih hrvatskih simbola, nošenja krunice dok njihovi uspjesi uopće nisu predmet interesa.
Zar to nije ‘mobing’ nad svima koji oponašaju primjer spomenutih! Financiranje raznih anacionalnih i antidržavnih elemenata koji otvoreno ismijavaju Domovinsko-oslobodilački Rat i samostalnu državu Hrvatsku a paralelno s tim veličanje komunističke vladavine te ideje bivše Jugoslavije. Demoniziranje Herceg-Bosne i kao neslužbene regije većinskih hrvatskih kantona, gradova i općina a da ne govorimo o HRHB, HVO-a, prešućivanje hrvatskih žrtava, primjerice na stotine stradale hrvatske djece (samo u Hrvatskoj njih 402 ) dok se samo ističe slučaj obitelji Zec koja nema veze s ratnim događanjima, dok se s druge strane uvijek ima “razumijevanja” za srbočetničke i unitarističko bosanske snage i sl. je također dio toga mobinga nad Hrvatima. Nošenje crvene zvijezde petokrake, isticanje zastava bivše SFRJ i u manjoj mjeri SRH, Komunističke Partije, slogana koji otvoreno pozivaju na obnovu bivše države (poput zazivanja “Balkanske Federacije bez država i nacija” što je u suprotnosti s čl.135 stavak 2 ustava Republike Hrvatske), dok se EU potpuno ignorira jer se jednostavno ‘ne uklapa’ u tu priču, poistovjećivanje svakog oblika hrvatskog domoljublja i nacionalizma uključujući i (ljubo)ustaštvo i radikalnijim oblikom hrvatstva pod zajedničkim nazivnikom imena ‘fašizam’ ili ‘nacifašizam’ definitivno predstavlja otvoreno zlostavljanje svih naprednih hrvatskih snaga. Primjena ‘duplih standarda’ je očiti znak i dokaz društveno-političkog mobinga nad čestitim i ponosnim Hrvatima.
Taj mobing se sprovodi organizirano poput konstantno besmislenih i nepotrebnih organiziranja gostovanja balkanskih ‘folk’ skupina ili izvođača (“cajkaški” bandovi tj. “cajke”) od strane više nivoa struktura koje su izučile zanat od bivših struktura. One vrlo pedantno i pametno vrše mobing. Zašto toga svega nema u današnjoj Sloveniji mada tamo oko polovice stanovništva je jugonostalgičari je pitanje koje traži odgovor s obzirom da u Hrvatskoj je svega 23% ljudi poput onih 45% u susjednoj deželi filojugoslavensko. Jednostavno, sve navedeno i tomu slično ne može biti slučajno nego namjerno. To nisu teorije zavjere nego namjere. Borba protiv toga kreće od građanske hrabrosti s prokazivanjem svih tih zlostavljačkih metoda. Prohrvatski aktivizam s političkim organiziranjem i umrežavanjem prohrvatskih suverenističkih snaga diljem hrvatskih povijesnih i etničkih zemalja (uvjetno rečeno hrvatskoga svijeta) s masovnim izlaskom na svaki oblik izbora s istim takvim davanjem povjerenja (pro)hrvatskim elementima. I onda vraćanje stvari na ‘tvorničke’ postavke. Ako hoćemo ‘novi tuđmanizam’ ili (re)tuđmanizaciju. Uz pokretanje sudskih postupaka te kažnjavanja svih onih koji su odgovorni za dugogodišnje zlostavljanje ili mobing nad hrvatskim narodom. Pa što Bog da i sreća junačka!
Josip Žgela
