By Podjeli
Misli li tko na našu djecu, škola uskoro treba početi a nepoznanica je sve više.
Naši se bave prebrojavanjem turista, broje se auti oni na odlasku, oni na dolasku, a te stvari iako ne možemo mijenjati.
Škola u susjednim zemljama počinje već prvog i zovu građane da se vrate, da utvrde točno stanje bolesnih.
Sigurnost djece u školama morao bi biti prioritet nad svim ostalim stvarima.
No mi smo sebe stavili na nekakav tron turističke veličine, prije svega trebamo uzeti svaki dostupni euro od turizma, sada su nam ljudi koji su ljetovali kod nas, usprkos svim rizicima mrski neprijatelji.
Najprije smo ih zvali, dočekivali vlakove, ministar ih je dočekivao na granici a sada Kurzu zamjeramo ime koje nosi, na portalima možemo pročitati da je Austrija beznačajna, Slovenija neprijateljska.
185 000 radnih mjesta u Hrvatskoj je nestalo od lani, najnoviji je podatak u jeku turističke sezone, kada još uvijek puno ljudi radi u turizmu. Do jeseni sigurno će biti još desetak tisuća više.
Mnogi ti ljudi tražit će posao u susjednim zemljama, mnogi već sada tamo rade, a ovdje troše zarađeni novac.
Susjedne zemlje nisu za većinu Hrvata samo destinacija za skijaše, oni su tamo pronašli posao kojeg za njih nema u Hrvatskoj.
Glupave prijetnje o bojkotu skijališta, pucanj je u vlastitu nogu. Naši skijaši i tako ne slušaju preporuke, većinom je to “Zlatna mladež” i njihovi roditelji koji će u poreznoj reformi dobiti još veće plaće, upravo za takvu vrstu turizma. Na skijanje se išlo i u trećem mjesecu kada je opasnost, po našim najnovijim saznanjima, bila puno veća.
No naši političari misle samo kratkoročno o školskoj godini još ne razmišljaju, o mogućim neprilikama roditelja i u jednom i u drugom slučaju.
Odustajemo li to mi od školovanja djece, prepuštamo li djecu u ruke onih koji i tako osim što bude bit će, ništa drugo ne nude.
Prošle godine izgubljena je godina, djelomično štrajkom, a ostatak zbog Corone, građani su podržali štrajk, snalazili su se kako su znali i mogli, željeli su iskreno, bolje uvjete za prosvjetare.
Sada je situacija drugačija, sada se traže bolji uvjeti za djecu, hoće li građani dobiti podršku od prosvjetara?
Škola na daljinu bila je efikasna zamjena u nuždi, no mora ostati samo stvar izbora, ali ne i jedina opcija.
Umjesto da zamjeramo susjedima koji o tome vode računa, mi se s njima svađamo, a već za koji dan tražit ćemo posao kod njih.
Neće naš premijer zvati Kurza i održati mu lekciju, niti će ministar Radman poslati “Notu”,građani bez posla zadnja su briga za njih.
Ništa im odmor ne može pokvariti, okružili se vjernim poltronima “gospodarskim stručnjacima”, koji intenzivno razmišljaju što još možemo prodati.
Izgleda da su bacili oko na HEP.
Na jesen možemo očekivati prodaju HEP-a, našeg opskrbljivača strujom, koji još uvijek posluje s velikom dobiti, usprkos svojem nepotističkom kadrovskom ustroju.
Drugo je pitanje tko će biti kupac, hoće li biti ponuđen građanima s pričom o velikoj dividendi ili poput “Končara”, mirovinskim fondovima, još se kalkulira. Vraćamo se na politiku Ive Sanadera koji je prodao Inu za svoju korist, a građanima uvalio HT, s pričom o velikoj dividendi.
Ovu mizernu dividendu koju HT nudi građanima koji su dionice kupili kreditom, s većom kamatom od dividende, i tako plaćaju građani s preveliko cijenom ponuđenih usluga.
Sasvim sigurno će tako biti i s HEP-om, na kraju će sve platiti i preplatiti građani.
Jer kako inače HEP može poslovati s velikom dobiti, osim ako građani nisu preplatili cijenu struje, a novo poskupljenje već su najavili.
Svako dan, građani imaju novi apsurd u ponudi, no mi uporno biramo iste izvođače,
uporno na vlastitu štetu.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
