Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Samo dan poslije velikog skupa u Podravci “Erste Plavi” mirovinski fond prodao je 30 000 dionica Podravke.
Poslovna odluka je da se treba riješiti tih dionica ili je to nešto o čemu netko zna više.
Tko je u jednom danu našao interes za kupnju toliko dionica još se ne zna, ali skrbnički račun može sakriti pravog kupca sve dok se bude sam želio otkriti.
Više od polovice prometa na burzi jučer se ostvarilo samo s dionicom Podravke, je l’ to sada gotovo ili nije vidjet ćemo danas
Erste Plavi je  dobrovoljan mirovinski fond, uglavnom je imao jedan od najboljih prinosa, prepolovio je svoje udjele toj firmi u samo jednom danu i to nakon velike pompe u sjedištu tvrtke.
Premijer kuda god ide,šalje poruke da građane zaboli glava.
Jučer se uz nakočeperenog Čovića
slikao po Zadru i isto tako kočeperio uz nove vlasnike Maraske.
Slavilo se 200 godina postojanja, no Maraska je odnedavno u rukama  “Stanić grupe” . prije toga radnici su prošli kalvariju kakvu obično prolaze radnici u proizvodnji prije preuzimanja novog vlasnika.
Žalili su se svim instancama zbog plaće od 3000 kuna , tražili zaštitu Sindikata,
 bilo je i sudskih tužbi no proces je išao svojim tokom. Direktor u najnovijem Mercedesu a radnici prisiljeni da sami odu,
 jer od plaće se nije moglo živjeti.
Kako je sada vidjet će se na kraju godine, no ne može biti tako loše da se Plenković ne bi mogao pohvaliti kako je njegova Vlada napravila uspješnu akviziciju.
Usput je  poslao poruku da je veoma sretan sa svime, Milanović je poveo Kolindu u SAD i sada zajedno hvale njegovu Vladu, u DP ušao je njegov HDZ-ovac i odmah se kandidirao za predsjednika i uskoro će on po cijele dane pjevušiti : “Ide mi u životu, ide mi” umjesto slogana od Tuđmana “Imamo Hrvatsku” će reći :” Imam Hrvatsku”.
Kako je u Hrvatskoj znaju radnice Saponije,  Nakon što je Saponija  prodala svoj udio u Maraski i nakon što je proizvodnja porasla zbog pandemije
 i pojačane potražnje dezinficijensa i higijenskih potrepština plaće su rasle 12%, i direktorica tvrtke svečano je objavila da nitko više neće imati manju plaću od minimalca.
Odmah su se bile javile radnice koje su tvrdile da su ukinuti neki dodatci na plaću, pa je od povećanja malo toga ostalo.
To isto je objavila i Martina Dalić u Podravci nakon što je dobila bonus i plaću iz snova, radnicima je dala potpuno isto obećanje da nitko neće više biti na minimalcu u Podravci.
 Moglo bi se reći da je  službena politika Hrvatske držati proizvodne radnike “stabilno” oko minimalca a menadžment ekipi samo je nebo granica.
 A  o dobrom odabiru naših inozemnih partnera najbolje govori ocjena za novu zračnu luku po imenu Franjo Tuđman
Svake godine ocjenjuju se aerodromi u Europi po pristupačnost, izgledu, profesionalnosti i niz drugih kriterija koji uljepšavaju prvu sliku države u koju dolazi putnik stranac, ali i poneki povratnik.
Aerodrom smo dali na koncesiju na 30 godina a od 100 mogućih bodova za cjelokupni dojam
zračna luka Franjo Tuđman  dobila je 0 bodova  i plasirala se na zadnje mjesto od svih vrednovanih aerodroma u Europi.
Na zračna vrata u svijet u Hrvatskoj se navukla gusta magla, a akteri i donosioci takvih odluka stalno zamagljuju percepciju hrvatske javnosti revijalnim raspoloženjem slavljeničke atmosfere svih  promašaja jako uspješne Vlade.
Jure od grada do grada, od domjenaka do domjenaka kao pubertetski nedorasla “Zlatna mladež”, rasipaju novac poreznih obveznika, dok porezni obveznici prebiranju sitniš i sa strahom odlaze u dućan, jer cijene rastu sa svakim novim punjenjem polica, gorivo skače utorkom, a plaće se “stabilno” i dalje vrte oko minimalca.
Birači u Hrvatskoj, svaki dan, se do izbora, moraju zapitati :
” Tko to u Hrvatskoj, ima Hrvatsku?”
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo