By U Korčuli smetaju križevi poglavito onima koji ih skidaju zbog onih koji ne vjeruju ni u što i drže da smrću postaju samo kosti ili pepeo.
Pa čemu im onda uklanjati križ, koji negdje uvijek stoji, nego zbog sebe samoga, jer je problem ne taj simbol Isusove muke, kojega znate „crveni kmeri“ nazivati prvim komunistom, ali on je kod Boga i on je Svesilan. A vi to ponekad zaboravite.
I vazda kritizeri bez prijedloga kako da nam bude bolje krenu po svom običaju…
Komentiraju jučerašnje otvaranje spomenika poginuloj djeci Dubrovnika.
Pa kaže: „Djeci u čast ne bismo trebali dizati MIG-ove, nego graditi parkove. Umjesto preleta aviona, nebo bi možda trebalo ispuniti balonima – tihim simbolima nevinosti, nade i sjećanja.
Možda bismo, umjesto počasnih plotuna, svake godine trebali pustiti petnaest kanarinaca na Jakljanu ili Lokrumu. Petnaest ptica za petnaest slomljenih krila koja više nikada ne mogu letjeti. Nježnosti umjesto buke. Život umjesto prijetnje. Sjećanje koje ne veliča snagu oružja, nego krhkost onoga što je izgubljeno.“
Da se to netko kao dama inspirirana još bolje odluči iskazati, podići i objačati: „dobri i plemeniti moj Ivane nažalost u ovoj zemlji mazohistički narod voli mržnju, agresivnost, mračnu prošlost, morbidnost. Pozvat ćemo na Lokrum sve one koji vole ljubav, slogu, dobrodušnost, društvo koje s osmjehom dijeli škampe. Tko nam je kriv sto smo sretni.“
Da ne duljim jeste se nadali da vam se padne na blage osjećaje i neizmjernu tugu i suze koje ste uz pretrpljeni “STRAH“ od preleta jednog zrakoplova doživjeli, mila majko što bi tek bilo da sirene zasviraju ili da svoj mili karakter osjetite negdje gdje stvarnost nije vatromet dok vi “žalite“ li žalite zbog sebe i znanih razloga, kao druge.
Eto da i ja nešto vama napišem, možda vas upitam vezano uz prelet hrvatskog zrakoplova ponad Hrvatskog Grada… onako iskreno… ako ne zbog drugog a onda zbog iz ove uobičajene počasti iščitane prijetnje, a o ovom čuj “mazohističkom narodu, koji voli mržnju, agresivnost i morbidnost, pa čak i mračnu prošlost što ste nam je priredili netko i nečiji da ne govorim. Što vam reći “Antife” ?
Da ovo možda ne bi probudilo tu djecu… Čuj njima smeta a vi imate osjetljive uši.
Kamo sreće da je i onda urlalo i prepalo nekima “braću” kao evo jučer, kao što će i danas i sutra i vazda ako treba. O da je barem onda ovakvih ptica bilo i od zla njima živote spasilo… E moji “mirotvorci” Hrvatska vam je ovo nije više ni Srboslavija, a ni Sorošlavija neće biti ali tko to razumije… obični puk može bit i ne ali oni znaju koji plešu i kresuju uz Savu po kojoj su plutale a “preživjele” se u zemlji i kamenu dobro sakrivene kosti stalno vade i svijetle u tami. Živjela sloboda u miru a i čuvat ćemo je. Počasti ovakvim preletima se iskazuju palim herojima a zar to nisu umorena Djeca. Bog ih gore Anđele čuvao i daj nam Svesilni da su ovo čuli i vidjeli u nama ko što i jesu. Djeca se ne plaše nego se boje svoga zna se koji. Neću napisat grubo zvuči, puno jače odjekuje od snažnih mlaznih motora. E bar da mogu tako jako zaurlat i da me odozdala do gore čuju. A čuju Oni samo im treba srce otvorit i probalo im ga se dat koliko su neki mogli na žalost ne dovoljno od stane u šačice onih koji su tako odlučili i neki otišli a neki ostali. Možda “dušobrižnicima” nedostaju a možda smo i mi viška, ali bit će Djeca na svome i živjet će u svojoj Domovini.
Kako se ono kaže ne laje kučak radi sela, nego je pas.
Hvala Bogu Svesilnomu neka vas dječice obgrli a i mi bi da smo sve mogli, a na žalost nismo i zbog toga smo tužni.
Bog vas sve blagoslovio hrvatska braćo i da se više nikad ne ponovi. Neka lete.
Marko Mujan
