By Dok premijer Andrej Plenković samouvjereno maše medijskim naslovima o tome kako je prosječna mirovina skočila s 367 na 725 eura, u stvarnosti je priča potpuno drugačija. Taj njegov klasični stav – mješavina čvrstoće i PR-ovskog ponosa – zapravo služi samo za skretanje pažnje s realnih problema, osobnih ali i sustavnih slabosti koje država godinama gura pod tepih.
Naravno, to nije ništa novo. Taj scenarij smo vidjeli već tisuću puta i on uvijek prođe kod onih koji od sustava imaju izravnu korist ili slijepo vjeruju svemu što se plasira u medijima. No, ono što stvarno brine jest pozicija ali i ponašanje onih najoštećenijih u ovoj priči – naših umirovljenika.
Vjeruj meni, a ne svojim očima
Biološko starenje nosi svoje i to je prirodan proces koji svi moramo razumjeti i poštovati. Ali ono što ne možemo i ne smijemo tolerirati jest to da se od starijih ljudi očekuje da slijepo vjeruju političkim obećanjima po principu: „Vjeruj meni, a ne onome što vidiš u trgovini“.
Umirovljenici imaju nešto što mlađe generacije nemaju – ogromno životno iskustvo. Zato je potpuno legitimno pitanje: zašto se to iskustvo češće ne koristi? Što to sprječava ljude da sjednu, razmisle i povuku poteze koji su isključivo u njihovom osobnom interesu, a ne u interesu političkih elita?
Godine praznih obećanja
Ako pogledamo povijest umirovljeničkih stranka u Hrvatskoj, rezultat je, blago rečeno, nikakav. Godinama gledamo ista lica i iste modele ponašanja koji nisu donijeli nikakav opipljiv pomak. Ovdje vrijedi ona stara: „Ako te prevare jednom, kriv je onaj tko je varao. Ako te prevare drugi put, sam si kriv“. Zabrinjavajuće je da je i općeprihvaćena od umirovljenika ali tu iskustvo ne koriste.
Upravo zato je Alijansa umirovljenika Hrvatske (AUH) pokrenula novu inicijativu. Pozvali su sve dobronamjerne ljude s političke scene, ali i svakog pojedinca – bilo da je već u mirovini ili tek pred njom – da se uključe i pomognu srušiti ovaj lažni sjaj kojim nas zasipaju s govornica.
Podrška koja ne košta ništa
Iz AUH-a poručuju da ova borba ne zahtijeva nikakav financijski trošak ni fizički napor. Sve što traže od ljudi jest da prate njihov rad i daju im javnu podršku koja će se u pravom trenutku pretvoriti u potpise na papiru. Ti potpisi bit će njihov glavni adut i snaga za stolom kada se bude pregovaralo s Vladom.
Dosadašnji način soliranja i razjedinjenosti pokazao se potpuno neučinkovitim. Bez masovne podrške s terena, svaka iduća akcija bit će samo pucanj u prazno.
Logika je jednostavna: samo ako se okupimo oko zajedničkog interesa i počnemo cijeniti sami sebe, možemo natjerati sustav da nas sluša. Parola „MOŽEMO, MORAMO I HOĆEMO“ nije samo slogan, već plan da umirovljenici na idućim izborima postanu glas koji se jednostavno neće moći zaobići.
Poručite i prijateljima, rodbini i susjedima da se pokrenu – na kraju će vam biti zahvalni.
Branko Knežević
