By U HEPIlandu više ne pucaju samo agregati. Puca povjerenje, puca sustav, a između vrha i stvarnosti stoje barikade koje čuvaju vlastiti ljudi. Dok Capo Filippone podiže barikade prema vlastitim zaposlenicima, a Crni Marko filtrira što će doći do Veličanstvenog, sve više ljudi počinje javno govoriti o strahu, poniženju i raspadu sustava. Među njima je i Sonia, zaštitnica radnika, koja otvoreno progovara o HEPIlandu u kojem radnici više nisu dobrodošli ni u vlastite mlinice, dok oni koji proizvode kaos sjede zaštićeni iza titula, zabrana i sigurnosnih procjena. I upravo zato ova priča više nije samo priča o Capu Filipponeu. Ovo je priča o sustavu koji se počeo bojati vlastitih ljudi.
U HEPilandu više ništa nije normalno. Nekada su mlinice bile simbol znanja, razvoja i ponosa. Danas su postale zabranjene zone – čak i za vlastite zaposlenike. I upravo tu počinje priča o Capu Filipponeu. Ne Capu koji štiti sustav od stvarnih prijetnji. Nego Capu koji HEPiland brani – od HEPilandovaca. Ali pravi problem opet nije samo Capo. Pravi problem je Crni Marko. Jer u HEPIlandu više nije važno što se događa. Važno je što će doći do Veličanstvenog.
Sve je počelo gotovo bezazleno. Tridesetak zaposlenika HEPilanda Gospić poželjelo je tijekom sindikalnog izleta posjetiti mlinicu Dubrovnik. Htjeli su odati počast poginulim vitezovima, obići mlinicu i upoznati kolege koji tamo rade. Plemić Dživo nije imao ništa protiv. Ali tada nastupa Capo Filippone. I dolazi zabrana. Bez potpisa. Bez objašnjenja. Bez službenog odgovora. Jer u HEPIlandu je očito procijenjeno da su najveća prijetnja carstvu – vlastiti radnici.
Crni Labud zato pita Veličanstvenog: znaš li Ti uopće što se događa u sustavu kojim vladaš? Ili vidiš samo ono što ti Crni Marko dopušta da vidiš? Veličanstveni, Crni Labud Ti ovo govori otvoreno: najopasniji ljudi u sustavu nisu oni koji postavljaju pitanja. Nego oni koji Ti skrivaju odgovore. A Crni Marko već dugo ne štiti Tebe od problema. On štiti problem od Tebe.
Ličani koji po oluji spašavaju mrežu, penju se po Velebitu i popravljaju kvarove usred snijega – sigurni su kada treba braniti elektroenergetski sustav. Ali kada požele posjetiti mlinicu Dubrovnik? Tada postaju sigurnosna prijetnja. Zašto? Zato što bi mogli nešto vidjeti. Nešto čuti. Nešto povezati. A u HEPIlandu su informacije postale opasnije od kvarova.
Degutantno je gledati kako Princ V dozvoljava Capu Filipponeu da u području njegove nadležnosti radi što mu je volja. Princ V., Anthony Longy, knez Schimecher i plemić Dživo su odgovorni u ovom slučaju, a ima ih još puno koji na isti način toleriraju ovakva ponašanja unutar svojih kneževina. Oni su krivci za ovo bezočno ponižavanje radnika. I svi u HEPIlandu znaju istinu: vjerojatno bi svaki od njiih, osim Princa V., dozvolio radnicima dolazak u mlinicu Dubrovnik ili možda Senj. Ali ne pita se njih.
A upravo je zaštitnica Sonia otvorila pitanje koje danas odzvanja cijelim HEPIlandom: kako je moguće da su vlastiti zaposlenici postali sigurnosna prijetnja sustavu koji godinama upravo oni održavaju na životu? Njezine riječi više ne zvuče kao sindikalno upozorenje. Zvuče kao dijagnoza. Jer kada radnicima zabraniš ulazak u vlastitu mlinicu, kada djeci zabraniš obilazak elektrana, kada stručnjake tretiraš kao prijetnju – tada više ne štitiš sustav. Tada štitiš strah. A strah nikada nije znak snage. Nego znak raspada.
Nekada su politički ljudi bili veza između partije i rukovodstva. Bili su opasni. Bili su nepopularni. Ali nikada nisu bili moćniji od Uprave i direktora. Tada se još poštovala struka. Danas? Danas Uprava i direktori izgledaju kao zaposlenici sustava koji više ne kontroliraju. HEPIland je postao taoc politike, korupcije, nepotizma i straha. A Capo Filippone samo je simptom mnogo veće bolesti.
Capo Filippone štiti HEP od vlastitih radnika. Od istih onih Ličana koje je uhićeni, i već pušteni plemić Johnny Zigich koristio u reklamama “više od struje”, a ni sami nisu slutili da je stvarna namjera reklame bila “rikverc”, a ne promoviranje njihove požrtvovnosti. Od istih onih koji po snijegu spašavaju mrežu, po oluji popravljaju kvarove i desetljećima održavaju sustav na životu. Ti ljudi nisu prijetnja kada riskiraju život za HEPiland. Ali postaju prijetnja kada požele obići vlastitu mlinicu.
Capov ured raste. Ljudi je sve više. Kontrole sve više. Nadzora sve više. Samo sigurnosti ima sve manje.
Veličanstveni, Crni Labud Ti poručuje: nije problem što Te lažu neprijatelji. Problem je što Te umiruju vlastiti ljudi. Dok Ti govore da je sve pod kontrolom, HEPIland se raspada iznutra. Dok Ti dolaze uljepšani izvještaji, stručnjaci odlaze, odgovornost nestaje, a strah postaje glavni alat upravljanja. I svaki put kada Crni Marko odluči nešto ne prenijeti – nastaje nova pukotina u sustavu.
Djeci je zabranjen posjet mlinicama. Radnicima je zabranjen obilazak mlinica. Sindikalci postaju sigurnosni problem. A oni koji proizvode kaos – sjede u uredima i pišu sigurnosne procjene. HEPiland je uspio postići nešto što nije ni najmračniji komunizam: da se ljudi boje vlastitog sustava više nego vanjskih prijetnji.
Veličanstveni, Crni Labud Ti se više ne obraća kao glas nezadovoljstva. Nego kao glas onih koji više ne vjeruju da itko na vrhu još vidi stvarnost. Jer HEPiland više ne razaraju samo kvarovi, “rikverci”, zabrane i štete. To su posljedice. Pravi raspad događa se u tišini. U hodnicima gdje se informacije zaustavljaju. U uredima gdje se istina prilagođava. U lancu ljudi koji su odlučili da je opasnije reći istinu nego lagati vrh. A na kraju tog lanca uvijek stoji isto ime: Crni Marko. Dok Capo Filippone podiže barikade prema vlastitim radnicima, dok plemići šute da sačuvaju svoje titule, a “stabilni izvještaji” putuju prema vrhu – HEPiland polako postaje carstvo privida. Carstvo u kojem se više ne upravlja sustavom. Nego dojmom da sustav još postoji. I zato Crni Labud danas postavlja pitanje koje će ostati visjeti nad cijelim HEPIlandom: što će se dogoditi onoga dana kada Veličanstveni shvati da nije bio okružen lojalnošću – nego filtrima? Kada shvati da su mu godinama pokazivali samo ono što nije moglo ugroziti njihove položaje? Kada shvati da su stvarni kvarovi skrivani dublje od agregata, projekata i šteta? Jer najveći “rikverc” u HEPIlandu možda se nije dogodio u mlinicama. Nego u sustavu koji je počeo okretati istinu unatrag prije nego što stigne do vrha. A tada više neće biti važno tko je izdavao zabrane. Niti tko je šutio. Niti tko je filtrirao informacije. Bit će važno samo jedno: je li Veličanstveni posljednji saznao da se carstvo već počelo urušavati? Crni Labud odgovor već zna. I zato ne odlazi. A kada se istina jednom probije kroz barikade…više nitko neće moći reći da nije znao.
Anđelko Jeličić
