Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kad je ono rastrojeni mladić ograničen u mogućnosti da sagleda posljedice svog čina došao na Markov Trg i zapucao i teško ranio jednog policajca,,naša je Vlada ekspresno reagirala.
Procijenili su to prijetnju terorizmom  direktna opasnost za  život i Predsjednika i Premijera,poduzele su se odmah najstrože i najskuplje mjere zaštite, iako si je dečko presudio sam i odmah.
Nabavljeni su najskuplji i najčvršći automobili koji postoje,nitko nije pitao koliko koštaju,ogradio se jedan trg u srcu Zagreba da bi se naši dečki osjećali sigurno.
 Našu je zemlju pohodila počast zvana Corona,ljudi se razbolijevaju i umiru i svim dijelovima lijepe naše,obitelj se ne može ni oprostiti od preminulih, svojih najdražih.
Agonija traje godinu dana,ljudi koji su deficitarni s imunitetom vide spas u cjepivu,o njemu ovisi i egzistencija na tisuće ljudi,a i na tisuće ljudi umire.
I konačno stiže cjepivo,i saznajemo da je naša Vlada kupila najjeftinije, najmanje učinkovito i još se na njega čeka i sada je upitna njegova veza sa zgrušavanje krvi, koja opet može biti smrtonosna.
Kriteriji za zaštitu  života građana podredili su se najjeftinijih dostupnoj varijanti.
Sada nas stručnjaci uvjeravaju da ako se cijepljeni razboli neće umrijeti, a nitko
nije pisnuo da niti svaki metak ne uzrokuje smrt.
Nitko nije propitivao koliko su bili sigurni auti koje su već imali naši političari, a o cijeni se nije ni raspravljalo.
Računica kaže da se za ona dva auta na koje se potrošilo oko 3 milijuna kuna moglo kupiti oko 40 000 doza cjepiva koje je skuplje i po nekim pokazateljima efikasnije i što je itekako važno, na njega se manje čeka.
Eto jedan cijeli grad velik poput Varaždina mogli smo zaštiti, ljudi su se mogli vratiti normalnom životu,svojim životnim planovima i ostvarenju svojih snova,
a u oba slučaja radi se o strahu za život ljudi.
Da svi životi nisu na istoj cijeni pokazuje nam nova epizoda iz života Josipe Rimac. Jurila 130 km. na sat,u naseljenom mjestu,
direktno je ugrozila živote ljudi,no nije kažnjena po propisima koji vrijede za ostale,mora imati vozačku dozvolu da bi mogla na vrijeme dojuriti u Zagreb na rasprave na sudu koji ju tereti za korupciju.
Koliko je gospođa socijaliziranja sa sredinom vidjeli smo neki dan, prijateljica koja joj je dodijelila nepropisno stan odlazi u zatvor i mora u proračun uplatiti vrijednost stana kojeg posjeduje Josipin muž.
Josipa juri kroz život brzinom koju sama odredi, žrtve su sporedne, ona određuje pravila.
Isti slučaj i s Mamićem,čovjek koji je bio prijatelj s pola hrvatskih političkih veličina, priređivao je rođendanske tulume, pjevalo se, grlili se, razmetalo se slavom i pohlepom.
Na računu su se množili milijuni, po Hrvatskoj nekretnine, a sad optužbe prema onima s kojima je pjevao.
“Krao sam,ali sam i njima dao”, veli Mamić u drugoj državi, a prozvani odmahuju rukom i govore da ne treba vjerovati optuženiku.
Da su svi radili svoj posao, on niti ne bi bio u drugoj državi, bio bi ovdje,na izdržavanju kazne .
Stvar je vrlo jednostavna, primijeniti zakone za sve jednako, ako prozvani sudci ne mogu pokriti sadašnju imovinu plaćom koju su zaradili i oni trebaju biti optuženici i onda se više ne radi o sudcu i optuženiku nego o dva optuženika.
  Kada ćemo u Hrvatskoj gledati da se jednako štite životi i Bare, Mare, Andreja i Zorana da cijenimo svaki život  ne pitajući za cijenu, Josipi niti ne bi palo na pamet juriti naseljem sa 130 km.na sat.
Mamiću ne bi palo napamet da priređuje rođendanske proslave umjesto da plaća porez,a apsolutno nikome ne bi palo napamet uzimati mito za posao koji radi i dobro je plaćen za to.
Da to i dalje nije tako vidjeli smo nedavno kod Keruma u konobi ,
sudac u postupku  protiv njegove žene, kod njega na rođendanu, pjevaju iste pjesme, goste se za istim stolom, komadaju istu životinju , krše iste propise,
 za koje su ženu u pidžami odvukli u zatvor, a prekjučer i uhapsili konobaricu koja je posluživala u nekom restoranu.
Danas je sudac na svojoj kancelariji na sudu, za prekršaj nikakva kazna, Kerum u kampanji za gradonačelnika Splita,  konobarica pregledava oglasnik ne bi li pronašla kakav lihvarski kredit da plati kaznu, žena u pidžami, gubitcima zbog zatvorenog kafića pribraja i kaznu i isto pregledava oglasnik ne bi li pronašla kakav posao gdje se daje redovita plaća.
Onog dana kada smo u Hrvatskoj počeli gasiti proizvodnju, počeli smo masovno proizvoditi sirotinju, dopustili smo da nam uskrate mirovine i čitamo neku “umišljeni veličinu” koja nam preporučuje sreću ,jer se sada priča o Covid dodatku,
 pridružuju mu se i neki samoprozvanim umirovljenički vođe,koji su okupirali sva mjesta gdje se o bilo čemu odlučuje i za to primaju super dobre novčane naknade.
Isti ljudi sudjeluju u odluci o faktoru za usklađivanje mirovina,o veličini Covid dodatka,o kriterijima za socijalnu naknadu i preporučuju nam sreću jer oni sada o tome razgovaraju.
Svatko tko vam preporučuje da budete sretni što on o vama uopće priča zaslužuje da ga dobro upamtite, on će biti na nekoj listi, sjetite se da je on o vama dugo pričao,nešto vam na koncu bude morao dati,
ali da vam je to sve već uzeo.
Preporuku da se zadovoljite s nečega malo,obično daju ljudi koji teže tome da imaju svega puno, oni, će podržati one koji su za samo svoju sigurnost platiti cijenu jednog grada veličine Varaždina, imate vremena o tome dobro razmisliti u redu za cjepivo koje je upitne učinkovitosti ,možda vam može ugroziti život, ali jenajjeftinije.
Umirovljenici dignite cijenu, ako pobijede isti,za samo par mjeseci , u ponudi će biti drugačija priča, morati će mo biti sretni, ako se uopće bude isplaćivala bilo kakva mirovina.
No nebo je prekrasno pa vam želim:
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Gospodarstvo