By Uhićenja, spektakularne konferencije za medije, lisice na rukama, deseci policajaca, hrpe dokaza, poruke iz mobitela, snimke, milijuni eura, lažni natječaji, pogodovanja, mito, izvlačenje novca… i onda, ništa!
Građani Hrvatske gotovo svakodnevno gledaju kako policija, USKOK, PNUSKOK, DORH i EPPO objavljuju nove akcije protiv korupcije i kriminala. Gotovo da nema tjedna bez velike afere u kojoj se javnosti prezentiraju navodno čvrsti i neoborivi dokazi. Mediji bruje o kriminalnim mrežama, pogodovanjima, izvlačenju javnog novca i političkim vezama. Sve izgleda kao da pravna država konačno djeluje.
Ali gdje su presude? Gdje su pravomoćne kazne? Gdje su oduzete vile, milijuni i privilegije? Gdje su zatvorske kazne za one koji su godinama pljačkali vlastitu državu i građane? Ako su dokazi toliko jasni i snažni, zašto procesi traju beskonačno? Zašto optužnice padaju? Zašto se postupci razvlače do zastare? Zašto oni koje se teretilo za teški kriminal i dalje bezbrižno uživaju u bogatstvu, političkim vezama i društvenom utjecaju?
Građani sve više imaju osjećaj da represivni aparat djeluje snažno samo pred kamerama, dok se prava bitka gubi u pravosuđu. Uhićenja postaju medijski spektakl, a presude rijetka iznimka. I što je možda najgore, u Hrvatskoj često ne nastradaju kriminalci, nego oni koji kriminal prijave!
Zviždači, pošteni zaposlenici, ljudi koji odbiju sudjelovati u korupciji ili javno progovore o kriminalu nerijetko ostaju bez posla, bivaju šikanirani, premještani, medijski diskreditirani ili profesionalno uništeni. Dok oni koji su prijavljeni godinama koriste rupe u sustavu, političke veze i sporost pravosuđa, oni koji su imali hrabrosti reći istinu postaju mete. Kakvu poruku država time šalje građanima? Da je sigurnije šutjeti nego prijaviti lopovluk? Da je opasnije biti pošten nego korumpiran?
Narod sve više stječe dojam da u Hrvatskoj postoje dvije države. Jedna za obične ljude koji će biti kažnjeni zbog najmanjeg prekršaja, i druga za politički povezane moćnike kojima ni milijunske afere ne mogu ozbiljno nauditi. Bez brzih i pravednih presuda nema pravne države. Bez odgovornosti nema povjerenja građana. A bez zaštite zviždača nema ni stvarne borbe protiv korupcije. Najveći problem Hrvatske više nije samo korupcija. Najveći problem je osjećaj da sustav više nema snage ili volje obračunati se s njom do kraja.
Dok god lopovi ne budu završavali iza rešetaka, a zviždači ne završavali kao žrtve sustava, svaka nova konferencija za medije je samo još jedna predstava za javnost, a ne kao dokaz da institucije doista štite građane, jer ne štite.
U Zagrebu, 08. 05. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
