By Zamislite sada život na nekom sasvim drugom planetu u nekom izmišljenom društvu odnosno društvenom uređenju koje ne poznaje demokraciju već funkcionira na način korporativnog upravljanja planetom po kojem između ostalog imaju i „Zakon“ kojim je određeno koliko točno ljudi može živjeti na cijelom tom planetu. Nisu oni to radili iz nekog hira već naprosto zato što planet sa svim svojim resursima i najnaprednijom tehnologijom nije mogao osigurati dovoljno hrane i vode za veći broj stanovnika od limita do kojeg su došli svojim izračunima.
U početku su taj problem odnosno višak populacije pokušavali riješiti međusobnim sukobima na ograničenom prostoru, a kada to nije dalo zadovoljavajući rezultat kreirali su virus koji je efikasno napadao i eliminirao osobe slabijeg imunološkog statusa, a u pravilu su to bili samo stariji stanovnici planeta. Znali su znanstvenici sa tog planeta da je radi sličnog pokušaja sa virusom na jednom drugom planetu život već bio zbrisan pa su morali biti krajnje oprezni da se to ne dogodi i njima… Na kraju su uspjeli stvorili virus koji je usprkos svim mjerama opreza ipak nekako našao put i izašao iz laboratorija zarazivši prve ljude a da to u početku nisu ni znali sami kreatori virusa i tako su neizravno dopustili da se virus polako širi, ali na način da je proširenja virusa po cijelom planetu odnosno do pandemije došlo tek nakon nekoliko mjeseci, tako da su neki dijelovi planeta već na iskustvima drugih osmišljavali način kako ga zaustaviti, što su na koncu uz određeni broj žrtava i uspjeli, no izuzev što su planet vratili stoljeće unatrag ništa se bitnog nije postiglo u smanjenju populacije.
Na kraju su se odlučili za novo rješenje i pokrenuli su veliki rat u kojeg su uključili cijeli svoj planet koristeći pri tome svo raspoloživo oružje. Bilo je to nekoliko najkrvavijih i najsmrtonosnijih godina u cijeloj povijesti njihova planeta……Kada je i taj sukob završio ustvrdili su da je broj žitelja na planeti gotovo prepolovljen, da su civilne žrtve (djeca i starija populacija) gotovo zanemarive, ali i da su svi gradovi i ekonomija potpuno razrušeni, a među žrtvama preko 95% ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi. Analizirajući na kraju ishod rata vođe tog planeta su shvatili da su izabrali najgori način za rješavanje problema i zaključili kako više nikada na planetu rata neće biti. I doista na tom planetu rata više nikada nije bilo, ali su se nakon nekoliko propalih pokušaja kako kontrolirati broj stanovnika konačno dosjetili kako efikasno riješiti problem….
Pokušali su oni između ostalog u početku broj stanovnika planeta držati pod kontrolom tako da su ograničili točan broj beba koje se po obitelji mogu roditi, no kao i na nekim drugim planetima na kojima već odavno nema života tako je i kod njih u početku bilo korupcije i neposluha što je dovelo neodrživosti takvog načina pa su brzo, eliminiravši bez milosti odmah sve koji su kršili pravila, osmislili novi način koji se već u samom početku primjene pokazao kao izuzetno efikasan. Njihovi znanstvenici su naime izmislili „sat života“ koji je svakom stanovniku planeta već rođenjem određivao i točan dan kada će umrijeti.
Taj podatak o danu i uzroku smrti naravno nije znao ni jedan stanovnik planeta, tako da su svi živjeli bez straha, ali jeste veliko računalo koje je upravljalo životima svih i koje je u točno određenom trenutku svakog pojedinca kojemu je vrijeme življenja „isteklo“ samo pozvalo kod sebe. I svi pozvani su se rado odazivali jer su bili uvjereni da je poziv „stroja“ nešto naviše i najuzvišenije što im se kao stanovniku planeta može dogoditi … Na tom planetu i danas cvjeta život, ali na tom planetu već odavno nema starih i nemoćnih ljudi, u početku nije bilo starijih od 70-ak godina a sada već gotovo nitko stariji od 60-ak godina… i stalno idu prema manje….
Slušajući neke naše političare dojam je kao da su došli upravo sa tog izmišljenog planeta…
(Svaka insinuacija ili sličnost sa ovim što se događa/lo na našem planetu ni/je namjerna)
Milivoj Špika
