By Podjeli
Opet smo dobili lekciju, za sve je kriv pesimizam, u dogledno vrijeme biti će strogo zabranjen.
Nema toga više, veli jučer, jako ljut Plenković.
Evo samo po pitanju nezaposlenosti,
nikad manja nezaposlenost,” posel je posel,”rekli bi Zagorci, nema veze ako je u Irskoj ili Njemačkoj.
350 000 Hrvata radi u Europi, a mi kukamo u Hrvatskoj o nezaposlenosti.
Ima i pravo, radnice Kotke i Orljave mogu sada naći posao gdje je plaća redovita, ovako su čekale ministra Horvata da se dogovori,
a njemu dogovori stalno zapinju.
U Zagrebu obnova zapela zbog zakona o vlasništvu, ministar je to primijetio i eto ga, već je problem svrstao po rednim brojevima,
za to je trebalo 500 dana, ovi koji imaju čisto vlasništvo neka čekaju da on posloži sve probleme, oni dolaze na red poslije problematičnih .
Gradonačelniku Tomaševiću je trebalo puno manje da nađe gradske stanove pogodne za smještaj stradalnika.
No to je brzina koja se ne dopada vladajućima pa podmeću kajle.
Udaraju tamo gdje su ljudi najosjetljiviji, protiv su ukidanja mjera za odgajateljice.
Najglasniji Herman, on zna što to znači.
Da ga je mama čuvala ne bi imala priliku namještati mirovine i sad ne bi čekala poziv za izdržavanje kazne.
Treba žene sačuvati od svake prilike da dođu u napast.
Nema veze što je mjera bila apsurdna, majka je imala mogućnost biti doma zbog troje djece,
a prvo po redu već je moglo biti oženjeno, ako je dobro izračunala dobnu razliku.
Baka sa 70 god.na poslu u Njemačkoj, djeca u školi , doma mir božji, sve plaćaju zaposleni roditelji u Zagrebu.
S gospodarstvom sve štima na godinu rast do 15%, treba samo preživjeti godinu,
umirovljenicima loše ide umrlo ih je 31000 puno više nego prošle, rekordne godine.
Rekord je rekord, umiru iz dosade, pa eto vlada dala mogućnost da rade. Već se vide i rezultati, za dvije godine rada dulje,
50 kuna veća mirovina.
Ovaj put za pesimizam, nisu krivi mediji, bit će da se uskomešao talog,
mediji izvrsno surađuju,
pošalju unaprijed pitanja, i nema iznenađenja, a dobrodošle su i slike teških trenutaka naših dužnosnika.
Da ne mislimo da njima teče med i mlijeko,
uz bijedno povišicu mirovine imali smo priliku vidjeti i tešku životnu situaciju ministra Aladrovića.
Slomio je ruku na nogometu i nije mogao obući košulju i odijelo.
Umirovljenici koji rastežu svoju mirovinu kroz cijeli mjesec, vidjeli su sad da i on mora natezati, doduše rukav košulje, ali ajde de, nategni ti, ako ne ide.
Niti ministrici poljoprivrede ne cvjetaju ruže, slomila je petu na štikli na izlazu iz auta u pet metara hodanja po ulici do vrata Vlade.
To su pravi problemi, a ne mala mirovina i minimalna plaća, nad tako teškim sudbinama treba kukati.
To su prave teme za medije, siromaštvo samo kvari nametnutu percepciju.
Potrebna je sanacija pločnika gdje je ministrica slomila petu, a ne obnova grada, možda i da preostale radnice Orljave sašiju košulju s “cifom “na rukavu,
to bi bila prava sinergija građana i najuspješnije Vlade koja misli baš na sve.
Najprije su poskupjele trakice za šećer, a sada se Premijer izjasnio da niti nema bombona za nagradu, za cijepljenje. baš na sve misli, nadovezuje se rješenjem na probleme.
Još samo da se nekako vrati optimizam, da se građani vrate u stanje transa i da vide samo dobro, za to će nam poslužiti kapelica u Betlehemu.
Ama baš za sve se pobrinuo i sreću nosi sa sobom kuda god ide.
Ukrajini je vratio Krim u jednoj rečenici i Mate Granić je s pravom primijetio da je među najvećim političarima u EU, a kad Mate kaže,
nema nitko da kaže, da laže.
Njegova rečenica, ,
pola meni, pola Bagi,
ušla je u povijest prakse poslovanja.
Eto tako, kada pročitamo da smo najzadnji u EU po standardu, po visini mirovine, po platežnoj moći, to je itekako dobar razlog za optimizam,
znači da možemo samo rasti, ako smo prvi po kriminalu , možemo samo padati, ako sve ostane kako je i sada, to je onda čvrsto stabilno stanje,
kud ćeš bolje pozicije od postojeće, za Vladajuće.
Mi koji smo nezadovoljni s trenutnom pozicijom imamo itekako razloga za optimizam, svako drugo rješenje mora biti samo bolje,
zakonitost prirode, da poslije kiše dolazi sunce, još čovjek ne može promijeniti.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
