By …Ono što bi svakako moglo biti u Ivinoj glavi su bijeli miševi u svojevrsnom „delirijumu tremens“ kao kod notornih alkoholičara? Čini se da je Ivo Goldstein toliko opijen i ovisan o ustašluku, koji ga noćima budi, pa onda onako znojan u strahu od ustaških koljača vidi drobilice, maljeve peći za spaljivanje, tijela kako plivaju zaleđenom Savom i sjene aveti raznoraznih fela?…
Kako donosi Index u ogromnom intervjuu, Jerusalem the Post , navodno se ispričao hrvatskom „povjesničaru“ Ivi Goldsteinu zbog članka u kojem ga se napada i vrijeđa zbog njegova bavljenja žrtvama u Jasenovcu, odnosno u kojem se navodi kako Goldstein nekim svojim izjavama ugrožava sjećanje na holokaust. Autentična isprika Jeruzalem the Posta Ivi Goldsteinu, nikada nije objavljena!
Svako falsificiranje i lamentiranje s brojem žrtava dok se ne dozna precizna povijesna istina uz pomoć nauke , povijesti i forenzičke znanosti, najmorbidniji je modus operandi kakvim se bave samo povijesni početnici i to svakako čini štetu istini o Holokaustu, koja se još uvijek propitkuje, iako je taj genocid prema Židovskom narodu apsolutno neupitan. Dakle nebitno je postoji li David Goldman ili ne, bitno je da postoji povijesni falsifikator Ivo Goldstein i on je predmet našeg razmatranja. Postavlja se logično pitanje, zašto Hrvat, ako je Hrvat kako se deklarira, Ivo Goldstein uporno dokazuje nedokazivo? Zašto na povijesna pleća hrvatske nacije svaljuje nedokazane zločine umnožavajući žrtve režima u NDH, onako odokativno, šarlatanski i krajnje zlonamjerno, bez ijednog valjanog dokaza? U tom kontekstu Ivo Goldstein kaže: „Osim toga, revizionisti posve odbacuju notornu činjenicu kako je 6. travnja 1945., a to je 16 dana prije oslobođenja logora, počela akcija masovnog uništavanja ostataka žrtava iz masovnih grobnica“.
Valjda želi kazati da su ustaše u roku od 16 dana uklonili sve dokaze svojih zločina!!?? E moj Ivo, manji si od malog Ivice!
Bilo bi dobro da nam Ivo Goldstein odgovori gdje su te ustaške drobilice kojima su ustaše drobile kosti desetinama tisuća žrtava? Nema drobilica! Pa onda kad nema drobilica, Ivo tvrdi da su žrtve spaljivane kako bi se zameo trag! Gdje su spalionice ili „visoke peči“ za masovno spaljivanje! Nema traga spalionicama, ali Ivo zna da su postojale! Pa kada nema spalionica i drobilica onda su ustaše sigurno maljevima drobili ljudske kosti kako tvrdi Ivo i pretvarali ih u prah, da kojim slučajem 100 godina poslije forenzika ne bi utvrdila i identificirale žrtve. Gdje su maljevi? Gdje je barem jedan malj kao dokaz da je služio Ivinim fantazmagorijama? Nema ni jednog malja, ali Ivo zna da su sigurno postojali!? Gdje je radna snaga koja je udarala po kostima stotinjak tisuća žrtava i koliko tisuća radnih sati je trebalo udarati da se sve kosti pretvore u prah i kako to da to nitko nije evidentirao? Naravno, da bi se maljevima kosti pretvorilo u prah kako bi se sakrili dokazi o ustaškim zločinima, stotinjak tisuća žrtava je prvo trebalo iskopati pa prionuti na Ivin ustaški posao! Nema traga bilo kakvog iskapanje, drobljenja, „maljeviziranja“ niti spaljivanja! Ali Ivo zna sto posto da se upravo to događalo!
Nema ni presude međunarodnog suda u Nirnbergu za bilo kakve ustaške genocidne zločine, a poglavnik dr. Ante Pavelić nikada nije ni suđen ni presuđen za bilo što slično. Pa nije moguće da saveznici nisu znali baš sve o logoru Jasenovac, kojega Ivo na tragu velikosrpske propagande želi pretvoriti u hrvatski Auschwitz. Ništa od toga nema, osim spoznaje da je istina o broju žrtava u Jasenovcu od 1941.-1949. duboko zakopana u mozgovima povijesnih obmanjivača, jer na tim obmanama su stekli slavu, društveni status i akademske titule, koje su šakom i kapom bez ikakvih znanstvenih kriterija bile dijeljene jugoslavenskim agitpropovcima na tragu mržnje prema svemu hrvatskom.
Ono što bi svakako moglo biti u Ivinoj glavi su bijeli miševi u svojevrsnom „delirijumu tremens“ kao kod notornih alkoholičara? Čini se da je Ivo Goldstein toliko opijen i ovisan o ustašluku, koji ga noćima budi, pa onda onako znojan u strahu od ustaških koljača vidi drobilice, maljeve peći za spaljivanje, tijela kako plivaju zaleđenom Savom i sjene aveti raznoraznih fela? Čini se da je Ivo neizlječivi „ustašoholičar“, a za tu dijagnozu ni pokojni dr. Gruden ne bi imao lijeka.
Kako to da je Židov, Branko Lustig mrtav hlada u Jasenovcu izjavio, „da bi mogao napraviti veliki film o Jasenovcu, samo kada se dozna potpuna istina“? Naravno, Godsteinova ekipa gromoglasno je izviždala Branka Lustiga jednog od najpoznatijih filmskih producenata na kugli zemaljskoj, mučenika iz koncentracijskih logora s tetovažom broja logoraša iz Auschwitza na podlaktici. Ako ne postoji David Goldman, kako to tvrdi Ivo Goldstein, pa postoji valjda Branko Lustig, Židov, Hrvat, kojemu nikada u životu nije palo napamet od falsifikata stvarati filmski povijesni hit? Schindlerova lista, odiše povijesnim istinama o koncentracijskim logorima, ali dokazuje i istinu da su postojali radni logori u kojima nije bilo produktivno vršiti masovne zločine nad vlastitom radnom snagom koja je proizvodila ratnu i drugu opremu. Ne treba nama David Goldman da nam tumači o broju žrtava Jasenovca! Imamo mi svog Stipu Mesića-Burduša, bankara iz Australije, koji je uporno tvrdio da je Jasenovac bio samo radni logor i ništa više. Čudo jedno, to isto tvrdi i Igor Vukić i Bianka Matković, pa ako laže Mesić, lažu i oni i svi mi skupa koji tragamo za istinom. Zamislite koji je to smrtni grijeh tragati za istinom?
Konačno, postavlja se pitanje, zašto bi Hrvat Ivo Goldstein uporno i silno htio da u Jasenovcu ima 100 000 žrtava, a ne 5000 žrtava, kao da i tih 5000 žrtava nije zastrašujuća brojka? Zašto bez ijednog dokaza patološki željeti strašnije od strašnog? Zašto to isto opsesivno žele Klasić, Jakovina, Markovina i ostala neojugoslavenska povjesničarska bulumenta? Pa zato što bi razotkrivanje njihovih falsifikata i rušenje srpske mitologije o Jasenovcu i genocidnosti hrvatskog naroda značilo kraj njihovih akademskih dostignuća! Istina bi ih lustrirala i neminovno udaljila iz javnog života, ispraznila bi im džepove koje su punili na lažima, a kraj svojih karijera i života dočekali bi osramoćeni kao najveći nacionalni veleizdajnici u povijesti čovječanstva. Da se to ne dogodi, u njima buja ustaški delirijum tremens i umnožavaju se bijeli miševi potpomognuti ustaškim drobilicama, maljevima, kamama, spalionicama, plinskim komorama i taj paničan strah pred istinom najsnažnija im je motivacija da lažu, lažu i lažu baš kao srpski ideolog laži Dobrica Čosić.
Mali Ivo ili Ivica Goldstein dotakao se i Tuđmana pa kaže:
„Priča o državotvornosti dijelom potječe od Franje Tuđmana, koji je smatrao da kad je Hrvatska obranjena od agresije, odnosno kad je država osnovana, posao je završen. On nije imao osjećaja za ekonomske, socijalne probleme. Nije shvaćao da posao tek počinje. Nije podržavao i određene liberalno-demokratske uzuse što je dovelo do razvoja korupcije, zataškavanja, minimiziranja zločina. To nas je puno koštalo.
Pa liberalno-demokratski standardi su bili razvijeniji u 1990. nego 2000. Najveći problemi su bili nakon 1995. godine, dakle, u godinama kad je rat bio završen. Od zagrebačke krize kad predsjednik Tuđman nije htio potvrditi gradonačelnika iz redova oporbe pa do atentata na Vladu Gotovca ili napada na slobodne medije poput Feral Tribuna ili Radija 101. Hrvatska je u toj izgradnji državnih institucija bila u demokratskom deficitu. Pokazalo se to u narednim godinama kao neka teška vreća kamenja koju morate nositi sa sobom.
Ali danas takva jedna figura nije osramoćena. Nismo se suočili s tom politikom. Dapače, rade se spomenici, nazivaju se aerodromi po Tuđmanu. I to ne radi samo HDZ, već kao i da opozicija želi sjesti za taj stol nacionalizma, jer potenciranje Tuđmana jest svrstavanje uz takvu politiku.
To slavljenje Franje Tuđmana kao nedodirljive ikone je kulminiralo onim postavljanjem spomenika, ružnog spomenika ispred dvorane Lisinski u Zagrebu“. (završen citat)
U ovom dijelu, Ivo Goldstein se potpuno raskrinkava i otkriva nam svoje prave motive! Državotvornost, nacija, Tuđman, Hrvatska, toliko su mu odiozni pojmovi, da nas onda uopće ne treba čuditi što su njegova nastojanja i nastojanja svih neojugoslavenskih povijesnih falsifikatora usmjerena prema dokinuću simbola nacije s otvorenom jugoslavenskom nostalgijom koja buja iz svake Goldesteinove rečenice.
Kazimir Mikašek-Kazo
