By Evo nam još jednog bisera Plenkovićeve socijalne politike koji nas uvjerava kako za gotovo 20 tisuća najugroženijih starijih ljudi, onih koji nažalost nemaju pravo na mirovinu, nema prostora za povećanje nacionalne naknade koja trenutno iznosi mizernih 160 eura.
Vlada, ona „socijalno“ osjetljiva, kaže kako nema novca. Stvarno? U istom trenutku kada Vlada odbija sa nekoliko milijuna eura pomoći ljudima koji doslovno žive ispod ruba siromaštva, u aktualnom rebalansu prihodi državnog proračuna povećani su za 853 milijuna eura, a rashodi za 745 milijuna.
Koalicijski partneri su naknadno kroz amandmane tražili preraspodjelu cca 22 milijuna eura za svoje političke „prioritete“. I onda nam nakon svega Plenković objašnjava kako je sve stvar „fiskalnih mogućnosti“. Ma nemojte! Fiskalne mogućnosti se očito ne problematiziraju kada treba održavati parlamentarnu većinu tako da se sve češće udovoljava hirovima pojedinih koalicijskih partnera, i tako na očigled svih nas politički trguje proračunskim novcem.
Gospodarske i fiskalne mogućnosti također dopuštaju da se na godišnjoj razini ukradu milijarde, ali po Plenkoviću nisu dovoljne i da se pomogne cca 20 tisuća onih koji primaju nacionalnu naknadu jer nažalost nisu ostvarili zakonsko pravo na mirovinu. Jadna je država i vlast koja ne može izdvojiti nekoliko milijuna eura za pomoć sirotinji, ali u isto vrijeme može milijune dijeliti koalicijskim partnerima radi očuvana koruptivne vlasti…
Kada treba pomoći čovjeku koji je napunio 65 godina, cijeli život živio skromno, i iz nekog razloga nije uspio ostvariti zakonski uvjet za mirovinu, odnosno prikupiti minimalno 15 godina staža, onda odjednom nastupa velika briga za fiskalnu odgovornost i „pravednost sustava“. Pitam se kakva je to pravednost? Zar je pravedno da čovjek koji nema mirovinu dobiva 160 eura, dok se milijuni pronalaze za političko preživljavanje vlasti?
Je li pravedno da se najugroženijima objašnjava kako „nema prostora“, dok se istodobno državni proračun puni i mjeri desecima milijardi eura? Nije ovdje problem samo u 10 ili 20 eura povećanja jer na ukupan broj od cca 20 tisuća ljudi na koje se to odnosi znači tek nekoliko milijuna eura koji su slikovito zapravo tek nekoliko kapi u proračunu od 40 milijardi eura, problem je u poruci koju Vlada šalje.
Poruka Vlade glasi kako za sirotinju nema, a za političku većinu se uvijek nađe. I Pučka pravobraniteljica upozorava da je nacionalna naknada preniska i traži njezino povećanje uz dvostruko godišnje usklađivanje, a Vlada odgovara kako nema prostora. Pa koliko to još prostora uopće treba pronaći da bi u Hrvatskoj čovjek bio važniji od političke fotelje?
Država koja nema nekoliko milijuna eura za najsiromašnije, a ima milijune ili milijarde za sve drugo, nema problem s novcem, ali očito ima problem sa prioritetima.
Takva politika nije socijalna politika za građane već za one koje se „Ulovi, zabilježi i pusti.“
U Zagrebu, 05. 11. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
