By Predizborni ustroj u Hrvatskoj ponovno se pokreće u punoj brzini. Na političkoj sceni gledamo već prepoznatljiv, izlizani scenarij. U kuloarima se pozicije već polako raspoređuju. Glasačima se ponovno servira ista porcija lažnih obećanja. Nude se ideološke magle i jeftini populizam. Ono što najviše upada u oči jest potpuni raspad takozvane desne scene. Istovremeno vidimo licemjernu konsolidaciju ljevice.
Na desnom spektru situacija je tragikomična. Svi traže tog nekog mitskog vođu za ujedinjenje konzervativnih snaga. Istina je znatno banalnija. Desni političari i stranke ne mogu se složiti zbog kroničnog viška ega i manjka vizije. Svaki lokalni čelnik umislio je da je baš on taj odabrani lider. Ulazi se u koalicije s figom u džepu. Dogovori traju do podjele prvih mjesta na izbornim listama. Čim netko ne dobije željenu poziciju, koalicija odmah puca. Proglašavaju se izdajnici. Osnivaju se nove, još manje i beznačajnije stranke. Taj politički egoizam izravno koristi njihovim protivnicima. Desno biračko tijelo ostaje dezorijentirano i razočarano. Gledati to prepucavanje dok zemlja krvari i gubi svoje ljude izaziva duboku gorčinu u svakom iskrenom domoljubu.
S druge strane, lijevi blok pokazuje vojničku disciplinu. Ona neodoljivo podsjeća na bivše partizane i komuniste. Možda se unutar svoja četiri zida ne podnose. Ipak, u hladnoj, proračunatoj borbi za vlast i podjelu plijena nastupaju zajedno. Imaju jedan program i jednog prividnog vođu. Njihov jedini cilj je osvajanje što većeg broja glasova. Zbog toga su spremni potpuno odbaciti vlastita načela. U želji za privlačenjem naivnih birača, mnogi od njih odjednom peru ruke od ideologije. Poručuju javnosti da su oni zapravo centar ili sredina. To političko sjedenje na dva stolca služi isključivo kao udica za neodlučne. To je težak udarac za sve koji traže iskrenost i čistu ideju.
Najveći apsurd ovih priprema ponovno se, s bolnim grčem, prelama preko leđa hrvatskih branitelja. Vrijeme neumoljivo prolazi. Biološki sat i politički trendovi čine svoje. Hrvatski branitelji iz 1991. gotovo su potpuno izbrisani s aktivne političke i društvene scene. Njihovo mjesto bezobzirno preuzimaju mlađe generacije, tehnokrati i hladni stranački poslušnici. U ozbiljne kombinacije za sastavljanje buduće vlasti onih koji su krvarili za ovu zemlju jednostavno nema. Postoje opcije koje se formalno deklariraju kao braniteljske. One se u predizbornim spotovima patetično kunu u te ljude. Stvarnost je ipak surova i tužna. Te stranke nemaju ni medijsku propagandu ni financijsku moć jer u zaboravljene heroje gotovo nitko više ne želi ulagati. Veliki igrači i kapital bježe od braniteljskih tema kao od kuge.
Danas je u Hrvatskoj preostalo vrlo malo gradova, općina ili županija na čijem se čelu nalaze ljudi koji su branili domovinu. Lokalne pozicije gradonačelnika, župana i načelnika preplavili su kadrovi čije biografije počinju duboko u mirnim, poslijeratnim godinama. Njihov jedini i glavni adut je stranačka iskaznica, a ne ratni put pod kišom granata. Još je gora situacija u diplomaciji. Hrvatska veleposlanstva i konzulati trebali bi biti ponos nacije. Mjesta gdje državu predstavljaju njezini najbolji, najhrabriji ljudi. Umjesto toga, diplomatska mreža postala mu je poligon za zbrinjavanje istrošenih političara. Ona služi za nagrađivanje odanih poltrona. Ako se u veleposlanstvima i nađe poneki branitelj, on je tamo postavljen samo zbog zadovoljavanja stroge, prozirne forme. Prvi i osnovni kriterij za diplomatsku službu postala je slijepa politička podobnost, a ne povijesne zasluge ili stvarna stručnost. To boli svakog čovjeka koji pamti dane ponosa i slave.
Političke elite tretiraju branitelje čisto instrumentalno. Prisjećaju ih se isključivo tijekom obljetnica, pred upaljenim kamerama, dok licemjerno polažu vijence. U trenucima krojenja izbornih lista ta se populacija bezdušno gurne u stranu. Tada se zaboravljaju programi koji bi trebali rješavati njihove životne probleme i osigurati im dostojanstvenu starost. Hrvatski politički teatar ponovno nudi istu, mučnu predstavu. Interesi naroda i istinskih stvaraoca ove države podređuju se bolesnim osobnim ambicijama. Sve se svodi na sinekure i bezobraznu političku trgovinu.
Birači stoga moraju konačno progledati. Neka prestanu biti slijepi putnici u ovom političkom vlaku koji, kako se čini, juri u slijepu ulicu. Svaki glas koji se dade iz navike, zbog sitnog interesa ili straha od „onih drugih“, zapravo je izdaja vlastite budućnosti i glas za nastavak ove agonije. Vrijeme je za bolnu naplatu računa na biračkim mjestima. Ako nitko drugi, a ono branitelji, barem vi odbacite lažne mesije i lažni centar koji nema kralježnicu. Kaznite na izborima politički egoizam, podobnost i ignoranciju onih koji su vas gurnuli na marginu. Nemojmo dopustiti da nas ponovno kupe istim, ispraznim frazama. Ako državu mogu voditi podobni aparatčici bez dana ratnog ili stvarnog radnog staža, to je zato što im narod to šutke dopušta. Tražite ljude s integritetom, ljude koji vole ovu zemlju srcem, a ne partijskom knjižicom. Izbor je vaš, dragi branitelji, a odgovornost pred poviješću i vlastitom djecom zajednička.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
