By U Hrvatskom javnom prostoru prilično nezapaženo je prošao Međunarodni dan borbe protiv korupcije, koji se obilježava 9. prosinca. Naime na taj dan 2003. godine Opća skupština UN posebnom rezolucijom je ukazala na problem korupcije i potrebu svakodnevne borbe protiv nje, pa bi se mogao izvući zaključak da to i ne predstavlja osobiti problem u hrvatskom društvu. Hrvatskoj se odista nema što prigovoriti kada je riječ o institucionalno operativnoj infrastrukturi za borbu protiv korupcije. Pa pogledajmo što je sve organizirano u cilju suzbijanja korupcije u našem društvu.
1. Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera suzbijanja korupcije
Izvršno je tijelo sastavljeno od najviših predstavnika tijela zaduženih za provedbu mjera suzbijanja korupcije. Zadaće Povjerenstva su procjenjivanje korupcijskih rizika te predlaganje i osmišljavanje mjera za njihovo sprječavanje, koordinacija provedbe Strategije suzbijanja korupcije s pripadajućim Akcijskim planom, unapređenje djelotvornosti provedbenih mjera akcijskog plana, jačanje međuinstitucionalne suradnje u provedbi mjera Akcijskog plana.
2. Sektor za suzbijanje korupcije Ministarstva pravosuđa Unutarnja je jedinica
Ministarstva pravosuđa zadužena za prikupljanje i analizu podataka uz provedbu Strategije suzbijanja korupcije i Akcijskog plana kao i obavljanje nadzora ciljeva Strategije, predlaganje strateških pravaca, uspostavljanje suradnje i vršenje koordinacije s drugim nositeljima provedbe antikorupcijskih mjera, te organiziranje promotivnih aktivnosti i edukacija. Sektor također obavlja stručne poslove za Povjerenstvo za praćenje provedbe mjera za suzbijanje korupcije.
3. Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK)
Ustrojen unutar Uprave kriminalističke policije, Ministarstva unutarnjih poslova prati i izučava pojavne oblike korupcije i organiziranog kriminaliteta, njihovih trendova i načina izvršenja, izravno provodi složenije kriminalističke obrade na nacionalnoj razini u suradnji sa USKOK-om, drugim državnim odvjetništvima i nadležnim tijelima, neposredno obavlja poslove nacionalne razine složenog i organiziranog kriminaliteta, i to u kriminalističkim obradama koje se provode na području više policijskih uprava ili više zemalja, odnosno u kojima je potrebna zajednička međunarodna policijska istraga.
4. USKOK – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta
Posebno je državno odvjetništvo specijalizirano za progon korupcije i organiziranog kriminaliteta sa sjedištem u Zagrebu, a nadležan je za područje cijele Republike Hrvatske.
5. Nacionalno vijeće za praćenje provedbe
Strategije za suzbijanje korupcije Kao tijelo koje je osnovao Hrvatski sabor, obavlja parlamentarnu kontrolu provedbe antikorupcijske politike. Nacionalno vijeće uz predsjednika koji je iz redova najveće oporbene stranke i dopredsjednika koji je iz vladajuće stranke ima još 9 članova iz redova saborskihzastupnika i istaknutih javnih djelatnika. Nacionalno vijeće održava sjednice o provedbi antikorupcijskih mjera kao i tematske sjednice.
Iako je posljednji saziv Sabora konstituiran još krajem 2015.godine Nacionalno vijeće za suzbijanje korupcije kojem je na čelu u sadašnjem sazivu Sabora sukladno zakonskim odredbama osoba iz najveće oporbene stranke dr. Željko Jovanović, zbog političkih trgovina oko izbora osoba iz javnog života, tek je konstituirano krajem listopada 2017. godine, pa tako ništa nije čudno da je zadnje izvješće ovog tijela koje je bilo razmatrano u Saboru ono za razdoblje 1. srpnja 2013. do 14. srpnja 2014.
Hrvatski sabor je inače još 27. veljače 2015. godine usvojio Strategiju suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine sa sedam strateških prioritetnih područja: integritet unutar političkog sustava i uprave, lokalna i područna (regionalna) samouprava, javna nabava, trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu, sprječavanje sukoba interesa, pravo na pristup informacijama i uloga organizacija civilnog društva, građana i medija u suzbijanju korupcije. Uz Strategiju sljedeće faze predstavljala je izrada i donošenje pratećih provedbenih dokumenta – Akcijskog plana za 2015. i 2016. godinu, te 2017. i 2018. godinu.
Unatoč svim navedenim dokumentima kao i uspostavljenim tijelima na državnoj razini, provedba Nacionalne strategije za suzbijanje korupcije ne daje gotovo nikakve rezultate, a percepcija korumpiranosti u hrvatskom društvu osobito posljednjih godina ponovo raste. O tome svjedoče i izvješća međunarodnih tijela u prvom redu godišnji izvještaj „State Department“ za 2016. god kao i izvještaj „Amnesty International“.
Dakle, imamo obilje pisanih dokumenata, propisa, uredbi i zakona, te državnih tijela i institucija koja se trebaju baviti suzbijanjem korupcije, a ona gotovo geometrijskom progresijom raste i truje sve pore hrvatskog društva. Zbog čega imamo ovakvu disproporciju između riječi i djela? Može li se slučajno dogoditi da se bilo koje od navedenih tijela pozabave kriminalnim radnjama osoba koje stoluju na Markovu trgu? Je li se itko od zaposlenika iz navedenih tijela zapitao zašto se nakon svakog izbornog ciklusa koalicijski partneri „kolju“ oko izbora podanika preko kojih će upravljati najizdašnijim nacionalnim kompanijama poput HEP-a, Plinacra, Naftovoda, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda i još niza kompanija koje grabežljivi političari još nisu uspjeli za debele provizije prodati raznoraznim svjetskim hohštaplerima. Apsolutno sam siguran da se to ne može dogoditi dok god su njihove plaće i pripadajuće privilegije ovisni isključivo o blagonaklonosti tih istih političara, a nikako ne o njihovoj profesionalnosti i uspješnosti u području suzbijanja korupcije. Pa koji će to Državni odvjetnik, Ravnatelj SOA-e, Ravnatelj policije ili sudac postupiti u bilo kojem predmetu suprotno želji svoga poslodavca. Još nije zabilježen slučaj u kratkoj povijesti nove hrvatske države, da su vodeći ljudi represivno sudskog aparata pokrenuli bilo koji postupak u kojem su bili obuhvaćeni ili ljudi iz političkog miljea, ili pak njihovi štićenici, a da prije toga navedena gospoda nisu pohodila kabinete svojih ključnih nadređenih političkih pokrovitelja. Dobro sam upoznat sa stanjem godišnje višemilijardske javne nabave u HEP-u i odgovorno tvrdim da se u zadnjim godinama nije pojavio natječaj koji nije bio namješten za „poznatog kupca“, a iznosi koji se „ugrađuju“ u natječajne cijene su odavno prestale iznositi „mizernih 10% neto na ruke“. Fiktivne poslove za markentinške i konzultantske poslove ovdje i ne spominjem.
Ima li rješenja za uspostavu učinkovitog antikorupcijskog sustava u državi?
Naravno da ima samo ako ima dovoljno poštenja kod svih ključnih političkih aktera koji su spremni odreći se dosadašnjeg principa prema kojem pobjedniku pripada plijen kao nagrada za izvojevanu pobjedu. Jedan od efikasnih načina kako bi u stvarnom sadržaju, a ne samo u deklaracijama imali trodiobu vlasti na zakonodavnu, sudbenu i izvršnu, a kojem su pribjegla neka društva koja su se suočila s prevelikom korupcijom je izbor glavnog državnog odvjetnika, i sudaca ustavnog suda na slobodnim izborima. Ako nismo u stanju institucionalno i sadržajno osigurati trodiobu vlasti, onda je možda jedino moguće postupiti sukladno čuvenom aforizmu velikog Marka Twaina. On je naime ustvrdio da je „Političare potrebno mijenjati što češće kao i pelene iz istih razloga“
