By Članica Upravnog odbora, premijerska kandidatkinja i najistaknutija persona grupacije “Možemo!”, Sandra Benčić, nešto se ušutjela zadnjih dana…nema je ni u jednoj političkoj emisiji radija i TV (što je s obzirom na njezin tretman od strane mainstream medija u zadnje dvije godine gotovo nezamislivo) – nema onog reskog i odlučnog glasa, revolucionarnog stava i retorike, živopisnih gestikulacija, uzdignutog kažiprsta kojim prijeti, lekcija na koje smo već pomalo navikli pa nam ti osebujni, živopisni i strasni nastupi spomenute dame gotovo nedostaju.
Ova aktivistica za zaštitu ljudskih prava i rodnu ravnopravnost u civilnom društvu (kako to gordo zvuči!) i članica Centra za mirovne studije (što ne može biti svatko), narodski rečeno, samo što iz paštete nije iskakala – i prije kampanje za parlamentarne izbore i u prvih 48 sati nakon što su završili…i onda najednom muk!?
A bilo je kod Sandre i škvadre kombinacija do mile volje. Dakako, ne samo da nisu priznali izborni poraz i prihvatili realnost, nego su nas nastojali uvjeriti u svoju istinu i neka nova “matematička pravila” iako su ista očito u kontradikciji s osnovnim računskim operacijama (zbrajanjem i oduzimanjem). I u skladu s tom svojom računicom, u kojoj je tzv. lijevo-liberalna oporba (dakle SDP i partneri, “Možemo!”, Fokus, IDS, NPS) sa svojih 57 mandata (što čini 38 % od ukupnih saborskih mandata kojih je kao što znamo, 150) “pobjednik” izbora, Sandra i ekipa su puni entuzijazma i poleta (a bogme i strasti) krenuli u sastavljanje “većine”, kako bi istaknuli svoga mandatara i zasjeli na vlast. No, nije trebalo dugo pa da ona i “možemovci” (za razliku od Grbina, Grmoje i nekih drugih) ipak shvate kako je broj 57 manji od 93, te da je “natezanje” kako bi se stiglo od 57 do 76 jalov posao i da nema ni smisla ni svrhe baviti se time.
Elem, (hrvatska) oporba ne bi bila (hrvatska) oporba kad bi tek tako odustala, pa se pristupa novom konceptu. Sandra na velika zvona iznosi tezu o “manjinskoj vladi” okupljenoj oko SDP-a i partnera, a kojoj bi potom iz Sabora potporu davali njezin “Možemo!” i “crna desnica” (MOST i DP). Kako se vidi, u ovom slučaju nema nikakvih problema da se stupi u savez s “crnom desnicom” i s njom bude na istoj liniji – samo da se makne HDZ. I ovo glavinjanje oko “tehničke vlade” trajalo je 2 – 3 dana, sve dok nije postalo bjelodano kako ni od te bravure nema ništa. I još na kraju priče, SDP se odrekne “Strica” koji je trebao biti mandatar; eto ti ga na!? Zadnji čavao u propali koncept pretvaranja manjine u većinu udarili su manjinci koji su se opredijelili za Gordana Jandrokovića kao mandatara buduće Vlade.
I tako se “Možemo!” koji ni s kim ne može a bio bi predvodnik “antihadezeovske većine”, čini se povukao i (čini se) priznao sam sebi kako matematika ipak ima svoja pravila, ali time rašomonijada pod radnim naslovom “kako od gubitnika postati izborni pobjednik”, ni iz daleka nije okončana. Nakon što je “Stric” eliminiran kao mogući mandatar, Peđa, Dalija, Grmoja, Bauk i društvo su se dosjetili nove strategija (to je valjda taj “plan C” kojim su se hvalili dok još nisu bili sigurni kako će se stvari odvijati), a (ukratko), sastoji se u sljedećem: “formirati antihadezeovsku parlamentarnu većinu koja će izabrati predsjednika parlamenta i u roku od nekoliko dana poništiti imenovanje Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika, poništiti ‘Lex A. P.’ i izmijeniti sadašnji izborni zakon”. Potom bi ta “većina” (koja postoji još samo u glavama spomenutih likova) izabrala mandatara koji bi formirao Vladu.
Zanimljivo i zgodno – a povrh svega, smiješno do suza.
Kreatorima ove cirkusantske akrobacije očito još uvijek nije jasno kako funkcionira država, jer da to znaju, ne bi se ovako javno blamirali i pričali nebuloze.
Naime, pravni sustav naše zemlje počiva na trodiobi vlasti koja uključuje: izvršnu (Vlada), zakonodavnu (Sabor) i sudbenu (DORH, USKOK, sudovi) i očuvanje samostalnosti i neovisnosti ova tri stupa pravnog poretka čije je nesmetano funkcioniranje od vitalne važnosti za državu i društvo, temeljni je preduvjet za održanje tog pravnog sustava – u protivnom imali bismo kaos u kojem se ne bi znalo “tko pije a tko plaća”.
Da Grmoja, Peđa, Dalija i ostali iz tog tabora išta znaju, znali bi kako kod bilo kakve izmjene ili donošenja zakona postoji PREDLAGAČ (Vlada) koji Saboru podnosi prijedlog zakona ili izmjene zakona, a parlament potom o toj stvari raspravlja i glasovanjem donosi odluku. Kako bi u ovom slučaju to bilo moguće – I TKO BI BIO PREDLAGAČ ako ne sadašnja “tehnička vlada” kojoj je na čelu Andrej Plenković!?
Naravno, oni imaju svoju mantru i sve gledaju na svoj način, pa Nikola Grmoja, primjerice kaže: “Vlast proizlazi iz naroda, Sabor je izraz volje naroda i on ima pravo odlučivati o svemu”. I to je ta populistička demagogija koja demokratske procedure, Ustav, zakone i pravila po potrebi proglašava suvišnim ili čak štetnim, a sve kako bi se politički što ušićarilo u tom mutljagu koji se smišljeno i planski stvara. Grmoja je sebi umislio kako je baš on izraz te “iskonske narodne volje” u ime koje može raditi što ga je volja. I nije jedini “prorok” u ovoj cirkuskoj predstavi koju nam već danima priređuju gubitnici izbora.
Najnoviji izum “većine” koja to nije, jest “antikorupcijska većina u Saboru” (iz taktičkih razloga nije više “antihadezeovska većina”, nego “antikorupcijska”, jer kao što se zna, korupcije ima samo u HDZ-u i nigdje više). Prije dva dana, SDP-ovac Mišel Jakšić dočepao se ove floskule, pa u emisiji na HR 1 melje li melje – iako je prema svim raspoloživim podacima indeks korupcije u Hrvatskoj ISTI KAO I U VRIJEME MILANOVIĆEVE (tj. SDP-ove) VLADE. Nešto se baš ne sjećam da su se u to vrijeme tako oštrili na korupciju – kako Mišel, tako i Grmoja, Dalija i svi ostali nadobudni “anti-korupcionaši” koji još uvijek nisu svjesni toga da čak im ni ta isprazna floskula nije pomogla na izborima.
Čuj Grmoja, nakon što je čak i izuzetno temperamentna i tvrdoglava aktivistkinja (koja ima više od 20 godina staža u vidu revolucionarnog štrapaciranja i aktivističkog prosvjedovanja zagrebačkim ulicama i trgovima), Sandra Benčić, shvatila neke stvari, nije li vrijeme da ti, Peđa, Dalija, Bauk, Taritaš, Beljak i ostali smušenjaci polijete glave hladnom vodom, popijete pokoji aspirin i prihvatite golu i prostu, neumitnu činjenicu koja stane u dvije riječi: OSTAJETE OPORBA.
Zlatko Pinter
