By Ako vam je kojim slučajem promaklo onda primite na znanje da su u Gradu Zagrebu u posljednje vrijeme očito najtraženiji artikli ražanj i kotlić. Kako je po pričama već toliko veprova i veprića sve bliže centru grada da će se uskoro na sve strane osjetiti miris pečene i kuhane veprovine. Po izvješćima mnogih medija broj veprova a time jasno i onih malenih „slatkih“ veprića u samom Gradu Zagrebu je toliki da se zasigurno već i golim rukama mogu hvatati, a bogme svi znamo da je dobra veprovina uvijek bila na cijeni.
Za koji dan treba očekivati i breaking news kako su zagrebački umirovljenici sa čeprkanja po kontejnerima odjednom prešli na potpuno novi i puno unosniji biznis. Oni sada, vjerovali ili ne, umjesto plastičnih boca traže i love veprove i vepriće po cijelom Zagrebu. Do sada se, kako neki kažu, zbog neodvoženja komunalnog otpada nije moglo živjeti od nepodnošljivog smrada, ali sada očito slijede puno bolji dani, dani u kojima se na sve strane najavljuje skvičanje veprova. Skvičanje vepra ili malog veprića u našim krajevima uvijek znači jasnu najavu kako nakon skvičanja obavezno uslijedi veprić na ražnju ili pak veprovina u kotliću.
Ovi veprovi i veprići u Gradu Zagrebu su možda konačno i nešto dobro za sve umirovljenike, a može i obrnuto, koji se po nekim teorijama množe brže čak i od samih veprova. Kako se prema veprovima i umirovljenicima političari odnose uglavnom kao prema invazivnim vrstama jasno je da će u srazu ovih dviju „invazivnih vrsta“ jedna nastradati, a ja se obzirom na žilavost naših ljudi kladim na „penziće“. Naši umirovljenici su pravo čudo jer su usprkos izloženosti gladi i neimaštini toliko otporna vrsta da ih se čak ni koronom nije uspjelo eliminirati dovoljan broj, doduše jest rekordan broj kroz prošle dvije godine ali još ni približno koliko bi neki političari htjeli. Ne drve političari bez veze kako je cilj postići omjer osiguranika i umirovljenika na barem 2:1, a kažu neki od njih i da cilj opravdava svako sredstvo. Kužite??
Kako se kontejneri za smeće u Gradu Zagrebu, i ne samo, smatraju dodatnim „radnim mjestom“ za mnoge umirovljenike a isti cilj za preturanje sadržaja imaju i veprovi, jasno je da u ratu za svoj „plijen“ netko od ovih dviju „vrsta“ na kraju mora postati lovina. Kako su veprovi naoružani opasnim kljovama za očekivati je i da se umirovljenici nečim naoružaju što znači da ne treba isključiti ni uporabu svega što se nađe pri ruci, a nešto je kod mnogih ostalo još i od prošlog rata, a kako u Zagrebu često odjekuju eksplozije i pucnjevi to vjerojatno nikoga posebno neće ni uznemiriti.
Gledajući na sve ovo sa zdravstvene strane jasno je da je za umirovljenike puno zdravije da jureći po gradskim ulicama i parkovima za veprovima održavaju kondiciju, a time i svoje zdravlje, nego da guraju glave u smrdljive kontejnere. Kako su cijene hrane otišle u nebo jasno je i da veprić sa ražnja ili veprovina iz kotlića značajno podiže standard umirovljenika, a kako je veprova i veprića toliko puno, barem tako kažu mediji, a kada nešto mediji kažu onda je to zasigurno istina, jasno je da će i mnogi drugi građani za relativno male novce moći omastiti brk.
Tko zna, možda je sve ovo što se događa sa veprovima i neki tajni plan MOŽEMO i TT koji bi ovako jednim udarcem riješio problem „neuhranjenosti“ zagrebačkih umirovljenika i problem smeća, smeća koji se već punu godinu pokazuje nerješivom enigmom. …a dok ne saznamo što se uistinu zbiva možemo uživati u pečenoj i kuhanoj veprovini…..
U Zagrebu, 23.06.2022.[MŠ1]
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika
