By „Zrcalo! Odmah da si se nacrtao ovdje!“- zaurla Izbavitelj.
„Da šefe, tu sam. Kako mi je nedostajala vaša blizina i toplina, dragi moj ljubljeni i jedini šefe, Odabrani, Izbavitelju naš, Svjetlo našeg puta!“ – zacvrkuta Zrcalo. „Ta prokleta korona… bojao sam se da vas ne pokosi iako ste rekli da je to samo opijum za narod. Eto i ja sam samo malo kihao… iako, bilo me je strah vražja podmukla bolest. Nisam ni znao da je imam. Da se nisam išao testirati ni dan danas ne bih znao kakvu zastrašujuću i tešku bolest sam prebolio. Srećom, testirao sam se i od desetak testova koje sam obavio toga dana pet je pokazalo da sam teško bolestan i da mi nema spasa… A onda eto vas u izolaciji..“
„Glupane! Pa moram svom dragom narodu pokazati primjerom da je bolest strahovito razorna i moram reći da je to čista istina i da je moja patnja bila užasna i jedino kad sam imao hunjavicu ono prije par godina bilo mi je teže.“ – na to će Izbavitelj. „Užasno sam kihao, imao temperaturu 37,1°, užas. No pustimo to za sada, time sam, kao i svi mi, izbjegao cijepljenje nedostatno provjerenim cjepivom, naravno. Uskoro ćemo vidjeti koliko će njih preživjeti ovo cijepljenje, a onda, s obzirom na to da mi više ne bumo imali djece, možemo se cijepiti ako je stopa umrlih od cjepiva jednaka stopi umrlih s koronom! Moguće genetske promjene nemamo na koga prenijeti. Nema potomaka, nema promjena, a s promjenama neka se nose sljedeći naraštaji.“
„Ljubljeni naš veliki vođo, to je bilo doista genijalno. Neka se puk cijepi. Uvijek mi je bilo žao onih laboratorijskih životinjica na kojima su po desetak i više godina isprobavali cjepiva i lijekove. Što su sve prolazili. Ovo je veliki napredak kad se odmah prijeđe na ljude, a i učinci na životinjama često su drukčiji od učinaka na ljudima pa je to i kvalitetnija provjera cjepiva.“
„Tako je, Zrcalo moje!“, reče Izbavitelj. „A sad prijeđimo na posao. Kako ide s asimilacijom onih iz Halapljive nepotističke stranke? Kako su se pokazali na terenu? Jesu li učinkoviti?“
„Dragi šefe, pa ne trebate to ni pitati. Znate da su to stari, prekaljeni borci za pravdu kao Robin Ud: uzimaju nesposobnima, narodu koji ne zna upravljati i uništio bi imovinu i daje sposobnima, sebi koji jako dobro znaju s novčekima i imovinom… Sve ide kao po žnorici. Tako dobro funkcioniraju da je čista šteta da imaju članova manje nego što trebamo ministara u Vladi, a da ne govorimo o drugim mjestima na kojima bi nam tako sposobni ljudi isto tako jako dobro došli. Eto, na primjer, na jugu naše Domovine d. d…..“
„Opet ti: naše domovine!!!“, vrisnu Odabrani. „Nije to tvoja prćija da je tako zoveš. To je moja prćija! Ja mogu što hoću! Mene je Dragutin Dimitrijević Apis odabrao!“
„Da, šefe… na jugu vaše prćije, ovaj Domovine d. d. Pokazuju se jako dobro… Gandalf ne bi izvodio bolje čarolije, Isus je pretvorio vodu u vino, istina, ali to nije ništa prema tome kako se tamo pretvara zemljište, prenamjenjuje. To je kadar koji se već potpuno asimilirao… No zlo iz Mordora vreba na sve strane i spriječili su tu pretvorbu i preuzimanje… Ne shvaćaju da je cilj povećati vrijednost Lijepe naše Domovine d. d. A kako ćeš povećati vrijednost svoje države nego povećanjem vrijednosti zemlje. Pa i zadnjem Hobbitu je jasno da poljoprivredna zemlja jako malo vrijedi. Ako se ne prenamjeni tako se smanjuje prosječna vrijednost Domovine po četvornom metru i zato se sve mora pretvoriti ili u građevinska zemljišta, gradilišta za hotele, golf igrališta itd. itd. Nakon toga cijena četvornog metra zemljišta skače u astronomske visine. I sad osobu koja tako povećava vrijednost naše drage domovine oni raspinju na križ, stavljaju na stup srama i samo što ga ne namažu smolom i uvaljaju u perje… I spriječe ga u tome. Gamad nezahvalna! Neka im sad bude zemlja nevrijedna. A čovjek je sve dobro pripremio, ni Mrdoljak to ne bi bolje. Dakle, čovjek je perspektivan i bit će nešto od njega. A na sjeveru je isto već iskušani njihov kadar. Onaj Škembić… Njegova pretvorba i prodaja one banke je bila vrhunska, pa organizacija zapošljavanja pouzdanih i sposobnih kadrova po onom Svjetlu u tami plinovite ravnice… Ma vrhunski. Zato smo ga i povukli u Prijestolnicu jer tu je tek gomila zaostalog posla… Dakle napreduje se i ide brzo sve na bolje.“
„Dobro“, na to će Odabrani, „nego reci ti meni kako je naš najdraži partner Žalosna Sova zadovoljan sa zakonom o mirovinama njegovih ljudi tijekom onih nesretnih godina?… Znaš ono kad su tu padale neke bombe i pucalo se. Bog zna tko je to radio… Srećom ja nisam bio tu.“
„Najdraži šefe, kaže da za početak to nije loše, jedino bi se odmah morao riješiti dva velika nedostatka: naime nisu dobro određeni kriteriji za određivanje visine mirovine za pojedince, zatim koliki će biti beneficirani staž za te borce po godini Otadžbinskog rata… Kaže da bi visina trebala odgovarati činu koji je pojedinac imao i dužnosti koju je obnašao u državnom aparatu tada slobodnog, danas okupiranog teritorija, u Otadžbinskoj vojsci ili miliciji i da ih se ne smije diskriminirati u odnosu na borce-okupatore iz Domovinske vojske, jer borac je borac, ovaj,… žrtva je žrtva na kojoj god se strani nalazila.“
„Što jest jest, Žalosna Sova ima pravo! Ispravit ćemo to! Odmah na posao Zrcalo moje!“
Anđelko Jeličić
