By Uz sve nedaće; inflaciju, siromaštvo puka i nepravde na svakom koraku, mediji su počeli vrijeđati kolektivnu hrvatsku pamet. Jedan portal je stvarno pretjerao tekstom i naslovom, Zašto u Hrvatskoj nema kazna za političare zbog uhljebljivanja, skrivanja imovine i namještanja?
Može li biti gluplje pitanje? Pa nismo valjda najgluplja nacija na svijetu? Odgovor znaju djeca iz osnovne škole pa i ona iz vrtića. Znaju i naši majmuni iz zoološkog vrta, prstom pokazuju kavez s vranama. Pametni Hrvati kažu: ”Vrana, vrani ne kopa oči”. Kratka priča koja slijedi ima stvarne temelje.
Moja banda opljačkala je Zagrebačku banku. Sa zadovoljnim smiješkom tovarimo u kombi vreće pune eura. Podijelit ćemo, a naš boss dobit će najviše kao i u svakoj bandi. Pokraj nas prolaze Zagrepčani i po koji Nepalac. Mirni su, polako hodaju pognutih glava, ne gledaju ni lijevo ni desno, ništa ne pitaju, hvala Bogu!
No, iznenada, oko nas se stvori kordon specijalaca s dugim cijevima. Prilazi nam njihov zapovjednik, zvani Dečko i oštro prozbori.
”Moram vas locirati, uhititi i transportirati u Remetinec”.
Smješkam se i vadim plavu karticu.
”Vidim dragi prijatelju da me ne poznaš. Nas je 220.000, pa to nije čudno”.
Dečko pozorno proučava karticu.
”To je u redu, gospodine. Vi ste slobodni, ali moram locirati, uhititi i transportirati vaše prijatelje”, snishodljivo reče Dečko.
Sada sam se nasmijao glasno.
”I oni imaju plave kartice. Valjda ti je jasno kuda vozimo ovo”.
”Da, da”, odgovori Dečko i počeše se iza uha. ”Trebate li pomoć?”
Priča izgleda glupa, ali nije! Slično nam se događa svaki dan, katkad je i po koji ministar u pričama ili u aferama. Svi oni imaju plave kartice (osim vrlo rijetkih iznimaka) kao simbol stanja u koje su nas doveli. U svemu smo zadnji ili predzadnji u EU, najzaostaliji smo, najsiromašniji i najnesretniji narod. Cijela priča u svojoj srži (korupciji i kriminalu) reflektira pobjedu zla nad dobrim – pohlepu i osobni interes, nasuprot brige o svom narodu.
Početak možemo potražiti u vrijeme rušenja Berlinskog zida, kraja klasičnog komunizma. Učenik ruske NKVD (Народный комиссариат внутренних дел), Josip Manolić, organizirao je tajni skup 47 udbaša u baraci na Jarunu. Osnovana je stranka Hrvatska Interesna Zajednica (HDZ) i izabran je predsjednik, Franjo Tuđman. Krenula je vrtoglava pljačka Hrvatske privatizacijskim zakonima, provizijama, kreditima koji se ne vraćaju, korupcijom i kriminalom svih vrsta. Srpskom agresijom, hrvatsko polje zla proširilo se ratnim profiterima i novim tajkunima čvrsto umreženim s političkom elitom. Milijuni pa i milijarde DEM ili dolara transferirani su na privatne račune u porezne oaze (Villach, Luxembourg, Panama, Belize, Kajmanski otoci…).
Druga generacija, udbaški gojenci, nastavili su posao. Do danas nije vraćena ni jedna kuna, dolar ili euro te nezakonito stečene imovine u hrvatski budžet. Vrana, vrani ne kopa oči, i danas su opljačkane milijarde umreženog kartela politike i krim miljea – nedodirljive.
Nadalje, treba otvoreno reći da sukob interesa ne postoji u korupcijom zaraženoj i premreženoj Hrvatskoj pa je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, institucija zadužena za nadzor nad etičkim ponašanjem javnih dužnosnika, nepotrebno. Postoji samo kriminal ili ništa. Sve ostalo samo je manipulacija javnosti, prijevara da se skrene pozornost s milijunskih pljačka političko kriminalne mreže. Za kriminal se mora brinuti pravosuđe, a ništa je ništa pa nisu potrebne nikakve kazne ni Povjerenstvo. Drugim riječima, ukoliko postoji evidentna i dovoljno velika greška, slijedi ostavka ili otkaz, a ako greška nije velika slijedi opomena – i ništa više! Smiješne su bile one kunske kazne (za dva sladoleda) i pompozne objave kazna što netko nije prijavio da mu je supruga stekla nekretnine ostavinskim postupkom, ili da je saborska zastupnica kažnjena zbog netočnog prijavljivanja prihoda od najma.
O etici ili o nečemu u svezi morala u hrvatskoj politici apsurdno je razgovarati. Na spomen etičke povrede cijela Hrvatska prasnut će u grohotan smijeh. To je kod nas davno izbrisan pojam. Sjetite se samo etike jednog Sanadera, Jadrankinog stana, Beroša, Gabrijele, Kuščevića, Merzelice, Horvata, Čobankovića, Barbarića i beskrajnog niza drugih ”moralista”. Ili još gore – pogledajte Penavu i Čipu, može li gore? Etičke norme su izbrisane. Sasvim dovoljno je ostalih spinova i prijevara javnosti pa spomenuto Povjerenstvo treba ukinuti i više ga ne spominjati.
Raščlanjujući još jednom onaj naslov portala; Zašto u Hrvatskoj nema kazna za političare u uhljebljivanju, odgovor za uhljebljivanje je; korupcija, treba platiti uhljebljenje, a tu je i siguran glas na izborima. Za skrivanje imovine može se reći da nije potreban odgovor, jer nitko ne pita, je li ta imovina zakonita ili nezakonita? Odgovor na treće pitanje, o namještanju, identičan je prvom odgovoru o uhljebljivanju no potreban je i širi komentar.
U mandatima aktualnog premijera ubrzano se gomila namještanje i uhljebljivanje neproizvodnog segmenta bez prave potrebe, osim zbog većeg broja izbornih glasova (+ glasovi njihovih porodica) te zbog već spomenute korupcije i koruptivnog iskorištavanja utjecaja. Silna brojčanost takve mastodontske državne i lokalne uprave i isto tako nabujalog javnog sektora, dvostruko je veća od prosjeka u EU. Pregolemi broj ministara (pola su stranački uhljebljenici), prenapuhani balon tajnika sa zamjenicima te mnoštvo dužnosnika, s vrlo visokim primanjima i privilegijama uz dobro plaćenu ”sitniju” birokraciju – nepotrebno proždiru državni budžet naše siromašne Hrvatske. To neracionalno gomilanje birokracije iskazuje se stampedom troškova države kakav nema ni jedna država EU.
Državni proračun koji je iznosio 15,86 milijarda eura za 2015. godinu iznosi 37 milijarda eura za 2025..
Ova nevjerojatna rečenica nije službena tajna, ali nitko je ne spominje, jer je NETEMA i daleko je od razmišljanja puka što će jesti krajem mjeseca. U takvom sunovratu održavanja života hrvatskih stanovnika pojačan je bijeg radnika i stručnjaka u inozemstvo. Kraj ove evidentne agonije hrvatskog naroda čini se sve bližim – jer sve manji broj radnika neće moći nahraniti sve veći balon neproizvodne birokracije.
Vrlo slično, bolje rečeno, isto – događa se i u segmentu prostora Republike Hrvatske. Bezakonje u bespravnoj gradnji, našu prelijepu obalu i šume nagrdilo je ”južnoameričkim favelama”. Zbog bespravne gradnje, neplaćanja nikakvih doprinosa ni poreza, Republika Hrvatska gubi par milijarda eura svake sezone. Izgubit će zbog neprovođenja važećeg Kaznenog zakona te milijarde i u ovoj sezoni, 2025. Osim toga bit će trajno razoren još jedan dio naših najvrjednijih prirodnih resursa. Zbog takvih evidentnih gubitaka – nadležni bi trebali biti kažnjeni. Nažalost, u Hrvatskoj, to se ne čini!
Ovom treba dodati i 46.000 kubnih metara (oko 35.000 tona) infektivnog medicinskog otpada, ilegalno dovezenih iz inozemstva na više mjesta u Hrvatskoj, a najviše u blizini Gospića. Godinama javnost zna za taj ekološki zločin, zna i Državni inspektorat – ali smeće i dalje širi tihu smrt u svojoj okolini. Ovo predugo traje, netko je odgovoran. Ima toga još, ovaj ekocid je samo primjer…
Po ovim evidentnim činjenicama koje nitko ne može opovrgnuti, smatram da kolektivnu hrvatsku pamet naša vlast i mediji vrijeđaju jeftinim spinovima i glupim pitanjima kao što je naslov, Zašto u Hrvatskoj nema kazna za političare zbog uhljebljivanja, skrivanja imovine i namještanja?
Svoje članke pišem samo zbog savjesti i vrlo, vrlo slabe nade (bolje reći, nikakve!) da će uz ovu vlast biti bolje. Grize me savjest, što kao dragovoljac 1991′, časnik Domovinskog rata, nosim dio krivice za svoj narod – što mi, domoljubi s puškama u rukama – nismo natjerali zločince da vrate opljačkano; ratne profitere, tajkune privatizacije i ostale pljačkaše, posebice umrežene političare s krim miljeom. To je povijesna sramota svih branitelja koja traje i danas.
Premantura, 08.06.2025.
Saša Radović
dragovoljac 1991., časnik Domovinskog rata
