By Podjeli
Pomoćnici u nastavi iz Požeško-slavonske županije i Grada Požege i dalje nisu dobili nikakav službeni odgovor na svoj zahtjev za povećanje bruto satnice, koja trenutačno iznosi 7,50 eura po satu. Unatoč višekratnim obraćanjima nadležnima, od županije i grada nije stiglo ni očitovanje, ni prijedlog rješenja, ni minimum komunikacije koji bi se mogao očekivati u ozbiljnom sustavu javne uprave. Takva šutnja nije samo neprofesionalna, nego i duboko obeshrabrujuća za ljude koji svakodnevno rade s djecom kojoj je podrška nužna.
Riječ je o poslu koji nosi veliku odgovornost i zahtijeva strpljenje, emocionalnu stabilnost, prilagodljivost i stalnu prisutnost u vrlo osjetljivim situacijama. Pomoćnici u nastavi nisu usputna pomoć, nego važan dio obrazovnog sustava, bez kojeg mnogi učenici s teškoćama ne bi mogli kvalitetno pratiti nastavu i sudjelovati u školskom životu. Unatoč tome, njihova satnica ostaje na razini koja ne odražava ni težinu posla ni stvarnu vrijednost njihova doprinosa.
Posebno je porazna usporedba s tržištem studentskog rada, gdje se za određene poslove danas može ostvariti oko 12 eura neto po satu. Drugim riječima, pomoćnici u nastavi, koji preuzimaju odgovornost za djecu, rade u školskom sustavu i svakodnevno nose teret inkluzije, plaćeni su osjetno manje od mnogih povremenih i jednostavnijih poslova. Takav odnos teško je opravdati bilo kakvom argumentacijom o financijskim ograničenjima, a još teže prihvatiti kao pravedan.
Pomoćnici u nastavi već su se više puta službeno obratili nadležnima i zatražili barem osnovno očitovanje o svom zahtjevu. Međutim, umjesto dijaloga, dobili su tišinu. To jasno pokazuje da problem nije samo u visini satnice, nego i u odnosu prema zaposlenicima koji obavljaju jedan od najvažnijih poslova u obrazovnom sustavu. Kada institucije ne odgovaraju ni na ponovljene zahtjeve, onda to više nije administrativni propust, nego poruka da se njihov glas ne smatra dovoljno važnim.
Dodatno nezadovoljstvo izazivaju i tvrdnje županije da pomoćnicima redovito isplaćuje naknadu za topli obrok te da financira stručne edukacije. Pomoćnici u nastavi takve navode osporavaju i ističu da to, prema njihovim iskustvima, ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Ako se javno iznose tvrdnje koje zaposlenici prepoznaju kao netočne, onda se otvara ozbiljno pitanje transparentnosti, vjerodostojnosti i odnosa institucija prema vlastitim radnicima.
Takvo stanje ne stvara samo nezadovoljstvo, nego i osjećaj poniženja. Ljudi koji svakodnevno rade s djecom s teškoćama očekuju barem osnovno priznanje za svoj trud, a ne da ih se tretira kao nevidljivu kategoriju radne snage. Kada se njihov zahtjev za dostojanstvenijom satnicom mjesecima ignorira, dok se istodobno javnosti plasiraju tvrdnje koje oni ne prepoznaju kao istinite, teško je govoriti o ozbiljnoj i odgovornoj instituciji.
Još je problematičnije to što se u drugim sredinama satnice pomoćnika u nastavi povećavaju, a ponegdje dosežu i znatno više iznose. To jasno pokazuje da postoji prostor za promjenu, ali i da izostanak reakcije u Požeško-slavonskoj županiji i Gradu Požegi nije pitanje nemogućnosti, nego političke volje i odnosa prema ovoj skupini zaposlenika. Ako su drugi pronašli način da povećaju naknade, teško je prihvatiti da ovdje za to nema ni prostora ni razumijevanja.
Zbog svega navedenog, cijela situacija prelazi granice običnog radnog spora. Ovo je pitanje poštovanja, odgovornosti i sustavne nepravde prema ljudima koji rade iznimno važan posao, a zauzvrat dobivaju potplaćenost, ignoriranje i pokušaje umanjivanja stvarnog stanja. A dok se pomoćnike u nastavi i dalje ostavlja bez odgovora, teško je govoriti o sustavu koji zaista cijeni inkluziju, stručnost i ljudsko dostojanstvo.
Anđelko Jeličić
Podjeli
