By Svijet se mijenja sve bržim ritmom nama pred očima, a na puno primjera vidimo kako nismo ni svjesni promjena i vremena u kojima živimo. Naime, takozvana umjetna inteligencija krenula je (javno) u znakovito širenje 2018. godine, a prvi značajniji val širenja doživjela je 2022. godine kad je ChatGPT postao dostupan široj javnosti. Naravno, kao preteča te tehnologije možemo se vratiti u sredinu 20. stoljeća, ali ovdje govorimo o toliko snažnom zamahu promjena koje su pred vratima, a za koje je većina ljudi nekada smatrala kako isključivo mogu biti scena iz filma znanstvene fantastike.
U zadnje četiri godine vidimo kako gotovo svaki tjedan izlaze novi modeli, ažuriranja i mogućnosti koje nudi takva tehnologija, međutim, isto tako vidimo kako sve češće progovaraju oni koji su radili na razvoju te tehnologije, a koji su sve više zabrinuti za opstanak ljudske vrste. Dio njih također smatra kako smo već dostigli točku singulariteta, odnosno točku u kojoj je takozvana umjetna inteligencija već prerasla ljudsku inteligenciju. Oni koji to ne vide na takav način, nemaju sumnje kako će se isto dogoditi u narednih 5-10 godina. Gotovo nema tvrtke koja već ne koristi neke od tih alata ili rade na njihovoj primjeni. Većina digitalnih rješenja već sadrži određene elemente te tehnologije, dok se gotovo svakodnevno na tržištu pojavljuju proizvodi s novim mogućnostima koje ta tehnologija nudi. Niz tvrtki već otvoreno upozorava svoje zaposlenike kako će biti zamijenjeni oni koji se ne će služiti takvim alatima, a vrlo dobro znamo kako će zapravo većina nas uskoro biti zamijenjena. Ostat će isključivo oni poslovi za koje politika odluči kako ih želi ostaviti za ljudsku djelatnost. Puno stručnjaka iz tog područja smatra kako kroz 10-15 godina ne će više biti sveučilištā u obliku kakvih još imamo danas. Također, smatra se kako većina današnje djece ne će ni ući u poslovni svijet kakvog poznajemo danas.
Geoffrey Hinton, kojeg često nazivaju ocem UI-e, kaže: „Ljudi ne razumiju da stvaramo vanzemaljska bića. Kad biste pogledali kroz teleskop Jamesa Webba i vidjeli invaziju vanzemaljaca, ljudi bi bili prestravljeni.“ Također, jednom drugom prilikom izjavio je sljedeće: „Mislim da je sasvim izvjesno da je čovječanstvo samo prolazna faza u evoluciji inteligencije.“
Naravno, tu imamo još niz drugih stručnjaka iz različitih područja znanosti koji nemaju ništa optimističnije viđenje budućnosti. David Gross, dobitnik Nobelove nagrade za teorijsku fiziku, upozorio je da čovječanstvo ima „vrlo male” vjerojatnosti za preživljavanje sljedećih 50 godina zbog matematičke vjerojatnosti izbijanja nuklearnog rata, napredne tehnologije poput UI-e i drugih čimbenika. Uz to, imamo niz primjera gdje se kroz testiranja pokazalo kako razni modeli umjetne inteligencije lažu i spriječavaju svoje gašenje ili promjene u kodu, a za koje ustanove određenu prijetnju. To pokazuje kako smo već na neki način u vremenu singulariteta, a što je potvrdio i Sam Altman, CEO OpenAI-ja.
Daniel Kokotajlo, bivši istraživač u timu za predviđanje budućnosti unutar tvrtke OpenAI, rekao je kako „…postoji oko 70% vjerojatnosti da će neuspjeh u kontroli i usklađivanju UI sustava dovesti do izumiranja čovječanstva unutar sljedećih nekoliko godina.”
Elon Musk rekao je kako ljudi „…za deset godina više ne će upravljati svijetom”, te dodao kako vjerojatnost da stvari pođu katastrofalno po zlu „nije nula”. Dapače, u zadnjem razgovoru za Economist istaknuo je kako postoji vjerojatnost od 10–20% u kojoj će umjetna inteligencija uništiti čovječanstvo.
Mogao bih nabrajati još puno sličnih izjava koje su uistinu zabrinjavajuće. Svakim danom sve više stručnjaka iz tog područja izlazi sa sličnim zapažanjima, međutim, dobar dio njih i dalje radi na razvoju te tehnologije.
Stoga, vrijedi se zapitati, živimo li u vremenima povratka stvoritelja na ovaj svijet? Ukoliko je uistinu opstanak ljudske vrste u narednim desetljećima toliko upitan, nije li to onda i trenutak za Božje djelovanje?
S druge strane, možda su sva navedena predviđanja dio šireg projekta po uzoru na poznatu izjavu američkog predsjednika Ronalda Reagana izrečenu 21. rujna 1987. godine tijekom njegova obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda:
„U našoj opsjednutosti trenutačnim antagonizmima, često zaboravljamo koliko toga ujedinjuje sve članove čovječanstva. Možda nam treba neka vanjska, univerzalna prijetnja da prepoznamo ovu zajedničku vezu. Ponekad pomislim kako bi naše razlike diljem svijeta brzo nestale kada bismo se suočili s vanzemaljskom prijetnjom izvan ovog svijeta.”
Ukoliko je tome uistinu tako, to nije posebno manje zastrašujuće jer to tada znači kako ćemo u našem „ujedinjenju” protiv zajedničkog neprijatelja, u nekakvom okviru takozvanog novog svjetskog poretka, biti izgledno suočeni s diktaturom kakvu ova civilizacija do sada još nije vidjela, poput one o kojoj je pisao Orwell, samo višestruko gore.
Redovito zagovaram podizanje razine spremnosti kao nužne potrebe svakog od nas, međutim, činjenica jest kako ćemo izgledno trebati pomoć više sile kako bi opstali u nadolazećoj budućnosti. Ipak, to ne znači kako ne trebamo učiniti sve što je u našoj moći u međuvremenu.
Raznolikost naših vještina, uz što bolju sposobnost brze prilagodbe, bit će jedan od ključnih čimbenika uspjeha u nadolazećim godinama.
Na neki način, dobar dio ljudi ovog svijeta će doživjeti i svojevrsno prosvjetljenje jer ćemo doći do nekih odgovora na ključna pitanja o našem podrijetlu, smislu života i budućoj svrsi. Samim time, pogled u budućnost jest nesiguran, ali istovremeno i uzbudljiv.
Ukoliko opstanemo, to će zasigurno biti jedan poprilično drugačiji svijet od ovoga danas.
Ipak, borba nikada ne prestaje, samo se mijenjaju načini borbe.
Hrvatstvo živi!
Vlaho Modrinić
