By …..Kad izgubiš kontrolu nad svojim vlastitim emocijama i životom, bez obzira na legitimitet izbora, više nemaš etičko i moralno pravo upravljati tuđim životima, tuđim sudbinama i budućnošću Hrvatske!……
Što više King Kong s Pantovčaka destruktivno razara hrvatske temeljne vrijednosti, što više urla, što više bijesni, što se više pravi pametniji od svih drugih, time Andrej Plenković postaje državotvorniji, umjereniji, bolji i pokazuje se da će na čelu HDZ-a i države biti još jači nakon ovih lokalnih izbora koji nam slijede. Zapravo, u tom grmu i leži zec!?King Kongu s Pantovčaka neće pomoći ni agitpropsko presvlačenje u najmizernije odore desnih propagandista, a vokabular koji je preuzeo, neodoljivo podsjeća na jednu poznatu emisiju koja je srušila Kolindu Grabar Kitarović i ustoličila ga na svetom hrvatskom brdu! Gotovo da nema nikakve razlike između te dvojice populističkih šmrkavaca!? Njegov javni diskurs nimalo se ne razlikuje od onoga kojega na najvulgarniji način koriste trolovi udružene ljevice i desnice pod lažnim imenima šireći mržnju i destrukciju na društvenim mrežama. Mržnja, cinizam, jal i nemoć, nedostatak intelekta i programskih sadržaja,konačan je produkt takvog propagandističkog djelovanja, što se zarazno kao kuga širi na cijelo društvo, a dostojanstvo institucije predsjednika države nestalo je s Milanovićevim dolaskom na Pantovčak i izbacivanjem bista hrvatskih velikana s Pantovčaka.
Danas je potpuno razvidno, da je Milanović biste hrvatskih velikana izbacio samo zato što tim hrvatskim povijesnim domoljubnim divovima ne bi mogao pogledati u oči prolazeći kraj njih svaki dan u svojoj minimalističkoj mizeriji vlastitog intelektualnog dosega. On jednostavno ne dozvoljava da pokraj njega bude bilo tko, mrtav ili živ, tko je stvarno ili potencijalno veći, jači ili pametniji od njega. Jal, ljubomora, što se pretvara u čistu patologiju, zbog činjenice da je netko na mjestu predsjednika Vlade i najjače stranke u Hrvatskoj višekratno bolji i uspješniji od njega, pretvorila ga je u destruktivni rušilački stroj koji svoje komplekse skriva iza ustavnih ovlasti institucije predsjednika države, što bi u nekom trenutku moglo eksplodirati kao atomska bomba i silno naštetiti Republici Hrvatskoj u ovim teškim kriznim vremenima, u kojima bi svakako razum morao dominirati nad bilo kakvim politikantskim emocijama. Tajming nije slučajno izabran!
Stvaranje novog, još dubljeg razdora na tragu njegove izjave„imat ćete pakao“ ili na tragu sintagme „ili mi ili oni“, može kulminirati neviđenim posljedicama za ustavno-pravni poredak u Republici Hrvatskoj, a čini se, da tajming koji je Milanović izabrao za stvaranje kaosa nije ni malo slučajan niti je skuhan isključivo u njegovoj suludoj kuhinji. Ta proizvodnja novog političkog kaosa, recept je onih koji su ga kandidirali i doveli na Pantovčak u neviđenoj prijevari hrvatskog naroda kojemu je prethodno jedan veliki Hrvat, domoljub i desničar isprao mozak svojim slatkorječivim estradnim egzibicionizmom.
Zoran Milanović u svom silnom patološkom egoizmu želi biti veći i jači od Tuđmana! Tuđmanu je polupredsjednički sustav, ustavne ovlasti i kontekst vremena u kojemu je vladao dao mogućnosti da se ponekad ponaša previše autokratski, čak i diktatorski, no i kod Tuđmana je razum, a osobito pristojnost, uvijek dominirala nad emocijama, osobito kad se sjetimo njegovih obračuna s nekim ondašnjim visoko tiražnim medijima. Možemo li uopće zamisliti komunikaciju Milanovića s istaknutim međunarodnim čimbenicima u trenutku kada se stvarala Hrvatska? Da je takav rovokopač slučajno bio u Tuđmanovoj poziciji, Hrvatsku više ne bi imali ni u najluđim snovima, a Beograd bi nam bio glavni grad do kraja povijesti!
Milanović otvoreno prezire Bruxelles, otvoreno prezire „Bruxellskog ćatu“, agitpropovski, onako snishodljivo se dodvorava ortodoksnoj desnici i ljevici, vidljivo vraća dugove onima koji su ga oktroirali, a onako šeretski, usput se buba u hrvatska prsa tvrdeći da je Zagreb jedini glavni grad za njega kao najvećeg recentnog Hrvata? U svojoj mizeriji i predsjedničkoj potkapacitiranosti, namjerno ili slučajno zaboravlja činjenicu da Zagreba bez Bruxellesa i međunarodne zajednice ne bi više bilo ni na karti svijeta, a od hrvatskih svetinja ne bi ostao ni kamen na kamenu. Jer da je on u vrijeme stvaranja Hrvatske bio netko i nešto , mi bi danas bili nitko i ništa i hvala dragom Bogu da postoje ustavna ograničenja u njegovim ovlastima koja mu neće dozvoliti projicirane anacionalne destrukcije.
„Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ je svojevremeno na javnoj sjednici osudilo Milanovića za etičku veleizdaju nacionalnih interesa i označilo ga je kao notornog sljedbenika još notornijeg diktatora Tita. Dakle sljedbenik Tita prezire Bruxelles i diči se Zagrebom, valjda onim Zagrebom kojega je Tito oslobodio u svibnju mjesecu 1945. oslobodivši pri tom života preko 300 000 nevinih Hrvatica i Hrvata. Onako usput? Čini se da je za predsjednika i njegove desno-lijeve sljedbenike bolje da Zagreb „brane“ Beli orlovi, nego NATO savez!? Danas se pokazuje, da su te mudre sijede glave HNES-a na čelu s profesorom emeritusom Zvonimirom Šeparovićem bile milijun posto u pravu, a prof. Šeparović se vjerojatno crveni 24 sata dnevno zbog pravnika Milanovića sa Zagrebačkog pravnog fakulteta.Milanovićev rušilački pohod na Plenkovića i HDZ nije samo puka predizborna igra spašavanja vojnika Grbina i ortodoksnog ljevičara Tomaševića.
Milanović, po svemu sudeći, želi promijeniti ustavno-pravni poredak i međunarodni karakter hrvatske države i to na platformi njegove znakovite izjaveu istarskoj Proštini: ‘Fašizam je ekstremizam mržnje, a komunizam ekstremizam plemenite nade’. Tu su definiciju vjerojatno iskristalizirali Milanović i Mesić vozeći se zajedno prema Proštini u predsjedničkoj limuzini!?Ta je doktrina apsolutno na tragu jednog notornog „Mesičizma“, što je dokaz nad dokazima da je Milanović Mesić poslije Mesića, da je produkt i produžena ruka „Lex Perkovićevske“ bulumente.
Milanovićev „Lex Perković“ nije spriječio izručenje zločinaca njemačkom pravosuđu, ali je apsolutno spriječio daljnji progon članova te zločinačke udbaške hobotnice. Ako je za Milanovića, Mesićevog šegrta komunizam sa svim svojim zločinačkim inačicama „ekstremizam plemenite nade“, onda se doista trebamo upitati što se to sprema Hrvatskoj u mentalno komunističkim „Karapanđinim kuhinjama“? Milanovićev udar na Hrvatsku vojsku, nastavak je Mesićevog umirovljenja hrvatskih generala i časnika, a oni smušenjaci iz redova časnih generala koji Milanoviću sriču laude, čini se, ili su prolupali, ili im je totalno blokiran mozak vlastitim sebičnjaštvom? King Kong s Pantovčaka može samo formalno figurirati kao Vrhovni zapovjednik, a u stvarnosti ne može zapovijedati ni svojim sirovim strastima koje su ga obuzele. Kad izgubiš kontrolu nad svojim vlastitim emocijama i životom, bez obzira na legitimitet izbora, više nemaš etičko i moralno pravo upravljati tuđim životima, tuđim sudbinama i budućnošću Hrvatske!
Kazimir Mikašek-Kazo
