By Podjeli
Prvi maj je Praznik rada slavi se kao spomen na veliku pobunu radnika u Chicago 1886 godine. Pobunu je vlast pokušala spriječiti nasilno bilo je poginulih radnika,a osmero radnika osuđeno je na smrt.
Bio je to početak radničkog otpora na nemoguće uvjete rada,iskorištavanje do fizičkog maksimuma za vrlo male naknade. Tijekom povijesti uvjeti rada su se promijenili,zbog napretka tehnologije,ali želja za dominacijom nad radnicima koji obavljaju najteže poslove je ostala.
Kao spomen na tu borbu ostalo je obilježavanje tog dana ,koje su u različitim sredinama,različito obilježavao.
Kroz vrijeme održavale su se Prvomajska parade s karanfilom kao radničkim cvijetom solidarnosti s radničkim klasom.
Kod nas u su se stvari jako promijenile. Mnogi od nas imaju nezaboravne uspomene na praznike za 1maj,tokom svog radnog vijeka.
Firma u kojoj sam ja radila za 1 maj organizirala je prvomajski izlet na more.
R. Končar zapošljavao je 25 000 radnika imali smo pogone od Zagreba do .Bitole.
Za 1. maj održavali bi se prvomajski susreti organizirani u gradovima od Medulina do Dubrovnika.
Kroz godinu imali smo akcije skupljanje sekundarnih sirovina iz našeg otpada pa smo novac sakupljen tako upotrijebili za plaćanje izleta.
Nezaboravna sjećanja ostala su i do danas. Mnogi mladi radnici na takvim izletima prvi puta su vidjeli more, a mnoga sklopljena prijateljstva traju još i danas.
Grad u kojem smo boravili trajno je ucrtan u naše sjećanje,sportski susreti i istraživanje uskih dalmatinskih uličica u društvu prijatelja i djece , prelijepe šetnje uz more ostali su najljepša uspomena na radni vijek iako su crno bijele fotografije s vremenom izblijedile.
Nakon što smo preživjeli rat ,izgubili smo i dvije trećine pogona koji su bili u drugim Republikama ,započela je privatizacija iz koje smo trebali izaći kao vlasnici, a ne radnici, no to je bila samo dobro smišljena varka koja je lijepo zvučala,a loše završila.
Radnici su ubrzo shvatili da su i dalje samo radnici koji nemaju nikakve snage zaustaviti rasprodaju svojih tvornica, štrajkovi nisu donijeli nova rješenja nego uručenje radne knjižice, a novi vlasnici gledali su kako ih sa što manjom otpremninom otpreme ili u mirovinu ili na burzu za nezaposlene.
Gasile su se industrije ,padale su velike firme: Jedinstvo, Prvomajska, Jugoplastika, Riz Zagrepčanka i još mnogo drugih i konačno je i ugašen plamen na OKI -ju u industrijskoj zoni na Žitnjaku koji je bio simbol industrijskog dijela grada Zagreba.
Zadnji vlasnik još je na sudu zbog raznih kriminalnih radnji u” dilu” s bivšim Premijerom Ivom Sanaderom,novim samoproglašenim “Mesijom” ili jednostavnije rečeno grobarom hrvatske industrije.
Kako se mijenjao odnos države prema radnicima ,tako se mijenjao i odnos prema umirovljenicima, deset najboljih radnih godina u obračunu za mirovinu zamijenila je nova formula koja je donijela za 35% manje mirovine za umirovljenike, a radnike iz prošlog vremena.
Umirovljenici koji su planirali opušten život u starosti, postali su sirotinja ,a u skladu s tim i proslava 1, Maja “Praznika rada” postala je simbolična podjela jednog obroka, obično je to bio grah iz lonca gradonačelnika grada.
Godine su prošle i mi smo ponosni paradu radnika u najsvečanijem odijelu s karanfilom u reveru zamijenili s guranjem oko lonca graha na plastičnom tanjuru,s papirnatom salvetom u džepu najboljeg kaputa.
Dragi moji nije to žal za prošlim sistemom,nego žal za izgubljenim ponosom, godine i povijest zabilježit će sramotnu izdaju ruku koje su stvarale nova čuda,ruke pekara koji mijese kruh, izdaju prodavačica s nateklim nogama, izdaju medicinskim sestara koje nas njeguju u bolesti,naših ostarjelih učitelja.
Imamo priliku izabrati nove ljude koji neće minuli rad brisati kao i trag olovke na papiru s gumicom, već će vratiti izgubljeni ponos na naše sjećanje.
Želim vam “Sretan Praznik Rada ” povratak na sjećanje što smo bili nekada!
Dragica Trumbetaš
Podjeli
