By Pravna država počinje zaštitom onih koji upozoravaju na kriminal jer bez zaštite zviždača nema ni ozbiljne borbe protiv korupcije.
U svakoj ozbiljnoj demokraciji prijavitelji nepravilnosti predstavljaju jednu od najvažnijih linija obrane javnog interesa. Oni upozoravaju na korupciju, zlouporabu položaja i rasipanje javnog novca. Nažalost, u Hrvatskoj se prečesto događa upravo suprotno, umjesto da država odlučno štiti one koji prijavljuju moguće nezakonitosti, oni gotovo u pravilu postaju žrtve sustava, nerijetko i onih koje su prijavili.
Brojni prijavitelji nepravilnosti izgubili su posao, bili izloženi pritiscima, dugotrajnim sudskim postupcima i ozbiljnim egzistencijalnim problemima. Dok oni godinama dokazuju da su postupali u interesu javnosti, osobe protiv kojih su podnesene prijave kroz „beskrajno“ duge sudske postupke u pravilu nastavljaju obnašati svoje dužnosti kao da se ništa nije dogodilo. Takav odnos šalje pogrešnu poruku društvu jer se doima kako je opasnije prijaviti mogući kriminal nego ga počiniti.
Primjeri poput Vesne Balenović, Maje Đerek, Adrijane Cvrtile i Srečka Sladoljeva i niza drugih pokazuju koliko visoku osobnu cijenu mogu platiti ljudi koji odluče progovoriti. Bez obzira na različite okolnosti njihovih slučajeva, zajednički nazivnik ostaje isti, umjesto osjećaja da ih štiti pravna država, mnogi su se suočili sa dugogodišnjom borbom za vlastitu egzistenciju i dostojanstvo.
Zbog toga zaštita zviždača ne smije ostati samo zakonska deklaracija. Potrebni su učinkoviti mehanizmi koji će prijaviteljima osigurati potpunu zaštitu radnog mjesta, pravnu pomoć, financijsku sigurnost tijekom postupaka, te odgovornost svih koji pokušaju provoditi odmazdu. Jednako tako, vrijedilo bi otvoriti ozbiljnu raspravu o modelima prema kojima bi prijavitelji imali pravo na dio sredstava koja se, zahvaljujući njihovim informacijama, pravomoćno vrate u državni proračun ili oštećenoj instituciji. Takvi modeli postoje u pojedinim državama i predstavljaju dodatni poticaj za razotkrivanje ozbiljnih financijskih prijevara.
Borba protiv korupcije ne počinje u sudnici, nego u trenutku kada pošten čovjek odluči progovoriti, ali ako ga tada sustav ostavi samog, država ne gubi samo jednog zviždača, gubi povjerenje svih budućih ljudi koji bi mogli spriječiti milijunske štete i zaštititi javni interes. Društvo koje štiti zviždače jača vladavinu prava, a društvo koje ih kažnjava štiti korupciju. Izbor između ta dva puta određuje kakvu Hrvatsku želimo ostaviti budućim generacijama. Država koja ne štiti prijavitelje nepravilnosti teško može uvjerljivo tvrditi da se ozbiljno bori protiv korupcije.
Vrijeme je da zviždači postanu zaštićeni saveznici države u pravom smislu riječi, a ne njezine kolateralne žrtve.
U Zagrebu, 03. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
