By Velikosrpska politika ide dalje, pa se od agresora pretvaraju u žrtve. Točno po Memorandumu SANU 2
Točka 1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju
Točka 4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja
Točka 6. Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije
Pokušali su udar na Hrvatsku filmom Dara iz Jasenovca, pa su u svijetu doživjeli fijasko, da bi ubrzo počeli snimati film i serijal o Oluji koji opetovano počiva na lažnim premisama kao i svaki njihov promidžbeni uradak.
Prva laž je da su Srbi protjerani u Oluji. Dr.Franjo Tuđman pozivao ih je da ne nasjedaju na riječi svojih političara i neka ostanu u svojim domovima. Taj se poziv ponavljao cijeli dan na početku akcije Oluja. Osobno sam slušala na hrvatskom radiju!
Dokument kojim se naređuje evakuacija stanovništva tzv, Republike Srpske Krajine
“Vrhovni savjet odbrane Republike Srpske Krajine, donio je, na današnjoj sjednici, odluku da se zbog preventivnih i bezbjednosnih razloga organizuje evakuacija civilnog stanovništva Sjeverne Dalmacije i južnog dijela Like. U organizaciji evakuacije i pratnji stanovništva, aktivno će učestvovati pripadnici mirovnih snaga Ujedinjenih nacija, uz Civilnu zaštitu RSK. Na ovaj potez Vrhovni savjet odbrane se odlučio kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo od eventualnih daljnjih napada hrvatske artiljerije i kako bi srpski borci, koji drže linije odbrane, bili rasterećeni brige za svoje porodice (…) Vrhovni savjet odbrane apeluje da građani Krajine, na području sa koga se organizuje evakuacija stanovništva, ne preduzimaju samoinicijativne akcije i da ne nasjedaju na hrvatsku propagandu. Za sve informacije građani se mogu obratiti mjesnim povjerenicima Civilne zaštite. Još jednom se naglašava da će u organizaciji evakuacije aktivno učestvovati pripadnici Unprofora”.
Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/martic-naredio-srbi-moraju-otici-iz-krajine-17005 – express.24sata.hr
Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije je, 1995. godine je kao SRS-ov parlamentarac u Srbiji posjetio okupiranu Glinu i održao neslavni govor nekoliko dana prije Oluje. Tada je pozdravljao “junački narod” koji se pobunio još u ljeto 1991. protiv “ustaške vlasti”
https://youtu.be/vu5qvsloewU
“Eto braćo, htio sam da živimo zajedno, a sad ne možemo, nemamo više nikakvu kopnenu vezu, pa ćete morati u Hrvatsku. Sve je to htio predsjednik Srbije, ali na veliku sreću srpski narod u Republici Srpskoj i srpski narod u Republici Srpskoj Krajini su odbacili njegove izdajničke namjere i dalje se junački bore za slobodu vlastitog naroda i za održanje svojih teritorija”, govorio je 1995. u Glini Vučić. “Nikada Srpska Krajina, nikada Glina neće biti hrvatska! Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku! Nitko više ne zna ni u ovoj sali za kakvu se državu zalaže Slobodan Milošević. Hoće li mu to biti Beogradski pašaluk ili nekakva AVNOJ-ska Jugoslavija, kakva će to država biti? Ukoliko srpski radikali pobijede i poraze predsjednika Srbije, vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi i tu odstupanja biti neće!”, govorio je Vučić kao blizak Šešeljev suradnik. Kasnije je negirao da je ikada bio u Glini, a snimka jasno dokazuje da je bio!
Utekli kao zečevi
U Beogradu je 14. kolovoza 1995. godine održana sjednica Vrhovnog savjeta obrane SR Jugoslavije na kojoj su analizirani razlozi “pada Republike Srpske Krajine”.
O padu Krajine govorilo se kao “o jednoj poražavajućoj i ponižavajućoj situaciji” – “da je sva pomoć koju je dobila Republika Srpska Krajina praktički završila kao naoružavanje hrvatske vojske”, ljutio se Milošević.
“Zamislite vi taj apsurd: na jednoj strani odbija se plan (Z4 ),a na drugoj se odbija da se brani!?”
“Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, bez čak stvorenog kontakta s hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronta. Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, tko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa, tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bijegu, zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bijegu sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija!
Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u okolnostima kada su imali sve uvjete da se brane, izazove egzodus.”
Milošević poentira: “Sada to treba biti razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije s kojih su oni utekli kao zečevi?!”
“Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cijela Prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin ni 12 sati (…) jer po svim izvještajima, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uvečer, oni su naredili – bijeg! (…) Sada se mi trebamo uvlačiti u jednu situaciju (…) kao da je nama stalo više do tog teritorija nego onima koji su imali sve uvjete da se brane, a odlučili su pobjeći!” zaključio je ljutiti Milošević.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/transkript-vrhovnog-savjeta-obrane-srj-milosevic-cim-je-zapucalo-ovi-iz-krajine-pobjegli-su-kao-zecevi-287299
Da bi nakon što im je sve to zasigurno poznato, srpski režiser filma o Oluji Miloš Radunović izjavio:
„Kolone ljudi izbegle su u Srbiju tokom operacije „Oluja” koja je trajala od 4. do 9. avgusta 1995. godine. Na hiljade ljudi je ubijeno i nestalo, oko 250.000 proterano, a ovo je prvi put da srpska kinematografija pokriva temu stradanja Srba u tom periodu.“
Znači sam Milošević govori da je rukovodstvo „RSK“ provelo nerazumnu odluku o evakuaciji i napuštanju „Krajine“ odnosno da su „utekli kao zečevi“, da ih je više izginulo u toj bježaniji sa stanovništvom, nego držeći linije, da bi režiser snimao film „ o golgoti 1995.godine“ u kojoj je „ na hiljade ljudi ubijeno i nestalo i oko 250 000 protjerano“
Tko tu laže sasvim je jasno, srpski režiser manipulira i stvara lažnu povijesnu sliku u kojoj su ponovno Srbi žrtve, ali ne žrtve svog srpskog vodstva i velikosrpske ekspanzionističke i agresorske politike, nego žrtve hrvatske politike i Hrvata!?
Tako Srbija gradi svoje lažne mitove, medijski huškajući narod na Hrvate i državu Hrvatsku, da bi opravdali svoju neuspješnu i zločinačku velikosrpsku politiku.
Izvanredni su manipulatori u kreiranju lažne povijesti!
„Nije mi bio cilj da se bavim politikom, već da prikažem stradanje našeg naroda koje je stalno zanemareno. Prelako zaboravljamo svoje žrtve i pravo je vreme da se konačno bavimo njima. Želim da sve te ljudske priče ostanu zapisane, da ih otrgnemo od zaborava. Treba da se zna da je taj narod živeo na tim prostorima i da im se desilo nešto strašno”, iskren je Radunović.
Ove riječi dokaz su upravo te srpske manipulativne, zlonamjerne, pokvarene, licemjerne i lažne politike, jer režiser se kao ne bavi politikom, ali „ treba da se zna da je taj narod živeo na tim prostorima i da im se desilo nešto strašno“
Točno to su učinili Srbi Hrvatima, nešto strašno!
Točno se tim njegovim riječima mogu iskazati stradanja Hrvata koje su počinili Srbi 1991.godine na teritoriju države Hrvatske na kojem su živjeli Hrvati i doista desilo im se nešto strašno! Upravo to su Srbi učinili Hrvatima, i još puno strašnije! Usporediti ću samo Vukovar, bez da nabrajam protjerano nesrpsko stanovništvo 1991.gpdine razorena sela, srušene Crkve, bolnice i škole iz Istočne i Zapadne Slavonije, Dalmatinskog zaleđa, Banovine i Dubrovačkog primorja i zaleđa.
U Oluji nisu granatirani civilni objekti kao što su Srbi i srbizirana JNA razorili Vukovar. Stanovništvo „Krajine“ nije bilo izloženo 87 dnevnom granatiranju sa 6.5 milijuna projektila. Stanovništvo „Krajine“ na traktorima i sa svim stvarima iz kućanstva je evakuirano, nije potjerano u logore kao što su Vukovarske branitelje nakon što su položili oružje potjerali u logore na teritorij Srbije, gdje su bili mučeni i ubijani. Stanovništvo „Krajine“ nije provelo 87 dana u podrumima, njihovi ranjenici nisu ubijeni kao što je na Ovčari ubijeno 260 ranjenika i civila iz Vukovarske bolnice. U stanovništvu „ Krajine“ nije ubijeno 86 djece ili ukupno u velikosrpskoj agresiji 406 djece. Stanovništvo Krajine dragovoljno je poslušalo svoje rukovodstvo i evakuiralo se, a hrvatsko stanovništvo je u velikosrpskoj agresiji bijegom bez osobnih stvari spašavalo živu glavu, pred bradatim srpskim četnicima.
O svemu tome naravno Srbi ne snimaju filmove ne govore istinu, jer istina je za njih poražavajuća, istina je za njih nedoživljena katarza, svijest da nisu žrtve drugih naroda, nego da su žrtve vlastitih političara koji slijede SPC i ideju Velike Srbije, odnosno Srpskog sveta, koja ih huška i tjera u unaprijed izgubljene ratove protiv susjednih naroda radi prisvajanja njihovih teritorija! Dokle god Srpski narod ne postane svjestan da su žrtve vlastitih političara, da su oni krivi za njihova stradanja, zveckanje oružjem „srpskog sveta“ neće prestati, mržnja neće prestati, već će biti temelj za nove sukobe, nove ratove i nove žrtve. Jer da su Srbi ostali u svojim domovima, da nisu krenuli u ratna osvajanja tuđih teritorija i tuđih domova, ne bi bilo ni hrvatskih, ni srpskih žrtava. Poznate su Isusove riječi iz Biblije
Matej 26:52
“Vrati mač u korice”, reče mu Isus, “jer tko se mača laća, od mača će i poginuti.“
Ova istina odnosi se isto i na SNV Milorada Pupovca u Hrvatskoj, koji komemoracijama iz 2.svjetskog rata i iz Domovinskog rata nastavlja agresivnu velikosrpsku politiku, odnosno politiku Vučićevog Srpskog sveta, koja pretvara Srbe iz agresora u žrtve, ali ne stvarne žrtve velikosrpske ekspanzionističke politike, koja ih je povukla u rat prema susjednim narodima, nego žrtve hrvatske politike, Hrvatske koja se iako je bila razoružana uspjela obraniti i pobijediti u sjajnoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja!
Hrvatske koja je pokazala dobru volju rješavanja
Dubljih analiza vojnog poraza nema, osim na nekoliko mjesta kad se govori o organizacijskim manjkavostima u SVK, dok se nadmoć Hrvatske vojske gotovo i ne spominje. S druge strane, evakuacija civilnog stanovništva izazivala je prijepore među Srbima, razna tumačenja i međusobne optužbe bivših čelnika sve dok neki od njih nisu javnosti pružili jasne dokaze da se radilo o organiziranoj akciji od strane vrha RSK.
Usprkos tome, većina komentatora u srpskim medijima mahom Večernjih novosti, ocijenila je “Oluju” etničkim čišćenjem i genocidom. Kad je riječ o povratku, u izjavama izbjeglica prevladavaju stavovi da im “života pod šahovnicom nema”. Karakterizacija Hrvatske, Hrvata i Hrvatske vojske u Večernji novostima i Politici je izrazito negativna, jednostrana i očekivana. Prema njihovu pisanju riječ je narodu i državi u kojoj se Srbe otvoreno mrzi, protjeruje i maltretira, državi koja je po metodama genocida i etničkog čišćenja suvremeni nasljednik fašističke NDH. Takvo pisanje samo je nastavak slike o Hrvatskoj u srbijanskim medijima, koju stvaraju da ni ih huškali i opravdavali za neku buduću agresiju. Učinak ovakvih napisa na stvaranje opće slike o hrvatskom narodu u srbijansko-crnogorskoj javnosti bio je značajan, što se do danas reflektira u međusobnim odnosima.
A stvarnost je sasvim suprotna:
Početkom 1995. vodstvo pobunjenih Srba odbilo je novi prijedlog međunarodne zajednice – tzv. Plan Z4 o političkom rješenju krize u Hrvatskoj. Plan je predvidio iznimno široku autonomiju Srba u Hrvatskoj, gotovo državu u državi, na području predviđenih kotara Gline i Knina, koji bi obuhvatili svih jedanaest općina u Hrvatskoj s iznadpolovično većinskim srpskim stanovništvom. Time su jasno pokazali da ni pod kojim uvjetima neće prihvatiti mirnu reintegraciju u ustavnopravni poredak RH. Budući da su propali svi pokušaji hrvatske vlasti i međunarodne zajednice da se diplomatskim putem riješi pitanje okupiranoga teritorija Republike Hrvatske, hrvatsko je vodstvo 1995. bilo primorano poduzeti oslobodilačke vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluja. U planiranju akcija vodilo se računa da se provede sa što manje štete i gubitka ljudskih života..
Na grad Knin je „palo između 200 i 300 projektila“, a prvi je udar „izvršen na zgradu Glavnog štaba Srpske vojske Krajine gdje je nanešena velika materijalna šteta i gotovo je potpuno uništen vozni park“, potom „na kasarnu ‘1300 kaplara’, fabriku Tvik, željezničko čvorište, stambene zgrade u podnožju kninske tvrđave (gdje je bila rezidencija ‘predsjednika RSK’ Mile Martića ) i drugdje“. Dakle, dokument jasno potvrđuje da Knin nije bio prekomjerno granatiran i da je hrvatska artiljerija primarno gađala vojne ciljeve. Za usporedbu sa Vukovarom koji je doslovno kataklizmički uništen.
Stvarnost je ta da Srbija ne odustaje od svoje velikosrpske ideologije, već ju je Vučić preimenovao u Srpski svet. Pobjeda Hrvatske vojske u Oluji jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana sloboda njezinih građana i razvoj Republike Hrvatske te teritorijalna cjelovitost i opstanak u međunarodno priznatim granicama.
Pobjeda Hrvatske vojske znači poraz za srpsku vojsku, koja je nastavak JNA, što Srbija nikako ne može prihvatiti, pa stalnim provokacijama, promidžbenim i medijskim ratom nastoji destabilizirati hrvatsku državu, izazvati sukob u kojem bi eventualno uspjela ostvariti Veliku Srbiju
U tome joj pomažu i Srbi iz Hrvatske, odnosno dio njih pod SNV-om Milorada Pupovca, koji vodi medijski i komemoracijski rat protiv Hrvatske i hrvatskog naroda .
Stalnom stigmatizacijom sa NDH, proglašavanjem Oluje genocidnom i zločinačkom akcijom, medijskim blaćenjem Hrvata preko SNV-ovih Novosti, skoro svakodnevnim komemoracijama i govorima na tim skupovima, Milorad Pupovac i njegovi puleni provociraju, stvarajući veliko nezadovoljstvo, kako bi izazvali hrvatsku reakciju i upotrijebili je kao povod za neku novu agresiju.
Lili Benčik/hrvatskepravice
