By U unutarnjoj hibridnoj agresiji kojoj je Hrvatska izložena posljednjih godina potpuno se kristalizirao idejni koncept tih nimalo beznačajnih snaga koje napadaju hrvatski nacionalni identitet i suverenitet. Posljednjih mjeseci i tjedana taj se pritisak čak pojačan, jer budući da nema odgovarajućeg odgovora suverenističkih nacionalnih struktura čitava široka bulumenta protivnika hrvatstva pa čak i Republike Hrvatske poduzela je u posljednje vrijeme opsežnu ofenzivu koja se po svemu sudeći dirigira iz jednog centra. Dok se dosad u hrvatskom narativu neopravdano ukazivalo na Split kao žarište bivše “Orjune”, ta nova ofenziva potpuno je razotkrila Zagreb dakle glavni grad države Hrvatske kao centar nove “Orjune”, naravno prilagođene današnjim unutarnjim i vanjskim političkim uvjetima i okolnostima.
Prije svega treba podsjetiti što je u doba totalitarne monarhističke Jugoslavije bila tadašnja “Orjuna”. To je kratica za “Organizcija jugoslavenskih nacionalista”. To.je bila ekstremna nacionalistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem zaštite unitarističke jugoslavenske države. Karakterizirala je primjena drastičnih i fašističkih metoda i terora protiv političkih protivnika u 20-tim godinama prošlog stoljeća. Usko je surađivala s četnicima i jugoslavenskom vojskom; dobivali su oružje, mogli su održavati vojne vježbe i nekažnjeno provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih domoljuba. Naročito je bila aktivna u Dalmaciji oko Šibenika i Kaštela, odakle su se hrvatski pripadnici Orjune za vrijeme Drugog svjetskog rata priključivali četničkim postrojbama. Današnja suvremena “Orjuna” ni nakon 30 godina od izborene samostalnosti Hrvatske nije toliko fizički ekstremna kao njezina monarhistička prethodnica, ali u postojećim okolnostima koristi prije svega sva medijska raspoloživa, ali i druga politička sredstva, da subverzivno potkopava stabilnost države i hrvatskoga društva. Ona je na taj način uključena svjesno i svojevoljno a ne slučajno u agresivnu politiku četničke vladajuće garniture u Beogradu koja preko memorandumske konstrukcije “srpskog sveta” po staroj velikosrpskoj matrici nastoji u miru ostvariti ono što je izgubila u ratu. Novokomponirana hrvatska “Orjuna” se dakle na određen način bori za novu formu novojugoslavenstva koja je uobličena u eurounijskom projektu tzv. Zapadnog Balkana, a u širem smislu i u konceptu neoliberalne globalističke politike u kojem su u Europi na udaru nacionalne države.
Najeklatantniji primjeri tog novog “orjunaškog” jugoslavenstva su iskorištavanje slučaja Aleksandre Zec i izbor novog predsjednika zagrebačke organizacije SDP-a. Slučaj ubojstva Aleksandre Zec koji zbog proceduralne greške, slučajne ili namjerne, nikad nije procesuiran najočitije raskrinkava tu novojuigoslavensku orjunašku agendu. Uz pomoć prije svega prosrpskog “Večernjeg lista” a potom i projugoslavenskog “Jutarnjeg lista” i njihovih tiskovnih satelita, uz asistenciju javne Hrvatske radiotelevizije, ali prije svega tzv. nevladinih udruga financiranih iz državnog proračuna, ali i uz obilatu financijsku potporu inozemnih sponzora od Aleksandre Zec želi se stvoriti neka ikona poput Ane Frank. Cilj je da se država optuži za zločin nad hrvatskim Srbima, iako se po svim poznatim činjenicama radilo isključivo o pljačkaškom a ne političkom motivu iza kojega je između ostalog stajala srbijanska obavještajna služba. Uostalom majka Aleksandre Zec bila je Hrvatica. Skandalozno je da te tzv. nevladine udruge na čelu s već notornim Zoranom Pusićem, Vesnom Teršelič, Radom Borić, Gordanom Bosancem itd. ne dižu galamu zbog čak 402 hrvatske djece ubijene tijekom Domnovinskog rata, za koje zločine dosad nitko nije odgovarao. Tu dolazimo do stanja u hrvatskom, pravosuđu za koje je svojedobno Sigurnosno obavještajna agencija ustvrdilo da 20 sudaca, dakle ne oni na nižim razinama, predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Nakon toga ali i izjave bivšeg ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića da bi cijeli Ustavni sud kojemu je na čelu suradnik Udbe s kodnim imenom “gavun” trebao podnijeti ostavku ništa se nije poduzelo. To znači da pravosudna tijela u koje naravno spada i DORH i dalje predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Ovdje treba podsjetiti da je takvo hrvatsko pravosuđe procesuiralo junake Domovinskog rata Mirka Norca, Branimira Glavaša, Đuru Brodrca, Tomislava Merčepa, Mišu Hrastova, skupinu iz splitske “Lore”, ali ni jednog od čelnika, posebice generala JNA, fašističke velikosrpske agresije na Hrvatsku. U tom pogledu predsjednik Republike Zoran Milnović potpuno je u pravu, naglašavajući da s tim ubojstvom država nema ništa.
Drugi je slučaj izbor Viktora Gotovca kojemu je ujak osuđeni jugoslavenski agent Zdravko Mustač izabran za novog predsjednika zagrebačkog SDP-a. Ni nakon 30 godina postojanja hrvatske države Viktor Gotovac profesor radnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu nije svjestan što se dogodilo na ovim prostorima, jer zagovara vraćanje Trga maršala Tita i imenovanje ulice po Aleksandri Zec. Iako je SDP kao najjača oporbena stranka u raspadu, pa je tako od 5.000 članova u Zagrebu spala na oko 1500 članova nevjerojatno je koliko je taj duh jugoslavenstva i dalje snažan u Zagrebu. Nakon što je Ivica Račan počinio niz izdajničkih poteza počevši od predavanja oružja Teritorijalne obrane JNA pa do prodaje kontrolnog paketa nacionalne naftne kompanije Mađarima i ustupanja pravog nekretninskog bogatstva pravno nepostojećoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Hrvatskoj, “drugovi i drugarice” u SDP-u i dalje nostalgično žive u nepostojećoj državi. I što je najgore odmetnički dio ne hrvatske ljevice nego ljevice u Hrvatskoj lansiran kroz “Možemo” skupa s takvim SDP-om potvrđuje da većinsko biračko tijelo u Zagrebu još uvijek u novim okolnostima žali za komunističkom Jugoslavijom. Očito je pri stvaranju države napravljena velika greška što, kao što su to učinile baltičke države, SDP kao sljednica Saveza komunista Hrvatske nije zabranjen. Štoviše ona je u određenoj ofenzivi uz prešutnu pomoć briselskog birokrata Andreja Plenkovića i samog ideološkog Jugoslavena koji kao predsjednik Vlade i kao eksponent Europske unije više gura projekt Zapadnog Balkana amnestirajući Srbiju od političke i pravne odgovornosti za velikosrpsku agresiju, nego državnu suverenističku politiku. I za kraj jedan upozoravajući detalj koji je izmaknuo pozornosti javnosti. Ove godine na Dan prosinačkih žrtava 5. prosinca koji sa žrtvama iz 1918. godine na sadašnjem Trgu bana Jelačića simbolizira težnju hrvatskog naroda za vlastitom državom Hrvatski radio (glavna urednica Ilijana Čandrlić) u emisiji “Dogodilo se na današnji dan” jednostavno je ignorirao taj za modernu hrvatsku povijest značajan nadnevak. Uz falsifikat serije o NDH Hrvoja Klasića na HTV-u “novokomponovana” zagrebačka “Orjuna” s “drugovima i drugaricama” i ultraljevičarskim tupamarosima iz “Možemo” uspješno vodi igru pretvaranja obrambenog Domovinskog rata u građanski rat, a hrvatski narod iz pobjednika u ratu u gubitnika u miru. S takvim trendom postavlja se pitanje je li hrvatski narod suočen s mudrom poukom “tko ne uči iz povijesti osuđen je da je ponovi”.
Vjekoslav Krsnik
