By Predsjedniku osječko-baranjske županijske organizacije Domagoju Hajdukoviću, dva puta na županijskoj organizaciji nisu prošli prijedlozi kandidata za zamjenike župana, a nije uspio progurati ni listu kandidata za županijsku skupštinu.
Postalo je evidentno da Hajduković nema većinsku podršku u svojoj organizaciji, niti može postići kompromis i pomiriti suprotstavljene stranačke struje, pa se problem preselio na Glavni odbor SDP-a.
Peđa Grbin je predložio da postave povjerenika koji bi samo sastavio listu za nadolazeće izbore, a druga opcija koja je bila na stolu , kako smo saznali, bila je raspuštanje cijele organizacije što bi SDP-u dodatno naštetilo pred izbore uz sve recentne probleme zbog kojih SDP ima strmoglavi pad rejtinga, najniži u povijesti.
Hajduković, doveden pred zid, sam je razriješio tu dilemu pa je podnio ostavku, nakon čega se morala raspustiti Osječko-baranjska županijska organizacija i postaviti povjerenik Damir Tomić.
Domagoj Hajduković je onaj SDP-ov saborski zastupnik kojeg je pretukao istospolni partner i stranački kolega Tomislav Mikulin, s kojim je Hajduković živio u neregistriranoj obiteljskoj zajednici u kojoj je došlo do obiteljskog nasilja, kako su izvještavali mediji. Hajduković je tada odustao od uloge nositelja liste u 4. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima kako je bilo u planu. Umjesto njega u toj izbornoj jedinici za nositeljicu liste izabrana je Sabina Glasovac.
Tomislav Mikulin je nakon napada na vanbračnog partnera uhićen i priveden pritvorskom nadzorniku osječko-baranjske PU pod optužbom za obiteljsko nasilje, no međuvremenu je pušten da se brani sa slobode.
Predsjedništvo SDP-a, na hitnoj telefonskoj sjednici Mikulina je isključilo iz članstva stranke i ujedno ga udaljilo s radnog mjesta višeg stručnog suradnika u Uredu predsjednika SDP-a Davora Bernardića.
Da je tada kojim slučajem SDP iz stranke izbacio i Domagoja Hajdukovića, po onoj logici da su u braku, a pogotovo ovakvom, kriva oba partnera, danas ne bi imali problema. No čini se da je u SDP-u prevladala genderistička logika prikupljanja glasova iz LGBT populacije, te se zbog politike nezamjeranja toj manjini nisu odlučili na radikalnije zahvate glede Hajdukovića. Propustili su primijetiti da im Hajduković, Markulin i njima slični u Slavoniji i Baranji, dakle u izrazito konzervativnim sredinama, mogu samo odmoći, a nikako pomoći.
No, SDP-ova genderistička, mentalno komunistička i Titoistička ideologija, čini se, jača je od političkog razuma i to su zapravo glavni razlozi strmoglavog pada rejtinga SDP-a. Još uvijek nisu shvatili da na propalim ideološkim potkama više ne mogu graditi bilo kakav politički rast i slijedi im mučno razdoblje političke katarze u kojoj bi prema očekivanjima mogli još dublje potonuti. U potrazi za hrvatskom socijaldemokracijom nailaze na bedem HDZ-a, a Plenković im je , čini se, ukrao Božić!?
Sjeme razdora u SDP-u svakako je posijao Zoran Milanović svojim King Kongovskim rušiteljskim politikama koje je provodio kao predsjednik stranke i Hrvatske vlade, a danas s Pantovčaka samo nastavlja igrati tu svoju „karakternu“ ulogu. Vidljivo je da Milanović igra ulogu lidera udružene lijeve i desne oporbe protiv HDZ-a, no što se više konfrontira s Plenkovićem u želji da spasi SDP i ojača Škoru i desnicu, vidljivo je da se događaju obrnuti procesi i da HDZ postaje sve jači. Umjesto korektiva vladajućima, Milanović je zapravo postao HDZ-ova korisna budala! Osim toga iz aviona je vidljivo da Milanović svojim brutalnim vokabularom protiv Plenkovića Škori vraća dugove, jer mu je ovaj silno pomogao da se popne na Pantovčak.
SDP je toliko loš i neprepoznatljiv, da je na političku površinu kao lider nove ljevice isplivao jedan bezlični, intelektualno podkapacitirani i neiskreni muljator Tomislav Tomašević. Lijevo-liberalni mediji, u svoj agoniji spašavanja partije, na svoju sramotu neviđenim agitpropom favoriziraju tu grupu klasičnih aktivista na čelu s Tomaševićem, jer to im je jedini model kako zaustaviti HDZ-ov uspjeh na izborima za gradonačelnika Zagreba. Eventualni uspjeh HDZ-ovog kandidata Davora Filipovića u Zagrebu silno bi ojačao HDZ, ljevica bi doživjela dodatni šok, a snovi o bipolarnoj klackalici dvije partije HDZ-a i SDP-a, lamentacije o vječnoj neformalnoj velikoj koaliciji bi totalno pale u vodu. Baš na izborima za gradonačelnika Zagreba zauvijek bi pala u vodu lažna doskočica HDZ=SDP!
Da bi se zaustavio rast HDZ-a u Zagrebu svesrdno se brine i Miroslav Škoro pomažući Tomaševiću i novoj ljevici potpuno istom metodologijom s predsjedničkih izbora kada je srušio Kolindu Grabar Kitarović, instalirao Zorana Milanovića na Pantovčak, naivno misleći da će tim potezom srušiti Andreja Plenkovića. Škoro svjesno pomaže Tomaševiću da našteti HDZ-u i to bi bilo legitimno da nema iskustvo Milanovića i rušenja Kolinde Grabar Kitarović? Škoro i danas izjavljuje isto kao svojevrsnu mantru. „Mogu koalirati s HDZ-om, jedino ako smijenite Andreja Plenkovića“-izjavio je Škoro na nedavnom sučeljavanju kandidata za gradonačelnika Zagreba. U toj mantri, jedino što nije kazao tko bi to trebao biti šef HDZ-a? Čini se da bi Škoro i njegov DP mogao koalirati s HDZ-om jedini ako bi on sam bio predsjednik DP-a i HDZ-a?
Na tragu takvih agresivnih, nelogičnih i čini se plaćeničkih političkih nebuloza, zapravo se razbilo bilo kakvo zajedništvo na desnom političkom spektru. Hrvatski suverenisti, koji su udarili temelje zajedništvu na desnom političkom spektru, koji su osvojili mandat na izborima za zastupnike u EU parlamentu, koji su tada dosegli 8,5% popularnosti, potpuno su nestali s političke pozornice s koje ih je kao konkurente ciljano izgurao upravo Miroslav Škoro. Čini se, kao da je Škoro izmišljen da zaustavi rast konzervatizma u Hrvatskoj po uzoru na rast sličnih opcija diljem Europe i Svijeta.
Most, ojačan intelektualnom snagom bračnog para Raspudić, Troskotom i Miletićem traži svoj zaseban put političkog rasta i na tom putu odbacuje i Škoru i Suvereniste. Posebno je zanimljivo u Mostu gledati zajedništvo jednog totalno potkapacitiranog Mire Bulja, populiste Nikole Grmoje i intelektualno prekapacitiranih Nine Raspudića, koji je zapravo sa suprugom Marijom Selak spasio Most od totalnog raspada. Linijom manjeg otpora na listama Mosta su se dokopali saborskih fotelja, a već sada je iz aviona vidljivo da oni unatoč svojim kompetencijama ne mogu promijeniti karakter Mostovog anarhizma na kojemu je Most i nastao kao politički subjekt. Bojim se da su Mostu kratkoročno pomogli, a sebi dugoročno jako odmogli!?
Sve politike na desnom političkom spektru svode se samo na jedno. Žestokim kritikama Andreja Plenkovića i HDZ-a, često neutemeljenim spinovima i izmišljenim ideološkim populizmom traže svoj politički rast. Drugog programa jednostavno nemaju! Njihov jedini zajednički program i politička platforma jest rušenje HDZ-a što se može nazvati legitimnim i dozvoljenim, jer to je uloga svake oporbe. No gdje je tu Hrvatska? Hoće li takve politike rušenja HDZ-a revitalizirati i ojačati posrnulu ljevicu i novu ortodoksnu antifa ljevicu Soroševog aktiviste Tomislava Tomaševića? Nije li upravo Plenkovićev HDZ doveo tu ljevicu na margine povijesne prepoznatljivosti? Ne bili bilo mudrije tražiti puteve suradnje s Plenkovićevim HDZ-om umjesto rezolutnog rezanja glave legitimno izabranog šefa HDZ-a i legitimno izabranog predsjednika Hrvatske vlade? Ne bili Škori bilo pametnije otvoriti vrata suradnji s Davorom Filipovićem ukoliko ovaj postane gradonačelnik Zagreba i obrnuto, i nije li mu Davor Filipović ipak svjetonazorski bliskiji od Tomislava Tomaševića? Ne bi li bilo pametnije u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba, ukoliko se dogodi sraz Tomašević-Filipović,javno podržati Filipovića i time otvoriti vrata kompromisu i političkom pragmatizmu na lokalnoj razini kao prvom koraku ka pomirenju na nacionalnoj pozornici?
Pred Miroslavom Škorom, DP-om, Hrvatskim suverenistima i Mostom još je jedan popravni ispit savjesti i zrelosti. Na predsjedničkim su izborima na tom ispitu pali u svojevrsnom, poznatom hrvatskom jalu! Hoće li pasti još jednom pa će ortodoksija ovladati i Zagrebom kao što je ovladala Pantovčakom? Ako se to dogodi, kao repriza predsjedničkih izbora, politička desnica u Hrvatskoj doživjet će sudbinu SDP-ovog rasula od čega se neće jako dugo oporaviti. Kome je to u interesu?
Kazimir Mikašek-Kazo
