Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, 19. ožujka 2021. godine izabrana je od Hrvatskog Sabora na tu dužnost.

Trenutno u drugom dvogodišnjem mandatu predsjeda i Izvršnim odborom Europske mreže tijela za suzbijanje diskriminacije i promicanje jednakosti (EQUINET), nakon što je 2019. godine ponovno izabrana na tu dužnost. Prije toga, bila je i njegova članica u dva mandata (2011.- 2013., 2013.- 2015.).

Kao stručnjakinja za borbu protiv diskriminacije imenovana je za predstavnicu Republike Hrvatske u Europskoj komisiji protiv rasizma i nesnošljivosti (ECRI) Vijeća Europe, a njegova je supredstavnica u Ad-hoc odboru za umjetnu inteligenciju (CAHAI) Vijeća Europe.

Kao autorica i koautorica objavila je više stručnih i znanstvenih radova vezanih uz ljudska prava i prava nacionalnih manjina te suzbijanje diskriminacije, s fokusom na propise, sudsku praksu i mehanizme zaštite, na razini Europe i Europske unije.

https://www.ombudsman.hr/hr/pravobraniteljica/

-Sa svim tim referencama pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, uopće se ne oglašava na sve veću diskriminaciju necijepljenih osoba protiv Covid-19, u odnosu na cijepljene, a  cijepljenje nije zakonom obvezno.

https://www.ombudsman.hr/hr/diskriminacija-je-zabranjena-doznajte-kako-je-prepoznati/

Zakon o suzbijanju diskriminacije kaže da je diskriminacija postupanje kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, ako je to postupanje uvjetovano jednom ili više diskriminacijskih osnova navedenih u Zakonu, odnosno kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja osobe u nepovoljniji položaj zbog neke od diskriminacijskih osnova (osim ako se može opravdati sukladno zakonu), a diskriminacija je i uznemiravanje ili seksualno uznemiravanje.

Pri tom, Zakon navodi određene osnove po kojima netko može biti diskriminiran, kao i brojna životna područja u kojima je diskriminacija osobito zabranjena.

Osnove diskriminacije:

rasa ili etnička pripadnost ili boja kože; spol; jezik; vjera; političko ili drugo uvjerenje; nacionalno ili socijalno podrijetlo; imovno stanje; članstvo u sindikatu; obrazovanje; društveni položaj; bračni ili obiteljski status; dob; zdravstveno stanje; invaliditet; genetsko nasljeđe; rodni identitet i izražavanje; spolna orijentacija.

Područja u kojima je diskriminacija osobito (ali ne jedino) zabranjena:

rad i radni uvjeti; obrazovanje, znanost i šport; socijalna sigurnost; zdravstvena zaštita; pravosuđe i uprava; stanovanje; javno informiranje i mediji; pristup dobrima i uslugama te pružanje istih; članstvo i djelovanje u sindikatima, organizacijama civilnog društva, političkim strankama ili bilo kojim drugim organizacijama; i sudjelovanja u kulturnom i umjetničkom stvaralaštvu.

 

Cjepivo protiv covida neće postati obvezno, niti su u planu bilo kakve izmjene zakona kojima bi se to omogućilo, ali osobe koje neće imati covid digitalnu potvrdu bit će itekako ograničene., a to je ograničenje čista diskriminacija!

„Kako su za Jutarnji list rekli iz Nacionalnog stožera civilne zaštite, sve se može “elegantno” riješiti tako da se primjerice u bolnice uvede obveza da svaka osoba koja ulazi u zdravstvenu ustanovu, bila ona zaposlenik ili pacijent (naravno izuzev hitnih slučajeva) mora imati covid digitalnu potvrdu. U prijevodu, ako kao zaposlenik nisi cijepljen ili nisi prebolio bolest, da bi došao na posao morao bi se testirati svakih 48 sati. Ako si pacijent, a nisi hitni, bez potvrde nema ulaska u bolnicu.!“

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ogranicenja-za-necijepljene-bez-covid-potvrde-necete-moci-ni-u-bolnice-ni-u-soping-centre-15085223

Kako će od 1. listopada izgledati ulazak u bolnice?

Od 1.listopada  svi zaposleni u zdravstvenom sustavu, kao i oni koji nisu zaposlenici bolnice, ali rade unutar bolnice, te zaposlenici u domovima za starije i nemoćne na posao će moći isključivo uz predočenje covid digitalne potvrde. Konkretno, morat će predočiti dokument kojim dokazuju da su cijepljeni, da su preboljeli bolesti ili da su testirani. No, na koji način će se provoditi kontrola još uvijek nije poznato, jer pravne službe Ministarstva zdravstva i Ministarstva rada i mirovinskog sustava još nisu završile uputstva. Ključna su dva pitanja: kako će izgledati organizacija testiranja i na koji način će se penalizirati oni koji odbiju testiranje.

. Što će biti sa zaposlenicima u zdravstvu koji nisu cijepljeni niti su preboljeli koronu?

– Morat će se testirati svaka tri dana. U početku će im skupe PCR testove plaćati sustav, no, prema najavama, nakon nekog vremena morat će sami snositi te troškove.

  1. Na koji način će se kažnjavati zaposlenici bez covid-potvrde koji se odbiju testirati?

– Nadležno Ministarstvo još uvijek nije usuglasilo moguće kazne. Zasad je potvrđeno da otkaz neće biti među njima. U susjednim zemljama takvi se zaposlenici suspendiraju te za dane suspenzije ne primaju plaću.

Očiti primjeri diskriminacije po više osnova, a nastrašnija je nemogućnost liječenja za kronične bolesnike. Oni nisu hitni slučajevi i neće moći ući u bolnicu bez covid digitalne potvrde!?

Pučka pravobraniteljica na ovakve monstruozne odluke, koje su usput  protuustavne i nezakonite uopće ne reagira!?

 

1.Zakon o suzbijanju diskriminacije

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_85_2728.html

Citiram samo dijelove koji se odnose na, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa

  1. OPĆE ODREDBE
    Svrha zakona
    Članak 1.
    (1) Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
    (2) Diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra se stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.
    (3) Diskriminacijom se smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.
    II. OBLICI DISKRIMINACIJE
    Izravna i neizravna diskriminacija
    Članak 2.
    (1) Izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
    (2) Neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna.
    Poticanje na diskriminaciju i propuštanje razumne prilagodbe
    Članak 4.
    (1) Poticanje na diskriminaciju, ako je počinjeno s namjerom, smatrat će se diskriminacijom u smislu članka 1. ovoga Zakona.
    (2Segregacija
    Članak 5.
    (1) Diskriminacijom iz članka 1. ovoga Zakona smatra se i segregacija.
    (2) Segregacija u smislu ovoga Zakona predstavlja prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona.
    Teži oblici diskriminacije

    Članak 6.
    (1) Težim oblikom diskriminacije u smislu ovoga Zakona smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija), koja je počinjena kroz dulje vrijeme (produljena diskriminacija) ili koja posljedicama posebno teško pogađa žrtvu diskriminacije.
    (2) Sud će voditi računa o okolnostima iz stavka 1. ovoga članka pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete te pri odmjeravanju kazne za prekršaje utvrđene ovim Zakonom.

    III. ZABRANA DISKRIMINACIJE
    Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije
    Članak 9.
    (1) Diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena.
    (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u sljedećim slučajevima:
    1. kada je takvo postupanje određeno zakonom u cilju očuvanja zdravlja i prevencije kaznenih i prekršajnih djela te kada su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići,
    Pravo na naknadu štete
    Članak 11.
    Žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.
    IV. INSTITUCIONALNI OKVIR
    Središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije
    Članak 12.
    (1) Poslove središnjeg tijela nadležnog za suzbijanje diskriminacije obavlja pučki pravobranitelj.
    (2) Pučki pravobranitelj u okviru svoga rada:
    1. zaprima prijave svih fizičkih i pravnih osoba iz članka 10. ovoga Zakona,
    2. fizičkim i pravnim osobama koje su podnijele pritužbu zbog diskriminacije pruža potrebne obavijesti o njihovim pravima i obvezama te mogućnostima sudske i druge zaštite,
    3. ako nije započet sudski postupak, ispituje pojedinačne prijave i poduzima radnje iz svoje nadležnosti potrebne za otklanjanje diskriminacije i zaštitu prava diskriminirane osobe,
    4. upozorava javnost na pojave diskriminacije,
    5. uz pristanak stranaka provodi postupak mirenja uz mogućnost sklapanja izvansudske nagodbe,
    6. podnosi kaznene prijave u vezi sa slučajevima diskriminacije nadležnom državnom odvjetništvu,
    7. prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije,
    8. u svom godišnjem izvješću, a po potrebi i izvanrednim izvješćem Hrvatski sabor izvješćuje o pojavama diskriminacije,
    9. provodi istraživanja u području diskriminacije, daje mišljenja i preporuke te predlaže Vladi Republike Hrvatske odgovarajuća zakonska i strateška rješenja..
    V. POSTUPAK PRED SUDOM
    Zajedničke odredbe
    Članak 16.
    (1) Svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona.
    (2) Posebni postupci za zaštitu od diskriminacije u području rada i zapošljavanja smatrat će se sporovima iz radnih odnosa.
    (3) Sud i druga tijela koja provode postupak dužna su radnje u postupku poduzimati hitno, nastojeći da se sve tvrdnje o diskriminaciji što prije ispitaju.
    Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije
    Članak 17.
    (1) Osoba koja tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena je podnijeti tužbu i tražiti:
    1. da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije),
    2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije),
    3. da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete),
    4. da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

    VI. PREKRŠAJNE ODREDBE
    Članak 25.
    (1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.
    (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
    26.
    (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
    (4) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 30.000,00 do 350.000,00 kuna.
    Članak 27.
    (1) Odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja, u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne podnese očitovanja, podatke i dokumente vezane uz diskriminaciju i ne omogući uvid u njih kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 5.000,00 kuna.
    (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u državnom tijelu i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave koja na zahtjev pučkog pravobranitelja ili posebnog pravobranitelja u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva ne omogući uvid u spis.
    Članak 28.
    (1) Tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju ili na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije sukladno odredbama ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 20.000,00 kuna.
    (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj tko s namjerom dovede u nepovoljniji položaj osobu koja je nazočila diskriminaciji ili koja je odbila nalog za diskriminatornim postupanjem.
    (3) Za pokušaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka počinitelj će se kazniti.
    (4) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u pravnoj osobi, državnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima i jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
    (6) Za prekršaj iz stavka 1. i 2. ovoga članka pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 200.000,00 kuna.
    Članak 29.
    Za prekršaje propisane ovim Zakonom, pored ovlaštenih tužitelja propisanih člankom 109. stavkom 1. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog može podnijeti pučki pravobranitelj i posebni pravobranitelj.
    Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.
    Klasa: 004-01/08-01/02
    Zagreb, 9. svibnja 2008.

–  Pučka pravobraniteljica bi ovaj Zakon trebala dobro poznavati, a nije primijetila         diskriminaciju i segregaciju koju vladajući provode nad osobama koje se ne žele cijepiti!?

Primijetila je diskriminaciju u oglasu o najmu stana, a nije prema necijepljenima, kojima će biti onemogućeno liječenje, ako nije hitan slučaj?

Dakle necijepljeni imaju  na raspolaganju Zakon o diskriminaciji na koji se mogu pozvati, a ne prepustiti se samovolji državnih institucija  i pognuti glavu!

Cijepljenje nije zakonska obveza, pa se stoga mogu  obratiti pojedinačno ili grupno pučkom pravobranitelju i tražiti zabranu diskriminacije i naknadu štete za strah i druge nematerijalne posljedice.

 

2.Rezolucija Europskog parlamenta o utjecaju mjera donesenih uslijed pandemije bolesti COVID-19 na demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava

(2020/2790(RSP))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravim i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (ECHR) i njezine protokole,

– uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

– uzimajući u obzir Europsku povelju o pravima pacijenata,

Pozivaju Vlade:

– da razmotre mogućnost ukidanja izvanrednog stanja ili da na drugi način ograniče svoj utjecaj na demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava,

– da razmotre stajalište Venecijanske komisije da parlamenti trebaju održavati svoje plenarne sjednice i da ne trebaju dozvoliti privremenu zamjenu zastupnika ili smanjiti njihovu prisutnost (čak i ako je to proporcionalno)

– da ispitaju razmatranja Venecijanske komisije o izborima i istraže mogućnost primjene metoda glasovanja na daljinu kao što su glasovanje putem pošte, glasovanje putem interneta, mobilne glasačke kutije i glasovanje preko opunomoćenika, kao i ranije izbore, osobito u slučaju pandemije,

  1. poziva države članice da pri izvršavanju mjera koje se odnose na bolest COVID-19 vode računa o proporcionalnosti provedbenih mjera; potvrđuje da se pri izvršavanju mjera koje se odnose na COVID-19 trebaju poštivati temeljna prava Unije i vladavina prava te smatra da je u tom pogledu odlučujuće jednako postupanje prema svima;
  2. poziva države članice da ocijene mjere koje su provele i kojima se ograničila sloboda kretanja te da pri razmatranju uvođenja novih ograničenja slobode kretanja djeluju što suzdržanije i osiguraju potpuno poštovanje prava Unije, osobito Zakonika o schengenskim granicama i Direktive o slobodi kretanja
  3. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, Vijeću Europe, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju i Ujedinjenim narodima.

3.Povelja Europske unije o temeljnim pravima

-Državljani Republike Hrvatske su građani Europske unije i uživaju prava koja im jamči pravna stečevina Europske Unije.

Članak 14.Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava

Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj konvenciji osigurati će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:12016P/TXT&from=RO

Članak 20.
Jednakost pred zakonom
Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 21.
Nediskriminacija

  1. Zabranjuje se svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, etničko ili socijalno podrijetlo, genetske osobine, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili bilo kakvo drugo mišljenje, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje, invaliditet, dob ili spolna orijentacija.

4.Ustav  RH

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 17.

U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.

Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.

Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.

Vlada RH u ovom slučaju covida-19 ne želi zakonom regulirati da cijepljenje protiv  postane obvezno, niti želi preuzeti odgovornost za nuspojave nakon  cijepljenja, pa vrši pritisak na građane da se cijepe, diskriminirajućim odlukama.

Na te pojave pučka pravobraniteljica  mora reagirati , podnijeti sudske tužbe i zaštititi građane od diskriminacije!

Lili Benčik/hrvatskepravice


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika