By Podjeli
Teško je definirati trenutak kada je učinjen prvi korak da sveukupno društvo krene putem koji je doveo do ovoga jučer. No svaki pravac ima točku polazišta, a ovaj pravac ima dugačku crtu.
Stvoriti bogatstvo da imaš eura kao pljeve da može kupiti što i koga želiš pri tome voditi raskošan život u krajnje siromašnoj zemlji može samo onaj koji je na sve spreman.
Detaljni opis putovanja Mamića i društva,plaćene cijene smještaja, provoda,
pokazuju da su ljudi za vlastiti užitak spremni prodati dušu i vragu i izdati domovinu i prijatelje, pokazuje i tužnu stranu života.
Očito je čovjek imao dovoljno novaca da plati sve što je trebao platiti državi,
ali je opsjednut prokletstvom da je njemu sve dostupno bez obzira na moguće posljedice.
Prodati se za cipele i sat, prodati se onome kome trebaš suditi, godine utrošene na obrazovanje bačene u vjetar, novo su moralno dno u jako crnoj rupi.
Druga crna rupa pranje je ruku od onih koji su trebali prekinuti taj pravac na samom početku crte.
HDZ je iz svojih redova kandidirao predsjednicu
koja je iz Mamićevih fešti
odlazila predsjednički ured i predstavljala prvu najveću i najsjajniju vertikalu naše zemlje,
bila zaštitnica Ustava pravca koji je trebao biti jedini ispravni.
Sada vele da nemaju ništa s tim, da je pravosuđe idealno, sada kada po prokazivanju osuđenika pune zatvore s djeliteljima pravde.
Da je Zdravko Mamić šutio ti sudci danas bi isto došli u Palaču pravde u Osijeku i sudili bezbroj predmeta malim ljudima koji nemaju u džepu novaca za autobusnu kartu do Beograda,
a kamoli za avion do Dubaija, pri tome bi se držali slova zakona kao pijan pilota , bez olakšavajućih okolnosti.
A izgovarali su se na pijanstvo i atmosferu koja ih je ponijela da napune džepove novčanicama zarađenih na prevari.
Početnu točku krivog pravca ne treba tražiti u sudstvu, nulti rušitelj pravne države nije tamo,on je na sasvim drugoj adresi.
Prvi profesor koji je prodao diplomu za novac je čovjek koji je zauvijek oskvrnavio svetinju.
Čovjek koji je izmislio počasne doktorate uveo je “Sv. Krave” kao statusni simbol našega društva,
i od tada je počela vrijediti ona mogu što hoću,
mogu zato što mogu.
Da je poživio Milan Bandić i on bi sada već možda bio u toj branši Svetih s 250 važećih optužnica, proces je bio već započet, i samo je malo trebalo do kraja.
Proces je započeo dekan fakulteta koji će i danas raditi na tom fakultetu,
danas kada nova ekipa zbraja dugove u milijardama koji je ostavio u nasljedstvo građanima grada Zagreba.
Dekan je ostao dekan zahvaljujući podršci podmlatka istog HDZ- a,
koji sada pere ruke od korumpiranog sudstva.
I on je bio prijatelj već spomenute predsjednice, toliko veliki da bi ga pratila do zatvorskog smještaja ne poštujući presude koje bi u tom slučaju bile pravomoćne.
Ipak Kolinda nije primijećena na sprovodu,
mora biti da je bila povrijeđena načinom i okolnostima smrti, no ne oglašava se ni sada kada se dugovi zbrajaju.
U isto vrijeme u toj državi živi 500 000 penzionera koji žive od mirovine od koje se ne može kupiti kravata u paseu uz odijelo uvaženog moćnika i ako se taj penzioner zaposli na 4 sata, dobiti će karticu za porez i prirez od kojeg se dijeli plaća ili sudcu i Premijeru i Dekanu ,
dobiti će porez iako mu ni plaća ni mirovina ne prolaze cijenu Louis Vuitton cipela koje je obukao sudac u provodu u Dubaiju, iako je taj čovjek možda davno otplatio dug na zrak koji udiše u lijepoj našoj.
Pranje ruku od pravca koji je crtan ovih 30 godina, uz sudjelovanje ljudi koji su sada na čelu države,
uz pomoć autora kaznenog zakona koji je još uvijek živući i ne bez utjecaja i
zadnje radne dane proveo i kabinetu predsjednice kao savjetnik za pravosuđe , nije moguće.
Ni crni lug ne može oprati blato ispod nokata, koje se nakupilo dok se vukao pravac po kojem je krenula država-
Sve oči uprte su u zbrajanje štete,novi gradonačelnik napravio je briljantan potez obustavivši sve javne nabave u gradu Zagrebu.
Time je povukao crtu između “rođačkog kapitalizma” i “novog doba” bez obzira na to što će ono donijeti, Grad Zagreb započeo je novi pravac,
nultu točku stavili su birači, na novoj ekipi je da vuče crtu bez nakupljanja blata ispod noktiju.
A za sreću tako malo treba, čista savjest, komadić plavog neba i ljubav bližnjih do kojih nam je stalo.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
