By Svaki hrvatski domoljub, zainteresiran za iskorak u kvaliteti življenja čitavoga našeg hrvatskog naroda, a poglavito dragovoljac koji je 1991.g. osjetio povijesni momentum ostvarenja hrvatskoga državotvornog sna, prepoznajući ovaj naš, generacijski izazov koji čekasmo od ponižavajuće Pactae conventae kojom smo upravljanje hrvatskom zemljom predali tuđinu – često se sjeti kroz što je sve prolazio ovaj naš napaćen herojski hrvatski narod, napose od konca 80-ih godina prošloga stoljeća pa i tisućljeća, a siguran sam da se sjeti i svih kolega, prijatelja, braće, susjeda – ukratko-suboraca koji su svoje živote ugradili u “Oltar Domovine” – a, s kojima je, poput Davida, ustao na Golijata!
Razgovaram često i sam s ljudima oko sebe, članovima obitelji, susjedima, prijateljima, znancima, kolegama te onima koje srećem u nekim poluslučajnim okolnostima pa onda sebi i njima postavim isto pitanje – što se ovo događa s nama, Hrvatima, nakon što smo krvlju platili svoju novovjeku državnu neovisnost?
Jer, ako je suditi po, gotovo pa, svakodnevnim rezultatima ili, bolje, anti-rezultatima, ovaj naš, hrvatski “raj na zemlji”, o jednoj ruci okačen, visi s jurećeg eu-vlaka, nekoga virtualnog Simplon Expressa, a, s perspektivom biti 1. razred, uz šampanjac i kavijar tj. biti prvak u nizu usporedivih parametara, u Europi i u svijetu!
Na stranu sad ova “corona-psihuška” o kojoj bi se dalo svašta napisati, ali koja će, Bogu hvala, u ropotarnicu aberacija, kamo i pripada, no, za javno reći “dosta, ovako se nismo dogovorili”, uistinu ne moramo biti mudraci, teoretičari ili antiteoretičari pa ni prvaci Europe ili svijeta, već, haj`mo svrgnuti ovu mizernu, srpsko-hrvatsku, interesno-parazitsko-političku kliku koja se prometnula u nacionalnu sramotu 1. vrste, u vidu anacionalne, podrepaške, autistične, pljačkaške eu-oligarhije koja nam, bez sumnje i grča na licu ili zericu rumenila, na dnevnoj bazi uzima “danak u krvi” svih vrsta – kao i svaku sljedeću garnituru koja to pokuša činiti!
Naime, uistinu je krajnje vrijeme zapitati sami sebe – jesmo li mi, Hrvati, totalno lud, manijakalno prestrašen ili mazohističan narod ili, pak, imamo neki, još neutvrđen, kolektivni, sociološko-kulturološko-medicinski poremećaj?
Valjda je sad svima jasno da za sve ovo odgovorni i za to vrlo dobro plaćeni političari, konstantno čine sve krivo pa ćemo – ako se nastavimo ovako “tarokati” – jedan po jedan poispadati iz kompozicije, dok će ekipa iz drugih kupea i vagona, kao i oni koji silom upadnu ili se “okače” na naš vlak, napučiti ovaj naš opustošen, predivan i potencijalno savršen vagon za dugogodišnja, generacijska putovanja!
Mislav Benčević
