By Podjeli
Danas bi Josipa Rimac trebala izaći iz zatvora. Aktivirala je famozni 6+6 i trebala bi dobiti u narednih godinu dana 202 000 kuna.
Kovačević traži posao savjetnika s plaćom od 25 000 kuna. To su važeći zakoni koji su na snazi u našoj državi.
Osumnjičenici svoja prava stečena radom ne mogu izgubiti,nema veze što su “fušarili” na crno, uzimali i davali mito, naručivali i namještali pitanja za ispite, dok upravo traje rasprava o tome kako bi se otpuštanje radnika trebalo pojednostavniti.
Politička elita stvorila je zakone sebi po mjeri, možeš raditi gubitke, možeš biti osumnjičen za prijevare, možeš maltretirati zaposlenike seksualno, ali bez novaca nećeš ostati.
Oni koje građani više ne izaberu, zbog raznih afera dobiju posao kao savjetnici u državnim firmama, neometano uz plaću primaju i mirovinu.
Dugi je popis onih što dobivaju, a još je duži popis onoga što imaju, no naše aktualne političare nije sramota zaposliti ih ponovo.
A onda sada aktualni ministar Čorić s gnušanjem odgovara na pitanja o svojim vezama o druženjima gdje se upravo takve stvari dogovaraju.
Odvjetnik Kovačevića objašnjava koja sve prava on ima, no ne želi pričati o novcima iz prtljažnika, to veli, još nije došlo na red.
Danima traje prepucavanje oko toga tko je veći””Baja” u malom selu, a selo sve praznije, svi šogori ministra Aladrovića nečega su načelnici, njeguju obiteljska okupljanja, Kovačević prvi rođak, i sad da mi vjerujemo da su baš svi baš tako jako sposobni.
Nakon ovog požara gdje su izgorjele dvije žene u “staračkom domu” a nakon požara koji se već dogodio ove godine, niti dana više ne bi trebao biti ministar.
Ništa nije naučio, nema potencijala u njemu, umjesto da je pročešljao sve domove, pod povećalo stavio sve dozvole, on je sve prepustio slučaju. Slučaj se ponovio, žene su izgorjele na mjestu gdje su trebale biti zaštićene, za zaštitu su plaćale velike novce.
Javljaju se svjedoci, bivši zaposlenici, pričaju o nemogućim uvjetima u domu.
Vlasnica je pred kamere stavila jednu radnicu, jer samo je jedna bila prisutna u domu s dvadeset nemoćnih staraca.
Činjenica da jedna radnica u jednoj smjeni brine o dvadeset nemoćnih, bolesnih i možda dementnih osoba, govori o tome kako se poštuju propisi kada su u pitanju obični mali ljudi.
Jedan uzgajivač kokoši ima jasan propis koliko kokoš mora imati mjesta u ograđenom prostoru, koliko pojilica, koliko vitamina, mora platiti veterinara za redovitu kontrolu.
S ljudima se može kako odredi vlasnik ili Ravnatelj.
U Splitskom domu, gdje umrlo najviše staraca od Corone, nitko nije bio kriv, kriva je Corona rekao je dr. Vili, ovdje će biti kriva vatra.
Propisi po kojima kvarni političar dobije novce nedvosmislen je i jasan,
nema zaobilaženja zakona.
Jučerašnji događaj jasno je pokazao kako je lako izbjeći odgovornost, a danas će Josipa pokazati kako je teško izgubiti privilegiju, a mi ostali svaki dan dokazujemo kako je teško živjeti u tako uređenoj državi.
Ostaje samo pitanje koliko nam teško mora biti, da bi rekli dosta, da bi se obračunali s manipulatorima i uzurpatorima prava na dostojanstvenu starost.
Starost se kaže da je “Zlatno doba”, zato što stari ljudi imaju ujednačene potrebe, malo se jede, malo se pije, malo se troši na luksuz, pozlati se ono malo, jer je dovoljno.
No kod nas je to potpuno drugačije, otima se i to malo, da bi se imalo za sva buduća pokoljenja bogatih.
Tata Dragana Kovačevića kaže, da je on u Zagreb na studij došao u eskortu, to mu izgleda daje za pravo da iz zatvora ode u Mercedesu, i za njega ništa nije važno što se dogodilo u međuvremenu.
Recimo čovjeku, da je itekako važno, da njegov sin nije nadnaravno biće kojemu u prtljažniku automobila sami od sebe niknu novci.
Te je novce tamo stavio, netko za nešto, a onaj koji je tamo stavio, nekome je uzeo.
Dobra duša, a on veli da je njegov sin dobra duša, je apstraktni pojam, koji se izgrađuje molitvama, a novci su nešto opipljivo i što se broji.
Niti jednom čovjeku “dobre duše” ne treba brojač novca, a to njegovi prijatelji znaju.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
