Nema boljeg dokaza da pravna država ne funkcionira od toga da građanin prilikom provjere svog računa otkrije da mu je novac ovršen, a da prije toga nije ni znao da neki navodni dug uopće postoji, niti da je itko pokrenuo bilo kakav postupak.
U svakoj pravno uređenoj državi, što nažalost Hrvatska odavno nije, svatko naprosto mora biti obaviješten o postojanju nekog duga kako bi se o istom očitovao, bilo prihvaćanjem ili pak osporavanjem u nekom zakonskom roku. U Hrvatskoj se događa upravo suprotno, prvo legne ovrha na račun, a tek nakon toga ovršeni kreće u potragu za razlozima iste. U pravno uređenoj državi ovrha bez prethodne obavijesti o možebitnom dugu bi se slobodno mogla nazvati pljačkom što bi podlijegalo određenim sankcijama, u Hrvatskoj je to „legalizirana pljačka“.
Među ovrhovoditeljima se često spominje RTV (ali i drugi) koji preko odvjetničkih ureda pokušavaju naplatiti navodna potraživanja stara i nekoliko desetaka godina, nerijetko i obiteljima preminulih branitelja kojima se šalju opomene i poziva na nagodbu, a da za to nemaju nikakav dokaz odnosno relevantnu dokumentaciju. Ide se toliko daleko da se čak i od nasljednika pokojnika pokušava naplatiti „dug“ a da se nikoga od njih prethodno nije obavijestilo o postojanju duga.
U ovoj igri u mutnom posebno su ugroženi umirovljenici i socijalno ugroženi građani koji se ne snalaze u pravnom labirintu. Upravo zbog navedenog su im oni i najlakša meta kod kojih se u pravilu primjenjuju veoma agresivne metode naplata računajući na njihov strah, neznanje i nerijetko brzo odustajanje od borbe za vlastita prava, posebno kada su u igri za naplatu potraživanja uključene razne agencije koje otkupljuju „dugove“ fizičkih osoba.
Posebno je zanimljivo da se često radi o pokušajima naplate nekih potraživanja koja su već odavno u zastari, i uz problem što građani uglavnom zbog toga što nemaju dokumentaciju toga nisu ni svjesni. Država koja dopušta da se ljudi prvo ovrše, a tek nakon toga dokazuju da nisu ništa dugovali ne štiti svoje građane nego interese moćnih, nerijetko, blago je kazati, korumpiranih. Takav sustav nije izraz vladavine prava nego institucionalne samovolje.
Nije li krajnje vrijeme da se propiše jednostavno pravilo po kojem bez uredne i dokazive obavijesti, bez potpune dokumentacije i bez mogućnosti prethodnog prigovora, naprosto nema niti može biti bilo kakve ovrhe. Pravna sigurnost nije privilegij države nego temeljno pravo svakog građanina. Kada se to pravo pogazi onda više ne govorimo o pojedinačnoj nepravdi već o daljnjem urušavanju već ozbiljno narušenog povjerenja u pravosuđe i institucije RH.
Ne možemo niti smijemo prihvatiti Hrvatsku realnost u kojoj netko za svoj navodni dug sazna tek kada mu država ili njezini „partneri“ počiste račun. Pravna država ne počinje ovrhom nego poštenim postupkom, dokazima uz mogućnost i prava na obranu. Sve dok se navedeno ne osigura ne možemo govoriti da živimo u zemlji jednakih prava.
U Zagrebu, 22. 07. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.










