By Sjećate se? Nikola Šubić Zrinjski (Zrin, oko 1508.- Siget, 7. rujna, 1566.) bio je hrvatski državnik i vojskovođa te jedan od najslavnijih velikana hrvatske povijesti, koji je rođen u Zrinu. U vrijeme maršala Josipa Broza njegovo ime nije se smjelo isticati, a još manje izvoditi jednu od najljepših hrvatskih opera, koja također nosi njegovo ime, i u kojoj se veliča hrvatski čovjek, hrvatska borba za slobodu… Arija iz te opere, (autor Ivan pl. Zajc), „U boj, u boj“ postala je mitski simbol.
Ovaj velikan, nema sumnje, zaslužio je da se neprestano o njemu govori i piše. Također je već odavno trebalo snimiti i igrani film o njegovu životu i djelu. Opera se malo ili uopće ne izvodi, a o filmu nitko i ne razmišlja. Da su Amerikanci imali takvog junaka već bi bili snimljeni i filmovi koji bi konkurirali za Oscar.
No, bez obzira, vjerujemo ipak da je sve više ljudi zainteresirano da danas posjetiti i njegovo rodno mjesto, u kojem mu treba podići i dostojan spomenik, kakav su mu recimo svojedobno podigli Čakovčanci.
Gdje su sada oni koji neprestano proganjaju one koji na hrvatskim nogometnim stadionima viču „Za dom – spremni!“? Ako javno izgovorite nešto takvoga, što se bez problema izgovaralo u vrijeme Domovinskog rata, vrlo lako možete biti maltretiran, uhićen i stavljen na stup srama. To je, kažu, pozdrav kojim se „mahalo“ u vrijeme NDH, a sve što miriše na NDH i Pavelića je fašizam, a ono što su bili Broz i partizani (komunisti) isključivo je antifašizam. I to bez ikakve mrlje. Tako su nas učili, a tako nas neki na žalost i dalje uče.
Nikada nije bilo sve crno-bijelo, pa ni to.
Dakle, treba se pokloniti Nikoli Šubiću Zrinjskom. Njega nisu ubili partizani, ali su tijekom II. svjetskog rata „ubili“ sve što je imalo bilo kakve veze s ovim hrvatskim junakom. Je li bilo tako ili nije? Naime, Titovi partizani su početkom rujna 1943. u Zrinu, rodnom mjestu ovog velikana hrvatske povijesti, počinili strašni, neviđeni zločin. Nakon što su ubili veći broj stanovnika ovog mjesta, koji im na žalost nisu pružali nikakav otpor, svi koji su imali sreće i ostali živi bili su zauvijek (!) protjerani sa svoga ognjišta. Kuće su razrušili, odnosno spalili, pa čak i župnu crkvu u tom mjestu. Ostao je samo kamen na kamenu. Nakon II. svjetskog rata nitko se nije smio vratiti u Zrin, tako da je danas ovo mjesto uistinu prekrila šaš i trava. Sve do početka devedesetih o Zrinu se nije smjelo ni govoriti, a tadašnji povjesničari također su zaobilazili i prešućivali zbivanja o tim i sličnim zločinima nad hrvatskim civilnim stanovništvom u II. svjetskom ratu. Ono što je najžalosnije partizanski zločini nad nevinim hrvatskim civilima u tom kraju, i dalje se ne istražuju, iako još ima svjedoka pokolja i paleža Zrina.
Zrin je prema popisu stanovništva iz 1910. imao 781 stanovnika, od čega 777 Hrvata, 3 Srbina i 1 Mađara. Prema vjeroispovijesti katolika je bilo 778, a pravoslavaca troje.
Po imenu Nikole Šubića Zrinjskog u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu čak se zvala i jedna (HVO) vojna postrojba.
No, što dalje? Drugi korak trebao bi biti obnova Zrina, a zatim povratak i plaćanje pokretne i nepokretne imovine mještanima ili njihovim potomcima koji su još živi. U tome bi se poglavito trebali istaknuti oni koji „po šumama i gorama“, pjevaju, sviraju i plešu „Žikina kola“ pod vodstvom Mesića i Josipovića, Pupovca, Teršeličke, Goldsteina, Jakovine, Klasića…….. Nije valjda da ni oni nisu čuli za tragediju Zrina.
S jedne strane činimo sve da uzdižemo Zrinjskog, a s druge da se i dalje (ne)namjerno zaboravljaju partizanski zločini. Kako to objasniti?
Ni jedan partizanski zločinac do danas nije odgovarao za ovaj zločin, baš kao ni za niz druge koje su učinili Titovi junaci.
Hrvatski branitelji su pobijedili u obrambenom hrvatskom Domovinskome ratu pa ih se i dalje proganja. Partizani su i danas „zaštićeni“, bez obzira i kad im dokažeš da su razorili, zapalili, opljačkali, protjerali ubijali civile, žene, djecu i starce, u Zrinu! ( I u „Zrinovima“!).
Gdje je tu pravda, gospodo i gospođe, drugovi i drugarice?
Ne bi trebalo biti godine, a da neko hrvatsko kazalište nema na repertoaru operu „Nikola Šubić Zrinjski“, (kad su je zadnji put izveli na Dubrovačkim ljetnim igrama?), niti izvješća MUP-a, DORH-a, Uskoka i drugih, a da nitko od njih na kraju godine ne zna ni jednog zločinca koji je 1943. razorio Zrin.
Neki bi možda i za ovaj zločin rekli, ili već kažu, – „Bilo pa prošlo!“.
Mladen Pavković, predsjednik Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
