By Nitko nema moralno pravo biti antifašist ako nije istodobno i antikomunist.“
(Hannah Arendt)
Zar vam se ne čini da u napadu na Ministra vanjskih poslova Predsjednik države koristi uvredljivije riječi nego kada napada Predsjednika Vlade? Želi li time pokazati da mu je Plenković ipak bliži. Znamo da se i Milanović i Plenković ne razlikuju u ona tri bitna pokazatelja koja pokazuje tko od političara u RH služi svjetskim moćnicima:
- Stepinac; 2. Jasenovac; 3. Za dom spremni.
Već sam upozori da oni koji ne vide slaganje obojice u odnosu na Stepinca trebaju znati da Plenković kao predsjednik HDZ to ne može otvoreno pokazati, ali lako je vidjeti uz njegovih postupaka da je to tako.
Zar se to ne vidi i iz nedavnog Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. O tome u najnovijem broju Hrvatskog tjednika piše don Anđelko Kaćunko:
Budući da je hrvatska Vlada, ovoga puta u najjačem sastavu na čelu s premijerom, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima obilježila paljenjem svijeće i nad grobom zločinaca, tj. odala je počast i pripadnicima nedemokratskih ideologija i režima koji su izravno odgovorni za stradanja i progone milijuna nedužnih ljudi, potrebno je ozbiljno se zamisliti. A kako se taj isti čin ponavlja dvije godine zaredom, čovjek se spontano pita gdje je tu pamet i logika, ili kao legendarni Mladen Delić: “Ljudi moji, je li to moguće” da hrvatski politički vrh na taj Europski dan dodirne dno stavljajući na istu razinu npr. kardinala Stepinca i Jakova Blaževića?
Dakle, iako Jakov Blažević, prema objavi na Wikipediji, ima vlastitu grobnicu, na objema pločama partizanskoga spomenika na Mirogoju toliki je broj onih koje Vlada – čak i službenom objavom na svojoj internetskoj stranici – osuđuje za “sve zločine i kršenja ljudskih prava počinjena kroz povijest uime nedemokratskih ideologija” pa je bitno pitanje po kojem kriteriju partizansko-komunistički moćnici ili tzv. narodni heroji zaslužuju odavanje počasti u ime hrvatskoga naroda! I to odmah nakon što je isto takva počast iskazana njihovim žrtvama! Kakva je to naopaka logika, koji je to izokrenuti moral?
Jer riječ je doslovce o poremećaju kao što bi bilo, kako sam naveo, npr. odavanje počasti Bl. Alojziju Stepincu (kao što su to učinili papa Ivan Pavao II. i papa Benedikt XVI. u zagrebačkoj katedrali na njegovu grobu) pa odmah potom polaganje vijenca na grob njegova tužitelja i likvidatora Jakova Blaževića! Naime, to bi svakom normalnom čovjeku već i na razini osnovnoga bontona bilo podpuno neprimjereno, a za katoličku javnost teška sablažnjiva uvrjeda. Čak i pod predpostavkom da je mons. Batelja prišapnuo premijeru da je Jakov Blažević tajno postao pokajnik – premda je službeno neraskajani pokojnik (kao što i Josip Manolić tvrdokorno ustraje u opravdavanju zločinačkih nauma i djela!) – to ipak nikome ne daje pravo da mu se klanja kao pravom narodnom heroju i žrtvi nekog totalitarnog i autoritarnog režima kakvom je sam pripadao!
Jer čak i onaj zločinac koji je razapet s Isusove desne strane, premda je obraćenik, i dalje nosi “titulu” razbojnika. Pa i zločinac Tito – unatoč navodnoj činjenici da ga je pred samu smrt posjetio svećenik (zbog čega je poslije stradao u prometnoj nesreći!) i podijelio mu sakramente umirućih – za povijest ostaje masovni ubojica. Jasno, ovdje ne prejudiciram pojedinačnu Božju presudu svima, jer “svatko će od nas za sebe Bogu dati račun”, kaže Biblija. Stoga je u ovom kontradiktornom postupku Vlade također grozna činjenica da je klanjanje ubojicama jednako kao i žrtvama zapravo novo ubijanje nedužnih, novi sudski proces, novi progon… što je bezočno i beskrupulozno ruganje žrtvama.
Budući da nije riječ o nekim neupućenim diletantima, teško je vjerovati da predstavnici Vlade nisu (bili) do kraja svjesni svih konotacija svoga čina, ali ako su znali, onda se nameće pitanje nisu li oni sami ili poklonici zločinačke ideologije ili najobičniji sluge zločinačkih tajnih upravljača Hrvatskom. Dakle, takav javni čin u suprotnosti je ne samo s osnovnom idejom Europskoga dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, nego se također kosi s proklamiranom odgovornošću prema obrazovanju mladih, koje se takvim nespojivim postupcima formira kao koruptivne licemjere i ljude dvostrukoga morala. A za takvu hrvatsku budućnost nisu svoj život dali ni žrtve Bleiburga, ni Bruno Bušić, ni kardinal Stepinac, ni Franjo Tuđman, ni hrvatski branitelji…! Odnosno, nije moguće na njih se pozivati i istodobno po njima pljuvati!
Don Anđelko Kaćunko
Hrvatski tjednik, 31.8.2023.
Grlić-Radman je profesionalac. Na mjesto ministra došao je poslije mjesta veleposlanika. Naši u Njemačkoj su mi o njemu kao veleposlaniku govorili sve najbolje. Pitam se poručuje li Milanović svojim napadima Plenkoviću da Grlić-Radman nije isti kao njih dvojica? Da, doista hvali li Milanović Grlić-Radmana?
Bilo kako bilo ipak je zabavno kada vrijeđa Grlić-Radmana a hvali Drobilicu. Ili doista ne zna za snimak na kome njegov kandidat svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) da je dostojan veleposlaničkog mjesta. Zato u Prilozima šaljem tekst Lili Benčik o tome uz prijedlog da kada Grčkoj pošalje prijedlog za Drobilicu kao veleposlanika pošalje i snimak ta koje pokazuje sjajno diplomatsko ponašanje novog veleposlanika u Grčkoj, zapravo i to kako je on mnogo bolji od grčkih navijača, odnosno da je hrvatska diplomacija mnogo uglađenija od grčkog pravosuđa. Možda sam ipak trebao reći da snimak pokazuje i da je hrvatsko pravosuđe mnogo bolje od grčkog jer uopće nije priveden stariji gospodin član Hrvatskog žrtvoslovnog društva, zar ne?
Vjerojatno će Predsjedniku biti drago pročitati što o antifašizmu misli gđa Lili Benčik i shvati što je svojevremeno poručila Hannah Arendt. Ili zašto sam dao takav naslov knjizi:
- Pečarić,Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska, Zagreb, 2015.
Naravno, teško Predsjednik može prihvatiti da su se branitelji suprostavili fašističkoj agresiji na Hrvatsku, jer je ipak bio i predsjednik SDP-a, a agresiju su podržavali oni svjetski moćnici koji su bili sudionici ili davali potporu toj fašističkoj agresiji, a danas im hrvatski političari vjerno služe.
U Prilozima dajem i tekst Ivice Marijačića u kome on govori i o drugim Milanovićevim prijedlozima za veleposlanike. Naravno i njemu je posebno zanimljiv Drobilica:
Povjesničar Ivo Goldstein dokazani je krivotvoritelj povijesti, prokazao ga je kao takvoga njegov mentor dr. Brandt, a kasnije i drugi povjesničari i o tomu se naveliko pisalo. Autor je sramotne izmišljotine o jasenovačkoj drobilici kostiju koje se sam kasnije odrekao, ali je nanio strašnu štetu hrvatskome narodu, a da ne kažemo kako je u pariškome veleposlanstvu u svom uredu držao sliku jugoslavenskoga diktatora J. B. Tita, dakle predsjednika okupacijske države i jednoga od najvećih međunarodnih ratnih zločinaca.
Ali, pitam se: Zašto vam uopće ja sve ovo pišem. Pa o svemu tome piše Zvonimir Hodak u svojoj današnjoj Kolumni. Zato vam i taj tekst dajem u Prilozima.
Josip Pečarić
PRILOZI
ODGOVOR PROF. DR. SC. IVI GOLDSTEINU NA NJEGOV TEKST BESPUĆA REVIZIONISTIČKE ZBILJNOSTI
04/09/2023
Ilustracija/isječak
Čovjek koji ovako izgubi kontrolu nad svojim ponašanjem ne bi smijeo biti ni profesor, ni javna osoba.
Prof. dr.sc. Ivo Goldstein svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao (psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek bio je profesor na Filozofskom fakultetu, podučavao je i ocjenjivao mlade ljude![1]
Kako on može studentima biti etički i moralni autoritet?
Pokazao je očaj i bijes totalnog poraza u suočavanju sa istinom sa kojom ga je suočio general i saborski zastupnik Ante Prkačin.
To može samo u Hrvatskoj, u kojoj nitko od javnih osoba ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponašanje, i izrečenu javnu riječ!
Čovjek koji izvali notornu glupost o „drobilici kostiju“ ne može biti ni znanstvenik, ni profesor!
Goldstein nije i neće nikada postati akademik HAZU, zbog svoje nesposobnosti i ideološke indoktrinacije koja mu ograničava znanstvenu objektivnost i stručnost. Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće:
“Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
Kao veleposlanik u Francuskoj sramotio je Hrvatsku
Njegov veleposlanički mandat u Parizu bio je popraćen općim zgražanjem. Prigovoreno mu je diletantsko baratanje francuskim jezikom i odsutnost diplomatskih kompetencija i vještina čime je diplomatski osramotio Hrvatsku te držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita, predsjednika države koja ne postoji, u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva.[2]
Takav čovjek nađe se pozvan prozivati dr.Franju Tuđmama i optuživati ga za širenje i jačanju povijesnog revizionizma u Hrvatskoj, zatiranje hrvatskog antifašizma i zamislite sa „natruhama antisemitizma“ što je „znanstvenik“ Goldstein vidio iz Tuđmanove knjige „Bespuća povijesne zbiljnosti“
I ne samo to nego i teze o genocidnosti hrvatskog naroda po jasenovačkom srpskom mitu, koji je počeo sa 1 300 000 žrtava, pa pao na 800 000 , pa je dr.Tuđman srušio tezu od 700 000 žrtava, da bi se zacementirala brojka od 83 145 ubijenih usprkos dokazima da su na popisu čak i ljudi koji uopće nisu bili u Jasenovcu i ljudi stradali u drugim logorima.
Tako manipulirati sa ljudima kao da su krumpiri u milijunskim brojkama, pa smanjivati i krivotvoriti popise, lagati da bi se generalizirajući Hrvate proglasilo genocidnima može se samo iz mržnje, velike mržnje prema hrvatskom narodu i Hrvatskoj državi.
„Znanstvenik Goldstein koji citira autore koji ne postoje, iz knjiga koje ne postoje govori o povijesnom revizionizmu?! Upravo on je taj koji svako preispitivanje jugoslavenske lažne povijesti, proglašava povijesnim revizionizmom. Međutim da je istinski znanstvenik znao bi što je povijesni revizionizam, citiram James M. McPherson :
„…Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno revizionizma, jest ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom. Bez povjesničara revizionista koji se bave istraživanjem novih izvora i postavljaju nova pitanja, ostali bismo zatočeni u zamkama stereotipa“
U knjizi „Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori“ autori prof. Stipo Pilić i mr.sc. Blanka Matković razotkrili su svu lažljivu i manipulativnu povijest oko Jasenovca i potkrijepili dokumentima pregledanim u arhivima i muzejima u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH I Ujedinjenom Kraljevstvu (London).
Jasenovac je iskorišten kao geostrateška točka srpske osvajačke politike na zapadu. Od Garašaninova Načertanija, preko Valerijanova memoranduma i Homogene Srbije Stevana Moljevića, do Memoranduma SANU i Srpskog sveta.
Stipo Pilić i Blanka Matković odgovorili su znanstveno, dokumentima i dokazima na neistine Slavka Goldsteina koje je napisao u pamfletu „Jasenovac-tragika, mitomanija, istina“ . Dokazali su da Goldstein nema pojma o znanstvenim metodama povijesnih istraživanja, a da jako dobro poznaje metode prešućivanja, izmišljanja i konstruiranja. ( str.502-521 knjige Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori)
Ne zna „znanstvenik“ Goldstein da je dr. Tuđman strukturu upravljanja logorom Jasenovac preuzeo od dr. Ante Cilige koji je opisao za vrijeme dok je bio zatočen u Jasenovcu i u logoru napisao Štorice iz Proštine na čakavskom narječju.
Dr. Ante Ciliga u svojoj knjizi Sam kroz Europu u ratu, 1939-1945, [3]u dijelu Jasenovac–ljudi pred licem smrti, uspomene iz logora , opisuje unutarnji ustroj upravljanja logorom, koji su činili Židovi.
„Znanstvenik“ prof.dr.sc. Ivo Goldstein može samo u Hrvatskoj tako pisati i govoriti. U Hrvatskoj u kojoj nije provedena lustracija i stvarno odbačena jugoslavenska lažna povijest i jugoslavenske lažne vrijednosti. A trebale su biti odbačene i odstranjene!
Ustavna Odluka o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ od 8.listopada 1991.godine
Početi ću sa osnovnim dokumentom po kojemu je Hrvatska raskinula sve državno-pravne sveze sa SFR Jugoslavijom, a kojega se vladajuće garniture ne drže:
- listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, donesena je Odluka o raskidu državno-pravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama bivše SFRJ. Na toj saborskoj sjednici izglasano je i 15 zakona potrebnih za oživotvorenje samostalne i suverene Republike Hrvatske.[4]
ODLUKA
1.Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2.Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3.Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
Ova odluka stupa na snagu u trenutku njezina donošenja, 8. listopada 1991.godine.
Zar nije revizija povijesti :
1.Kada Hrvatski Sabor izglasa Zakon o državnim praznicima, i proglasi 22.lipanj Danom antifašističke borbe ?
Lažni dan antifašističke borbe, jer se toga dana nije ništa dogodilo u Brezovici, što je priznala i Kristina Ikić Beniček u svom govoru u Brezovici 22.lipnja 2023.godine[5]
Prva pobuna protiv fašizma u Europi bila je Proštinska buna u Istri 1921.godine
Lojzo Buturac , živi svjedok pisao je predsjednici Kolindi Grabar Kitarović da nešto učini kako bi se ukinuo lažni dan antifašizma, 22. lipnja, jer se toga dana 1941. godine nije baš ništa važno dogodilo. Spomenuo je kako se svake godine 22. lipnja u šumi Brezovici kod Siska okupljaju neki tobožnji antifašisti i obilježavaju očitu izmišljotinu kličući Titu, krvniku hrvatskoga naroda. Hitler je na taj dan, 22. lipnja 1941. prekršio sporazum o nenapadanju sa Staljinom i zaratio sa SSSR-om. U Hrvatskoj se toga dana nije dogodilo ništa značajno, pogotovo ne u Brezovici, što je lažno napisao Goldstein u jednoj svojoj knjizi.
U sisačkoj gradskoj knjižnici postoji knjiga autora Matovina-Božić koji 1941. godinu opisuju po riječima tadašnjih komunista i prvoboraca i kome je do istine, lako mu je dostupna. Žalosno je da ipak na to okupljanje dolaze i predstavnici Grada i Županije, iako Siščani dobro znaju da je sve to najobičnija laž.[6]
- Kada registriraju udrugu SABA RH, a oni javno objave da su sljednici SUBNOR-a Jugoslavije citiram :
„Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) je pravni slijednik Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske (SUBNOR H) osnovanog 16. svibnja 1948., koji je na Skupštini održanoj 16. travnja 1992. promijenio ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), a na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. u Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH).
SUBNOR je , sljednik Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije-NOV, a NOV je preimenovan u JNA, koja je bila agresor na Hrvatsku , onda je logičan zaključak SABA RH, da je kao sljednik NOV Jugoslavije agresor na Hrvatsku!
Pitanje je kako je moguće da su postali punopravni član Svjetske federacije bivših boraca (FMAC), kada nisu bili u antifašističkom pokretu (jer nisu ni mogli zbog godina), nisu bili borci NOB-a, niti su uopće sudjelovali u 2.svjetskom ratu?
Piše u programskim ciljevima ; okupljanje sudionika Narodnooslobodilačke borbe bez obzira na dob i spol! Zar su Franjo Habulin i njegov zamjenik sudionici Narodnooslobodilačke borbe? Nemoguće s obzirom na godine!
Predsjednik SAAB-a Franjo Habulin rođen je 1957.godine, znači 12 godina nakon završetka 2.svjetskog rata. Njegov zamjenik Josip Milat, koji redovno proziva Crkvu za fašizam, rođen je 1938.godine, znači imao je tri godine kada je počeo rat, a sedam kada je završio. Njihova protukandidatkinja Iva Marčetić, još apsurdnije, rođena je 1982.godine. E to su vjerodostojni borci NOB-a u 2.svjetskom ratu!? Čista sprdačina!
- Deklaracija o antifašizmu [7]
Koju je izglasao Hrvatski sabor, u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, koja se obilježava u Europi i cijelom svijetu, potvrđuje antifašističku demokratsku utemeljenost i opredijeljenost Republike Hrvatske i hrvatskog društva te duboku privrženost vrijednostima suvremene demokracije.
Međutim u toj Deklaraciji sporan je članak 8 Deklaracije. Taj članak nije moguće provesti i to su zastupnici trebali znati, a ne dizati ruku za tako nešto nemoguće.
- Poziva državna tijela i javne institucije na objektivno, cjelovito i nepristrano sagledavanje povijesnog razdoblja Drugog svjetskog rata i antifašizma u Republici Hrvatskoj, ne izjednačavajući antifašistički pokret s ideologijom komunizma.
To je nemoguće razdvojiti, nemoguće je da bivši komunisti objektivno, cjelovito i nepristrano sagledaju , jer oni negiraju zločine koje su počinili tijekom i poslije rata u ime komunističke ideologije.
Nemoguće je, jer se nije događalo odvojeno i nisu bili različiti ljudi, nego su isti ljudi sudjelovali u isto vrijeme. Ispočetka su bili antifašisti i onda su zbog osvajanja vlasti postali fašisti, jer su koristili fašističke metode likvidiranja neistomišljenika.
A u članku 9. Poziva državna tijela da zakonskim sredstvima i djelatnošću čuvaju i unaprjeđuju antifašističke stečevine, vrijednosti i opredjeljenja hrvatskog društva i Republike Hrvatske te rade na očuvanju dostojanstva i skrbi nad sudionicima antifašističke borbe, na očuvanju antifašističke spomeničke baštine kao općeg kulturnog dobra i na ukupnoj zaštiti i afirmaciji temeljnih vrijednosti antifašizma kao zalog civilizacijske budućnosti i demokratskog europskog opredjeljenja.
I eto kontroverze u Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))(2019/2819(RSP)), [6]
članak 17. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
Članak 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
Hrvatski Sabor po Deklaraciji o antifašizmu nalaže čuvanje partizanskih jugoslavenskih spomenika, a EU Parlament nalaže da ih treba ukloniti!?
Što znači da je Hrvatski Sabor Deklaracijom o antifašizmu abolirao zločine komunizma i zato nema osude komunizma i komunističkih zločinaca iako ih je EU Parlament osudio!
Naime mnogi su „zaboravili“ da je NOB, bila i socijalističko -marksistička revolucija za promjenu društvenog i državnog sistema;
Narodnooslobodilačka borba bila je organizirana i vođena pod vodstvom Komunističke parije Jugoslavije i njenog doživotnog predsjednika, Josipa Broza Tita.
Predsjednik Komunističke partije Jugoslavije bio je Josip Broz Tito, a ujedno i Maršal Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, koja je 1.ožujka 1945.godine preimenovana u Jugoslavenska narodna armija, JNA, odlukom Vrhovnog zapovjednika NOV i POJ, maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita.
Predsjednik FNRJ, pa poslije SFRJ bio je doživotno Josip Broz Tito ( umro 4.svibnja 1980. godine)
Vladao je jednopartijski režim Komunističke partije Jugoslavije, preimenovane u Savez komunista Jugoslavije, na čelu sa J.B.Titom.
Pa izvolite ODVOJITE komunizam od antifašizma u Jugoslaviji!? Koji su to bili antifašisti, a da nisu bili članovi KPJ ili obrnuto?
Tako su komunisti postali „ čisti“ antifašisti bez odgovornosti za počinjene zločine u tijeku i nakon ratnih operacija. I evo uspjelo im je da im djedovi i očevi nikada ne odgovaraju za počinjena zločine.
Još jedan prijepor u zbivanjima nakon komunističkog osvajanja vlasti, namjerno ne pišem, oslobođenja 1945.godine, jer nisu donijeli slobodu, već progone , ovaj put na ideološkoj osnovi.
Pitanje je , ako su se kao pobjednici osvetnički ponašali prema agresorima Talijanima, Nijemcima, i domaćim ustašama, četnicima i dr. što bi se nekako moglo i razumjeti, ali zašto su u Istri domaće ljude i svećenstvo ubijali i bacali u fojbe?
Goldstein masovne ratne zločine počinjene nad zarobljenim pripadnicima ustaških i domobranskih postrojbi i hrvatskim civilima – opisuje kao “revolucionarnu pravdu” (?!) – za njega je opravdana osveta pobjednika “koja je kulminirala u svibnju 1945. godine“ (Ivo GOLDSTEIN, “Povijesne okolnosti Bleiburga i Križnoga puta”, Bleiburg i Križni put 1945. : zbornik radova sa znanstvenoga skupa, Zagreb 12. travnja 2006.,
Ali u Istri nije bilo ni ustaša, ni četnika , ni domobrana ![8]
Istrani su bili protivnici fašizma, nacizma, na strani NOB-a, Istarsko svećenstvo udruženo u „ Zbor svećenika svetog Pavla za Istru“ njih 55 potpisalo je „Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri“ da Istra pripada Hrvatskoj, odnosno tada FNRJ.
S jedne strane, istarsko hrvatsko svećenstvo je bilo dobrodošlo da se zalaže pred saveznicima za pripojenje Istri Hrvatskoj i Jugoslaviji, a s druge pak, trebalo je zatrti to isto svećenstvo svim sredstvima. Nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Parizu 10. veljače 1947.godine počeo je progon svećenika; višegodišnje robijanje i strašnog ubojstva svećenika Miroslava Bulešića.
Je li to antifašizam?
Virtualni muzej antifašizma
Nedavno je otvoren virtualni muzej antifašizma, financiran od Ministarstva branitelja. „Projekt financiran sredstvima Ministarstva hrvatskih branitelja vrijedan 20.000 eura, koji je pokrenuo Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske (SABA RH)“[9]
Utrošeno 20 000 eura za što? Za prikrivanje zločina komunističkog režima i veličanje zločinaca i sljednika agresora na Hrvatsku?
20 000 eura manje za hrvatske branitelje?
Tko je bio agresor na Hrvatsku? Srbija i JNA
JNA je nastavak partizanskih jedinica iz NOB-a. Narodno-oslobodilačka vojska Jugoslavije 1.ožujka 1945.preimenovana je u Jugoslavensku narodnu armiju.[10]
SAAB RH je po njihovu Statutu njihov sljednik Saveza udruženja boraca Narodno-oslobodilačkog rata SUBNOR-a Hrvatske, pa je tako službeno registriran sljednik agresora na Hrvatsku, a to je JNA! Apsurd nad apsurdima, čista sprdačina!
Kada se urednik HT -a obratio Ministru Medvedu sa pitanjem zašto ministarstvo taj Muzej financira, Franjo Habulin je izjavio ;
“Ja obično ove ekstremno desne portale, osobe, novine ne želim komentirati, Ne želim s njima polemizirati. Ne želim s njima polemizirati, oni za mene ne postoje. Imaju se pravo ljutiti, iako – po meni – nemaju pravo biti u javnom prostoru, nemaju pravo lagati! Nitko nema pravo lagati.”
A tko više laže od SABA RH i njegova rukovodstva. Odjednom su veliki borci za ljudska prava, antifašisti, koji čak sebe vide u temeljima Hrvatske kroz partizansku vojsku, a sljednici su JNA, koja je bila agresor na Hrvatsku???Apsurdno!
Lili Benčik/hrvatskepravice
[1] https://youtu.be/c4cxf_lAJnY?si=E0RTJNtcuW9Y78Im
[2] https://www.index.hr/vijesti/clanak/Losa-gramatika-i-potpuno-konfuzni-odgovori-Francuski-biseri-naseg-ambasadora-u-Parizu/665870.aspx
[3] https://www.mojatvrtka.net/udruga-dr-ante-ciliga/
[4] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1991_10_53_1265.html NN 53/1991
[5] https://www.antifasisticki-vjesnik.org/hr/vijesti/3/Kristina_Ikic_Banicek_Nema_sre/498/
[6] https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/34789-l-buturac-price-o-antifasistima-u-brezovici-i-o-logoru-za-djecu-u-sisku-najobicnije-lazi.html?fbclid=IwAR3HgVQLkYaQc1ExNwkdUJTmwyX0dEQXhjJHp45TUL8SuiYQixLNFZGCYbU
[7] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2005_04_51_971.html NN 51/2005
[8] https://nasiljudi-gentenostra.hr/vijest/partija-iskoristila-a-zatim-se-rijesila-domoljubnog-istarskog-svecenstva-treci-dio/4166
[9] https://sabh.hr/pokrenut-virtualni-muzej-hrvatskog-antifasizma/
[10] https://hrcak.srce.hr/file/308660
ČIJA JE DRŽAVA HRVATSKA?
Šerbedžija obnavlja jugoslavensko kazališno bratstvo na Brijunima, Milanović predlaže za diplomate dokazane Jugoslavene, lupeže i prevarante, Plenković odaje počast ubojicama Hrvata, a Tomašević šetalištima daje imena kršitelja zakona
……………
Pod 1) Je li ovo tragedija ili farsa od naše povijesti, to ne znamo, ali da je u Hrvatskoj zlo pretvoreno u dobro, a dobro u zlo, sumorna je istina. Ubojice, prevaranti, krivotvoritelji, kršitelji zakona i agresori, bivši i sadašnji, dolaze na svoje. Neprijatelji Hrvatske, stari i novi, osjetili su da je ovo njihovih pet minuta. Ima li ikoga tko će lupiti šakom o stol i zavikati „Dosta!“
Piše: IVICA MARIJAČIĆ
Jugoslavenski glumac Rade Šerbedžija, koji je nalegao na hrvatski proračun jer nikomu drugome u svijetu ne pada na pamet izdržavati toga kazandžiju (tako ga je podrugljivo nazvao glazbenik Branimir Štulić), ide dalje sa svojim kazalištem Ulysses na Brijunima.
Ove godine program se održava pod simboličnim imenom Ruta (Regionalna unija teatara). Na Brijune dovodi kazalište iz Beograda, Podgorice, Skopja, Sarajeva i Ljubljane. Kao što su svojedobno i športski unitaristi stvorili regionalnu košarkašku ligu, poslije čega su de facto uništene hrvatska nacionalna košarkaška reprezentacija i nacionalna košarkaška liga, tako i on sada pokušava graditi unitarnu umjetničku scenu. To glumačko bratstvo i jedinstvo na Brijunima ne samo što nije bez primjesa političke dimenzije, nego upravo politika, ona koju Šerbedžija favorizira, sve određuje. Ne okuplja on hrvatska, nego jugoslavenska kazališta i nije jasno kakav interes može imati hrvatska država da izdržava tog antihrvatskoga glumačkoga maharadžu i financira njegove političko-artističke nostalgije. Osim što glumačka jugoslavenska gomila besplatno uzurpira hrvatske Brijune, to je zapravo još jedan oblik održavanja ili oživljavanja jugoslavenske iluzije. Svi tamo cmizdre za Jugoslavijom, svi se nadaju da će do njezine obnove kad-tad doći. Šerbedžija nije samo jednom rekao da su bitange razorile njegovu Jugoslaviju, nije samo jednom uhvaćen kako pjeva pjesme u čast okupacijskoj i zločinačkoj jugoslavenskoj vojsci uz njezine simbole, a da ga se nitko ne usudi procesuirati za govor mržnje kao što hrvatska policija uhićuje ljude s hrvatskim povijesnim zastavama. Podsjetimo, početkom Domovinskoga rata Šerbedžija je pobjegao iz Hrvatske u Beograd i iz središta agresorske države pratio bez ijedne riječi prosvjeda kako srbijanska vojska ruši, pali i ubija po Hrvatskoj. Nije se njegove umjetničke duše dotaknuo masakr na Ovčari ili pokolj u Škabrnji. Hodao je po okupiranom Cavtatu, nastupao u ime srbijanskoga PEN-a u ratnim godinama. Ukratko, bio je na strani srpskih zločinca i zločina, a protiv hrvatske žrtve. Rat je, hvala Bogu, završio porazom armije, države i političke vizije s kojom se identificirao. Nakon toga lutao je od nemila do nedraga, a kada je shvatio da ga ne žele uzdržavati ni Srbija, ni Slovenija, ni Velika Britanija, ni Amerika, vratio se u državu čiju mučeničku smrt fanatično priželjkivao. Mazohistička Hrvatska ga od tada hrani na svoju sramotu kao zaslužnoga građanina i heroja. Dala mu je elitne Brijune kao da je to njegova privatna prćija i već desetljećima mu pruža novac i logistiku za njegove mahom reprizirane predstave, plaća ljetovanje njegovoj brojnoj obitelji i balkanskom glumačkome bratstvu i jedinstvu. Priča o jugoslavenskome glumcu Radi Šerbedžiji nije samo priča o njemu, to je priča o hrvatskome jadu, bijedi i apsolutnom gubitku svakoga dostojanstva i samopoštovanja. Ali nije to moralni i politički debakl samo institucija. Kada se pogleda popis sponzora njegova teatra na Brijunima, shvati se koliko smo i kao društvo pali duboko u glib samoprijezira i nepoštivanja samih sebe. Na popisu sponzora i neke su kompanije za koje nikada ne biste pretpostavili da financiraju Šerbedžijin teatar na Brijunima, nekima od njih vlasnici su čak i hrvatski branitelji, hrvatski domoljub. Više desetaka je sponzora, gospodarskih subjekata, državnih institucija, gradova, općina. Ako pomažu ili financiraju taj teatar, ne znači, naravno, da su i sami u političkome smislu Šerbedžijini istomišljenici. U slučaju nekih vjerojatno je o nekim formalnim i sitnim uslugama, davanju oglasnoga prostora, davanju namirnica za glumce, zatim mnogi direktori to oportunistički odobre samo da se riješe toga jugoslavenskoga parazita, ali neki očito i iz političkoga suglasja s njim. Ali što god da jest, ništa ne može opravdati njihovu potporu toj gadljivoj jugonostalgiji koju godinama i desetljećima već promovira jedan glumački apatrid koji je pobjegao 1991. na agresorsku stranu. Time što podupiru takvoga čovjeka, sponzori kazuju zapravo koliko im je stalo do nacionalnih ideala i imaju li ih uopće.
Sad, pak, pogledajmo koje kandidate za diplomate predlaže predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović pa će nam pasti mrak na oči. Kandidate, kao što je poznato, supotpisuju predsjednik RH i predsjednik Vlade Andrej Plenković. Milanović bi poslao u Atenu za veleposlanika povjesničara Ivo Goldsteina, u Suboticu za konzula Dušana Viru, u Katar za veleposlanika Ranka Ostojića, nekoga Zmajlovića u Crnu Goru… Cijela Hrvatska znade kako su se dokazali i „zaslužili“ te sinekure. Povjesničar Ivo Goldstein dokazani je krivotvoritelj povijesti, prokazao ga je kao takvoga njegov mentor dr. Brandt, a kasnije i drugi povjesničari i o tomu se naveliko pisalo. Autor je sramotne izmišljotine o jasenovačkoj drobilici kostiju koje se sam kasnije odrekao, ali je nanio strašnu štetu hrvatskome narodu, a da ne kažemo kako je u pariškome veleposlanstvu u svom uredu držao sliku jugoslavenskoga diktatora J. B. Tita, dakle predsjednika okupacijske države i jednoga od najvećih međunarodnih ratnih zločinaca. Ranko Ostojić SDP-ovac je poznat što je 2000-ih predvodio tim koji je „lovio“ generala Gotovinu koji se nije želio predati Haaškome sudu. Pri tom je napravio enormne troškove u MUP-u, a nije dao pokriće za njih, što mu je kasnije oprošteno. Također nikada nije bilo volje za istragu tzv. poljudske svastike koja je podmetnuta na poljudski travnjak dok je on bio ministar unutarnjih poslova, a to je bio zapravo udar na nogometnu reprezentaciju i pokušaj njezine diskvalifikacije. Oduvijek veliča jugoslavenstvo, zločinački režim i njegove simbole. Dušan Viro lažirao je vlastitu ratnu prošlost u Sinju, izmislio da je on spašavao Srbe od hrvatskih ustaša i fašista, a Milanović mu je, na poticaj nekoga lokalnoga novinarskog nitkova, za izmišljene zasluge dodijelio odličje uz podrugljivi smijeh cijele Sinjske krajine. Milanović čini sve da se Hrvatima zgadi vlastita država, ali nije jedini.
Kako ne bi zaostajao u okretanju vrijednosnoga sustava naglavačke, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević kani u Zagrebu nazvati jedno šetalište imenom Ankice Lepej. Ta pokojna gospođa, jugoslavenske političke orijentacije, prekršila je zakon i otkrila medijima bankovnu tajnu, odnosno stanje računa prvoga hrvatskog predsjednika. Na računu je bilo oko 200 tisuća njemačkih maraka, što je bila ušteđevina čovjeka koji je od 1961. godine imao 48 domaćih i stranih izdanja svojih, mahom rasprodanih knjiga. Svaki je švercer u to doba imao više. Drugarica Lepej je odajući bankarsku tajnu prekršila zakon i trebala je u zatvor, ali budući da je išla na ruku ljevičarskoj nahuškanoj i krvožednoj medijsko-političkoj bulumenti, pretvorena je u heroinu, a sada joj odaju počast tako što će nazvati šetalište po njoj.
I onda, ako i kada shvatite da je riječ o zabludi pa se pokušavate odmaknuti, odbaciti ju, pođete na drugi kraj političkoga spektra nadajući se nekoj vrsti melema za rane. Tada ugledate kako predsjednik HDZ-a Andrej Plenković na čelu svoje stranačke svite polaže vijenac, pali svijeću, mirno stoji i odaje na Mirogoju duboku počast stvarnim i simboličnim ubojicama kardinala Stepinca na Mirogoju.
Čija je ovo država i je li ovo tragedija ili farsa od naše povijesti, to ne znamo. Ali da je u Hrvatskoj zlo pretvoreno u dobro, a dobro u zlo, sumorna je istina. U takvome vrijednosnome prevratu oni koji bi trebali završiti u zatvoru završavaju na „prijestoljima“, a oni koji bi trebali voditi ovu državu završavaju u zatvorima. Neprijatelji Hrvatske, stari i novi, osjetili su da je ovo njihovih opet minuta i sada smo svjedoci njihovih orgija na svim razinama.
Ima li ikoga tko će lupiti šakom o stol i zavikati „Dosta!“
Hrvatski tjednik, 31. 8. 2023.
PRIMJEDBA: U istom broju Hrvatskog tjednika pročitajte u Pismima čitatelja tekst dr. sc. Marija Jareba: AŠSURD DO APSURDA U HRVATSKOJ
LIJEVOM NAŠOM
BOLNO SE SJEĆAM ŠTO JE POKOJNI TUĐMAN REKAO: ‘KAD BI SAMO ZNALI S KIM SAM JA SVE MORAO STVARATI HRVATSKU’
Dobri papa Franjo ima fino izbalansiran osjećaj za “tekuće” političke događaje. Bilo je to jasno već prigodom njegovog dolaska u Rim na papinsku dužnost. Trebalo je omekšati hrvatske zahtjeve oko kanonizacije kardinala Stepinca pa je dobri Papa odmah ugostio patrijarha Porfirija koji ga je oduševio.
04.09.2023.
Mudri Patrijarh je odmah “informisao” dobrog papu Franju tko je zapravo bio kardinal Stepinac i od kanonizacije je ostala velika nula s upitnikom ili uskličnikom.
Kako to da sve to naš dobri papa Franjo ne vidi?
No, dobro! Dobri Papa ipak brine o katolicima, napose o onih 1450 u “nesvrstanoj” Mongoliji. Prije toga obratio se sudionicima Sveruskog susreta katoličke mladeži u Sankt Peterburgu i možda postao ljubimac Kremlja. Njegov politički instinkt oštar kao kirurški skalpel izazvao je pravu političku buru. Papa je poručio Rusima: “Ne zaboravite vlastitu baštinu (npr.: Staljina), Vi ste nasljednici velike Rusije, velike Rusije svetaca i vladara poput Petra I, Katarine II, imperija, velikog i prosvjećenog, velike kulture i velikog humanizma(!?) Vi ste nasljednici velike majke Rusije…”. Ta “majka” upravo razara Ukrajinu, dočim je “veliki humanizam” raselio dva milijuna ljudi. Kako to da sve to naš dobri Papa ne vidi i ne zna? Glorificirajući ruske careve koji su pobili milijune ljudi, često u ratnim pohodima sličnim sadašnjoj agresiji na Ukrajinu, naš Papa je postao ikona ruske grabežljive oligarhije. Možda ga je toj ruskoj “humanističkoj” povijesti poučio patrijarh Porfirije na nekom od njegovih legendarnih seminara kakve je držao i našim kriptojugoslavenima po Hrvatskoj.
Sjetih se jedne naturalističke misli Bertolda Brechta: “Glupa telad sama traži svoje mesare”.
U Lijepoj njihovoj i dalje “status quo (vadis)!” Višnja Strenja traži odgovor na naizgled lagano pitanje: “Čija je država Hrvatska?”
S tim mističnim pitanjem sreo se svojedobno i Mujo. Polagao Mujo “Osnove engleskog” za neku kvalifikaciju na željeznici. Mujo se znoji, a Haso čeka da dođe na red. Mujo izlazi crven u licu. Haso, sav nestrpljiv, upita Muju: “Jesi pro’šo, jesi pro’šo?” “Ne, pao sam”, odgovori tužno Mujo. “Što te, bolan, pitala?” navaljuje Haso. “Ma, pitala me kako se na engleskom kaže “osjećaj”. Čim sam uš’o imao sam “feeling” da će me pitat’ neko sranje….”
Preminuo je autor knjige “Kako je UDB-a stvorila Hrvatsku”
Čija je država Hrvatska?
Tako i Višnja brine “čija je država Hrvatska?”. Rade Šerbedžija obnavlja Jugoslaviju na Brijunima i dovodi u goste glumačke ekipe iz Skopja, Beograda, Sarajeva, Podgorice… Jedino nema gostiju s Kosova!? Čija je onda država Hrvatska?
Milanović predlaže dokazane krivotvoritelje i prevarante jugo orijentacije – Goldsteina, Ostojića i Viru za diplomate. Čudno što nije predložio i Budu Lončara. Njega će možda predložiti Mate Granić, s Plenkijeve strane. Tomašević naziva šetalište po kršiteljici zakona Ankici Lepej, Plenković se klanja ubojici Stepinca – Jakovu Blaževiću! Pa kako onda Višnja ne zna čija je država Hrvatska? Ako ona ne zna, zna Ivica Marijačić. On tvrdi: “Kao urednik tjednika ‘Hrvatski tjednik’ uporno i sistematski odgovaram na pitanje “Čija je država Hrvatska”.”
U Hrvatskoj je danas sve moguće. U Zagorju vatrogasci igraju na nekoj fešti utakmicu između sebe. U 28. minuti sudac prekida igru s obrazloženjem da se čitavo vrijeme igra bez lopte. Znači, ako je moguće igrati nogometnu utakmicu bez lopte, onda smo mi zemlja smješka ili još točnije smiješna zemlja.
Ni komunisti više nisu isti….
Sve se promijenilo. Ni naši komunisti nisu isti. Četrdeset pet godina se govorilo: “Kuda oni prođu, tamo ni trava više ne raste”. A vidi sad Zagreb! Obrastao u travu i smrdi po smeću dok se štakori sve više kote.
Netko mi šalje na moj zid pitanje puno “feelinga”: “Koja je razlika između Crkve i države?” I odmah daje odgovor: “Crkvu vode pastiri, a državu čobani”. Ili možda grad Zagreb. Zlobno i neobjektivno. Sjetite se INA-e, PPD-a, propale zelene politike u Zagrebu, odlagališta smeća na Jakuševcu… Ako su oni čobani, što smo onda mi?
Prema analizi otpadnih voda Zagreb je po 2šmrcanju” kokaina prvi grad u Europi.
U novo pronađenoj Bibliji navodno je Ko-kain ubio Abela…!
Ima međutim i onih koji o nama misle sve najbolje. Stara engleska poslovica glasi: “Lord, help me be the person my dog thinks I am” ili prevedeno “Bože, pomozi mi da budem takav čovjek kao što moj pas misli da jesam”. U međuvremenu je i pas doznao da se tekma u Zagorju igrala dvadeset i osam minuta bez lopte. Ali ima i gorih stvari…
Recimo, sanitarne inspekcije novčano globi mesare koje zatekne krvavih ruku, a braniteljima za čiste ruke Haag je udijelio po dvadeset i četiri godine zatvora….
Često puta u raznim društvima slušam izjavu o tome da Hrvatskom upravljaju mediji koji su, naravno, u službi onih koji na spomen države Hrvatske odmah dobivaju ospice. Ili tako nekako. Pretjerano, ali možda i nije sasvim daleko od istine. Dok je trajao četverogodišnji rat stvarala se “medijska falanga”. Tako danas nema ni jednog dnevnog lista, ni jednog tjednika, osim “Hrvatskog tjednika”, koji nije izrazito lijevog profila. Lijeva naša Hrvatska!!! Osim u dva slučaja, Račana i Milanovića, birači su na izborima birali HDZ koji je barem formalno na desnom centru. Međutim, medijska scena je ostala kriptokomunistička, orjunaška, jugo-nostalgičarska. Što je najzanimljivije, financijski ovisna o onima protiv kojih smo vodili rat i taj rat na kraju krajeva i dobili… Ali medijski smo u cijelosti pobijeđeni…
Evo primjera. Žohar, kako je to znanstveno dokazano, može preživjeti nuklearnu eksploziju, ali ako ga udarite novinama nema mu spasa – mrtav je. Dokaz više da je moć medija upravo nevjerojatna. Zato je istinito zaključila Diana Jurin-Dixie: “Živimo u svijetu gdje je laž postala službena informacija, a istina teorija zavjere!”
Treba bar površno analizirati odluku zagrebačkih petokolonaša da Ankica Lepej, nova heroina lijevih aktivista, dobiva svoje “šetalište”. “Heroina” je izdala bankovnu tajnu tako da je objavila iznos koji je pok. Franjo Tuđman imao na svom bankovnom računu. Nino Mogorović misli, i u pravu je, da se radi o iznosu “koji svaki drugi naš radnik u Njemačkoj ima pod madracem”. Nakon te njene objave počelo je masovno “demaskiranje” pok. predsjednika. Sorosevi su se plaćenici uskokodakali starom i prijesnom laži kako se radi o državi koja je u vlasništvu dvije stotine bogatih obitelji. “Heroina” je dobila otkaz u banci i čekala kad će biti proglašena “narodnim herojem” baš kao i njen uzor Milka Planinc.
Na slučaju cinkeraja Ankice Lepej hrvatske gradske vlasti i lijevi mediji srozali su se do samog dna, na nivo moskovske “Pravde” čije ime na hrvatskom znači “istina”. Kroz čitavo svoje postojanje ta Pravda nije objavila nešto što bar malo sliči na istinu.
Prije nego li je naša Anka-partizanka odšetala u svoje zagrebačko šetalište, navodno su je “njezini” pokušali zaposliti u Cinkarni Celje, ali ni tamo nisu imali sluha za hrvatsku cinkericu.
Navodno u Hrvatskom narodnom kazalištu neradnik ne može odigrati dvije stotine pedeset predstava, ali može dvije stotine pedeset puta odglumiti radnika. Koliko puta je Anka-partizanka odglumila radnicu banke?
FOTO: HINA
Analiza Vesne Pusić o BBB-ima u Grčkoj
Vesna Pusić, bivša SDP-ova i HNS-ova zvijezda, istakla se k’o velika crna muha u čaši mlijeka. Vesna, čiji je rejting u “zlatna vremena” dosizao čak jedan posto, senzibilno i izbalansirano je prodivanila o navijačima Dinama koji su uhićeni u Grčkoj. Evo njene analize: “BBB su privilegirani. Nitko nije prstom mrdnuo za naše humane ljude koji su išli posvojiti djecu iz Afrike!” Velika je privilegija ležati u “luksuznim” grčkim zatvorima i čekati koga će između stotinjak BBB-ovaca nesvrstano grčko pravosuđe izabrati za “ubojicu” grčkog navijača. Toj Pusićkinoj tvrdnji fali samo logika i istinoljubivost pa se refleksivno vraćam na ono što sam već u ovom tekstu naveo o našim ljevičarskim medijima. Naime, i potpuno apolitičnim Hrvatekima je jasno da se naša “narodna vlast” angažirala srcem, lovom i diplomacijom kako bi naše “humane ljude” oslobodila zatvora i što prije transferirala u Lepu njihovu. Čitava transakcija izvedena je savršeno. Mediji su službama pomagali u lovu kroz Zambiju i Demokratsku Republiku Kongo u kojima se navodno sakrivao Ivan Pernar. Dotični se ipak, unatoč linču u medijima, sretno i nediplomatski domogao Zagreba, navodnog centra hrvatskog nacionalizma.
Od hrvatskog nacionalizma pobjegli u Zagreb?
Javio se negdje u isto vrijeme kad i Vesna Pusić i Damir Markovina jugoslavenski glumac u Zagrebu. Kaže naš Damir, a da ni okom nije trepnuo: “Mostar je prije rata bio moj raj, ali ga je uništio hrvatski nacionalizam”. I gle, vraga! Damir zbrisao za vrijeme rata u taj nacionalistički Zagreb pa se nikako ne da iz njega u neku drugu državu u kojoj nema hrvatskog nacionalizma. Drugi Markovina je zasjeo na splitski faks kao povjesničar koji predaje ono što glumac misli… I tako Markovina do Markovine u bijegu od hrvatskog nacionalizma u Bosni zapališe u agresorsku i nacionalističku Hrvatsku i sad se ne daju iz nje makar im se gadi. Jedinstveni fenomen. K’o da sad Ukrajinci bježe od ruske agresije u Rusiju ili Bjelorusiju.
Napokon nešto dobro iz Slobodne Dalmacije. Sin pita oca: “Pape, k’o su ti Bjelorusi?”
“Sine, to su Rusi koji navijaju za Hajduk”, odgovori otac.
Javio se u “nezavisnom” hrvatskom tisku Saša Milošević, nekadašnji službenik Ureda za ljudska prava UN-a. Saša ex cathedra objašnjava što je to “zapovjedna odgovornost”. Njemu su interesantni likovi dvojice generala. Jedan je poduzetnik, trgovac naftom. Teško je pogoditi na koga diplomat Saša misli! Drugi je general, saborski zastupnik, moj bivši klijent Željko Sačić, koji je u kaznenom postupku pravomoćno oslobođen. Međutim, nešto drugo je tu zanimljivo. Tko je po zapovjednoj odgovornosti odgovoran za smrt više od 600 ubijenih Hrvata koje su četnici ubili u zoni pod nadzorom UN-a? Tamo je i Saša djelovao kao UN službenik. Zar tu nema zapovjedne odgovornosti? Možda, ali sigurno ima kaznene? Šteta što nije bilo vremena da se u UN-ovu zonu ubaci Ratko Mladić, Mile Martić i slični da i oni “dejstvuju” u interesu Republike Hrvatske. Sjećam se kad je pok. predsjednik mojoj supruzi rekao: “Ljerka, kad bi vi znali s kim sam ja sve morao stvarati ovu državu Hrvatsku”. Između ostalih, predsjedniče, i sa Sašom. E’ moj Saša….
Dio operacija koje nisu hitne, pacijenti će plaćati sami. Operaciju Oluja već plaćamo!
Javio se opet Davorin Karačić, odvjetnik. On je i BBB-ovac, i to bez dlake na jeziku. Uglavnom su mu točne i beskompromisne sve analize. Kaže Karačić: “Ubojstvo grčkog navijača sve manje se dovodi u vezu s Dinamovim navijačima”. Dobro, to znamo. Ali zanimljiv je nastavak: “A to je ono što nikako ne odgovara Grčkoj, a bogme ni nekima u Hrvatskoj”. To je sukus svega i sve harange koja se povela protiv uhićenih BBB. Držati u zatvoru sto ljudi pod optužbom da su se udružili u zločinačko druženje kako bi izazivali nerede i u njima ubili jednog navijača, e to je bijedni pokušaj zataškavanja istine i skretanje pažnje. Do sada nema ni riječi o tome tko je započeo makljažu s navijačima iz Hrvatske i tko je stvarno bio ubojica.
Blago nama, živimo u zemlji u kojoj mega-lopove može uhvatiti jedino išijas.
