Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Samo nekoliko dana nakon preuzimanja Grada Zagreba novi gradonačelnik gazi svoja predizborna obećanja i mimo zakonske procedure na sjednici Skupštine Holdinga 14. lipnja 2021. raspušta Nadzorni odbor i Upravu Holdinga te  imenuje Nadzorni odbor Holdinga u djelomičnom sastavu od tri člana. U kasnijem obraćanju javnosti navodi kako je bio zatečen izvješćem od 305 milijuna kuna duga pa je tako ovaj potez bio nužan. Što reći na njegove predizborne izjave o tome kako zna ama  baš sve u Gradu za koji se bori gotovo od rođenja, a ne zna za ovaj dug.  Je li obećanje kako će se ubuduće u Gradu poštovati procedure i više neće biti kao u vrijeme bivšeg gradonačelnika gospodina Milana Bandića samo jedno pusto obećanje – ludom radovanje? Možda je ovaj njegov potez u skladu s nazivom njegove političke platforme pa  glasi „Mi to činimo jer Možemo“.

Prozirnost predizbornih obećanja jasno se nadzire iz prvih izjava gradonačelnika Tomaševića u kojima kaže kako sve baš i neće ići tako brzo. Slušajući njegove predizborne govore stjecao se dojam kako će sve riješiti u par dana jer već imaju planove i programe u kojima je sve razrađeno. Očito se radilo samo o listama želja koje su trebale privući glasače.Sve je jasnije kako ti planovi ne postoje, a bitku za grad nije vodio na pristupu komunalnim problemima već na ideološko političkoj orijentaciji.

Što to uopće znači biti politička platforma i što je u stvari Možemo? U svom internetskom pojašnjenu na engleskom jeziku Možemo kaže: Možemo! – Politička platforma je lijevo krilo zelene političke stranke u Hrvatskoj koju su osnovali lokalni zeleni i lijevi pokreti i inicijative kako bi na nacionalnoj osnovi djelovali na izborima za Europski parlament i parlament.

S obzirom na činjenicu dugogodišnjeg postojanja lijeve političke stranke u Hrvatskoj (SDP) koja ne zadovoljava ovu političku platformu očito se radi o još lijevijoj  ili bolje rečeno ekstremno lijevoj političkoj platformi, odnosnoekstremno lijevoj političkoj stranci. Ako je utemeljena na nacionalnoj osnovi onda joj nedostaje epitet nacionalistička. Vrlo je interesantan završetak pojašnjenja kako platforma nastaje radi djelovanja na izborima za Europski parlament te naš parlament i sve to na nacionalnoj osnovi.  Drugim riječima članove ove političke platforme uopće ne zanima Hrvatska  (jer se ni ne spominje) već se samo  radi o uhljebljenju nekolicine odabranih uz pomoć zelenog biračkog tijela. Je li   biračko tijelo ove političke platforme stvarno zeleno ili pak zeleno-nezrelo kad je tako lako zavedeno?

Prije lokalnih izbora politička platforma Možemo ulazila je u koaliciju sa svim lijevo orijentiranim političkim strankama kako bi pobijedili, a najželjenija pobjeda bila je ona u Zagrebu. Neke su stranke ulazile i izlazile iz koalicije no jedino nije bilo  razgovora sa SDP-om. Jedna od interesantnijih  predizbornih parola platforme Možemo bila je: ”Ne morate više začepiti nos i glasati za SDP”.  Svjesni kako bi im koalicija s SDP-om mogla pomoći da se barem malo zadrže na osvojenoj poziciji jučer su ipak začepili nos i ušli u koaliciju s SDP-om.

Uvijek vjerni „antifašizmu“ jer kako kažu: „Antifašizam je vrijednost za sva vremena“ jučer se u Novinarskom domu u  tribinu „Početak Drugog svjetskog rata“ uključila i gospođa Sandra Benčić kao govornica. Tribinu je povodom Dana  antifašističke borbe i početka NOB-a organizirao Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske. Kad su u pitanju teme iz antifašizma na tribinama su gotovo neizostavni sudionici dr. sc. Hrvoje Klasić i Ivo Goldstein povjesničar i sveučilišni profesor. Iako je samo prije nekoliko dana optuživala dr. sc. Zlatka Hasanbegovića kako nas uvijek vraća u 1941. godinu, ovaj put (a baš kao i bezbroj puta do sada) odlučila je i ona vratiti nas u 1941. i to u skladu s komunističkom fabriciranom povijesti. Oni malo zlobniji nazvali bi ovaj skup „Bajke o Mirku, Slavku i Anki partizanki“. Unatoč tisućama dokumenata koji ruše komunističku povijesnu paradigmu antifašisti, a što je još žalosnije i sveučilišni profesori, i dalje brane tu nakaradnu komunističku dogmu. Čim im se spomenu povijesne činjenice izvedene na temelju postojeće dokumentacije odmah se raspamete i počinju sugovornicima dijeliti kojekakve ružne epitete, a najdraži je onaj o revizionistima povijesti. To je jedan jedini  njihov ispravni zaključak jer je revizija njihove nakaradne povijesti stvarno znanstveno nužna.

Na kraju njihovih izlaganja za riječ se javio saborski zastupnik  gospodin (u punom smislu te riječi) Ante Prkačin iznoseći im podatke koji dovode u pitanje njihove govore. To je toliko razbjesnilo predavače na tribini da je Ivo Goldstein pokušao zabraniti govor Anti Prkačinu. Nastao je pravi kaos. Padale su tu uvrede i psovke, a Ivo Goldstein je gotovo fizički napao nekog starijeg gospodina (invalida)  i derući se na njega tjerao ga iz prostorije. Priliči li to jednom sveučilišnom profesoru? Hrabra aktivistica gospođa Sandra Benčić vidjevši kako situacija izmiče kontroli jednostavno je pobjegla s  tribine pa što bude neka bude. Nekad ranije bi druga Ivu i njegovu teoriju zaštitila narodna milicija i privela narodnog neprijatelja Prkačina ali danas u ovom tračku demokracije toga ipak nema pa je jasno da se drug Ivo jakorazljutio.  Sav taj kaos vjerojatno ne bi nastupio da su predavači znali i imali odgovor na činjenice i pitanje koje je „zločesti“ Ante htio postaviti.

A evo što bi pravi hrvat na sve to zapjevao: „Lijepo ime Ante, Ante, Boga ga živio“.

Zoran Čapalija – Čaplja


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika