Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Razumijevanje vam je kao hrana.Da bi razum jeo moraš biti gurman života.Moraš biti kadar sve u životu probati makar na mentalnoj razini odnosno suživjeti se sa svim ljudima ne gubeći usput svoj osnovni mod odnosno svoj odabir „hrane“ u životu.Da bi razum jeo moraš sve probati ili bar kušati ili pomirisati.Ako stvarno ne možeš iz bilo kojeg razloga nešto probati ili kušati odnosno suživjeti se sa drugim čovjekom po tipu odabira njegove „hrane“ odnosno moda  onda nikada nećeš ni razumijeti u biti.Bitno za biti gurman života da bi spoznao sve ljudebilo kojeg godišta, moraš pamtiti sebe od djetinjstva pa do dobi u kojoj jesi.Još bitnije pri gurmanstvu života je ne izgubiti sebe i ne poistovijećivati se sa tuđom „hranom“ života jer lako se izgubiti u tuđem meniju ako nisi sto posto siguran u svoj odabir hrane odnosno svoj mod.

Da bi razum jeo moraš se osloboditi svih osjećaja koje stvaraš vezano uz svoj odabir gurmanstva odnosno „hrane“ bez stvaranja negativnih ili pozitivnih emocija u što vrlo lako upadamo.Međutim onda više ne jedemo razum već nas vode emocije koje znaju biti turbulentne.Emocije su naj bitnija stavka u životu jednog bića, one nam govore što smo, tko smo, što volimo ili ne volimo.Bitno je imati u vidu cijeli spektar svojih emocija i držati ga pod „kontrolom da bi mogli spoznati tuđi spektar emocija da bi i njega mogli držati pod kontrolom.Tuđe emocije mogu poremetiti tvoj spektar ovisno gdje smo slabi što ovisi o „hrani“ odnosno o događajima u životu uz koje smo vezali naj intenzivnije emocije.Te naj intenzivnije emocije znaju brkati odnosno miješati se u gurmanstvo života te više ne jedemo razum već osuđujemo drugu osobu vodeći se emocijom.

Onog trena kad se pomirimo sa svojim emocijama te i sa onim naj intenzivnijim tek tada možemo reći da smo gurmani života.Sve dok gledajući na bilo kakvoj razini drugog čovijeka uspoređujemo svijesno ili podsvijesno sebe sa tim čovijekom, odnosno sa emocijama koje taj čovijek ima ljepeći ih u svoje emocije nećemo jesti razum.

Čovijek kad razum jede do kraja svog bića, ima razumijevanje za svaku osobu na ovom svijetu odnosno može „opravdati“ svakog čovijeka bez obzira bio on dobar, zao ili loš.Razumijevanje stvarno daje predivan unutarnji mir i spokoj.Tek kad to nađe odnosno kad razum rodi mir ili kad mir rodi razumijevanje.Kad ostvarimo razumijevanje do srži prvo imamo znak da smo spoznali sebe do kraja a tek onda kad spoznaš sebe do kraja možeš spoznati i drugo biće odnosno razumijeti ga u potpunosti.

Kad god kažemo ja te ili to  ili određeni način ponašanja ne razumijem svejedno moraš imati u sebi mir da ne možeš  i ne moraš razumijeti sve i svakog. Isto tako moraš zadržati mir iznutra jer ako razum jedeš onda i razumiješ da ne možeš u potpunosti shvatiti svako biće sa kojim dođeš u kontakt.Ali i dalje  možeš jesti razum činjenicom da ne možeš i ne moraš sve probati da bi potvrdio odnosno rekao:ja to nikad ne bih ali mogu razumijeti, prihvatiti da ta druga osoba koju trebamo razumijeti je proživjela svoj život kako je i da ima svoje razloge zašto se ponaša ili misli odnosno djeluje kako djeluje.Samim prihvaćanjem toga mi spadamo pod razumijevanje.

Odčekom ili počekom od trenutka kad nam osoba stvori titranje odnosno upitnik u glavi svezi određene situacije i mi spadnemo u kategoriju „ne razumijem“ samim počekom mi pružamo šansu toj osobi da sa vremenom mi ćemo razumijeti tu osobu kad tad.Taj poček ne smije biti ubrzan već ga sa unutarnjim mirom odnosno počekom koliko god je potrebno mi se ubacujemo u mod „razumijevanje“.Samim počekom mi razumijemo da ta osoba je drugačija od nas i da možda trenutno ne možemo razumijeti ali vrijeme pokaže svoje i mi padnemo u status razumijevanja s vremenom.

Još jedno je bitno u razumijevanju a to je „vrijeme“ Vrijeme i mir s kojim pojmimo vrijeme nam daje jednu vrlo bitnu činjenicu za razumijevanje a to je da smo svjesni vremena i što ono pruža.Pamćenje vremena svog života i ne zaboravljanjem mi možemo s vremenom naučiti dovoljno informacija da bi mogli razumijeti ostale ljude.Percepcija vremena je jako bitna, moraš biti svjestan da vrijeme mladosti pruža mnogo informacija koje „sjednu na mjesto“ tek kad dođemo u određene godine.Zato je važno pamtiti i sebe i druge ljude u bilo kojoj svojoj dobi.Zaboravljanjem sebe i drugih ljudi kroz život i događaje ne dobivamo dovoljno informacija koje u odrasloj dobi „sjednu na mjesto“ odnosno budu veoma bitni za razumijevanje drugih ljudi.Tendencija zaborava je lakša verzija života ali onda vrlo teško da ćeš ikad biti gurman života.Teško da ćeš imati dovoljno informacija da razumiješ koliko smo jedinstveni svatko za sebe, koliko smo kao individua unikatni.

Teško je biti razuman toliko da svaku osobu gledaš kao unikat, treba biti mentalno šarolik da bi pamtio i razumjeo svaku osobu ponaosobice.Naj lakše je osobu staviti možda po godinama, zanimanju, rodbini, genima, spolu itd u takozvani „isti koš“. Ljudi griješe kad se traže u drugim ljudima gubeći svoju originalnost. To pak je lakši put, poistovijetiti se sa bliskim osobama u životu.Teži put je spoznati svoju originalnost u svakoj pojedinačnoj stavki života.Samom spoznajom originalnosti sebe u svakoj stavki života spoznajemo i da je druga osoba isto tako originalna, pa samim time shvaćamo težinu spoznaje.

Teško je razumijeti druge ali ako razumiješ sebe i sebi dozvoljavaš da budeš svoj  i originalan onda ćeš se i baciti u teški zadatak života a to je gledati svaku osobu kao unikat. To zahtijeva mnogo mentalnog prostora i zahtijeva mnogo energije koju moramo uložiti.Zamislita koliko malo energije je potrebno vidjeti vazu i pedeset  istih vaza, mi proučimo jednu i znamoo kakve su druge, ne trebamo ih ni gledati.Međutim, ako imamo jednu vazu koja je unikat i svoja i uz to još pedeset vazi koja je svaka različita, koliko vremena, truda i energije treba da proučiš, shvatiš,odnosno vidiš i zapamtiš svaku vazu pojedinačno.Zato ljudi lako kažu sebi i time i drugima vi ste svi isti jer da poima različitost i original svake osobe morao bi se truditi jako mnogo da bi stavio svaku osobu u svom životu na svoje unikatno mjesto kavo i zaslužuje unikatna osoba a to je svaki čovijek ponaosobice.

Lakoća s kojom ljudi poistovijećuju sve ljude sa kojima se susreću je lakši put života i većina ljudi tako gleda na život.Time se javlja veliko ne razumijevanje upravo jer stavljamo da su sve vaze iste(odnosno ljudi)

Te ispadom iz iste verzije života doživljamo upitnik zašto vaza (čovijek) se ponaša odnosno izgleda sad odjednom drugačije.Da bi imao svaku osobu kao unikat moraš potrošiti mnogo mentalne energije koju uažeš u pamćenje svake osobe ponaosobice kao unikat što i jeste.Greška je od malih nogu svaku unikatnu osobu poistovijećivati sa svojim osobama koje su bliske i sa kojima krelira naš životni put koji nam je dan da bude unikatni put koji stvara unikatnu osobu.

Kolekcija svake osobe koja stremi razimijevanju mora biti jako velika i shvaćati da se kolekcija unikata može samo puniti a ne replicirati kopijama.Tako mnogo opažanja zahtijeva svaki unikat.Pamćenje unikata ne olakšava gledanje svake osobe kao unikat ali daje brzinu u skupljanju  i pamćenju svake osobe kao unikat.

Uglavnom razumijevanje zahtijeva mnogo energije, truda, volje i ljubavi i mira, shvaćanja te je uglavnom te je uglavnom odbačeno kao stavka, ironično vrlo lako od većine ljudi.

Zato najčešće imamo  ne razumijevanje kao vrlo popularnu stavku u međuljudskim odnosima što je oksimoron života.

Ana Bačić


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema