Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U Hrvatskoj ne će biti sreće ako se ne provede lustracija. To nije bilo moguće u vrijeme Domovinskoga rata, jer tada nam je na prvom mjestu bila obrane od agresije i stvaranje slobodne, samostalne i nezavisne države. Međutim, brojni bivši Udbaši, doušnici i izdajice iskoristili su taj metež i vidjevši da će završiti kao „Ceausesco u Rumunjskoj“ brže-bolje su  gotovo preko noći preokrenuli kapute, kao dio  četnika na kraju II. svjetskog rata, i priključili se onoj strani za koju su vjerovali da će pobijediti. Pretvarali su se da su uvijek bili na strani Hrvata, a Hrvatsku nisu voljeli ni onda ni danas. Neki od tih bivših Udbaša pronašli su svoje mjesto i u samom političkom i vojnom vrhu, pa stoga s pravom i dalje sanjaju – da nije bilo njih, ne bi bilo ni hrvatske države!(sic!) Činili su i čine sve da se njihovi zločini koje su počinili u vrijeme bivše Jugoslavije, zaborave. To bi bilo isto tako (da pojednostavimo) da ste do jučer bili okorjeli kriminalac i ubojica, a onda ste preko noći, ni krivi ni dužni, došli na vlast (ili oko vlasti) i onda vaš životopis kreće od 1991., a sve ono što ste radili prije toga jednostavno ste izbacili iz biografije, kao da se nije dogodilo. Pogledajte malo životopise bivših živih i pokojnih Udbaša, od Manolića, Perkovića, Gažija, Mustača, Boljkovca i niza drugih poznatih i nepoznatih „krvnika“ pa ćete vidjeti da su „zaboravili“ svoju mračnu povijest, a da jedino što pamte je to da su imali „velike zasluge“ prigodom stvaranja hrvatske države. Za to ih, ako je to istina (?),  treba nagraditi, a za ono drugo – zatvoriti.

  • Ne želimo nikoga proganjati, ali ako si bio kostolomac, ne možeš biti ministar u Vladi- rekao je pok. dr. Anto Kovačević, koji je i svojom knjigom „Čovjek i njegova sjena“ jednim dijelom razotkrio bivše Udbaša i njihov način rada.

Njegova „sjena“ u vrijeme bivše Jugoslavije bio je bivši tajni agent UDBE Željko Kekić, koji je na žalost zasad jedini spreman javno govoriti o zlodjelima ove komunističke, Brozove partije. Jednom je u  tv-emisiji „Bujica“ uz ostalo rekao:

  • Imao sam sreću da sam kao mlad radio kao sekretar omladine, pa sam vidio to društvo s druge strane. Čovjek osjeti potrebu da s istinom štošta ispriča, i tako sam došao do Kovačevića i priznao mu sve. Pratio sam ga od 1980. do 1990., svaki njegov korak je bio pokriven, svaki put kad je bio na liniji Orašje – Beč. Kad je kontaktirao s Veselicom, kad je imao tajne razgovore, i kovao planove kako dobiti samostalnu državu. Bio sam svjestan da ću jednog dana završiti u zatvoru. Anto je bio jedan od najtvrđih „objekata“, kako smo zvali one koje smo pratili. Pratio sam i Franju Kuharića, Franju Tuđmana, Budišu, Veselicu, Tripala, Tomičića, Čička…Sva izvješća koja su sakupljena završavala su u središtu SDP-a. Oni su tu službu smislili. Osim agent Udbe, bio sam dio i partijske tajne policije Partiji smo davali na uvid sve što smo otkrili i onda su oni dalje radili s time. Hrvatsku od prvih dana imaju moji „šefovi“, rekao je iskreno Kekić, pozvavši i ostale bivše Udbaše, koji su danas možebitno na čelnim pozicijama od politike, banaka, tvrtki, škola, bolnica, estrade, športa, medija, općina, županija pa do dječjih vrtića i ugostiteljstva da i oni otvore srce.

Tko u Hrvatskoj ne želi lustraciju? To nisu sigurno hrvatski branitelji i stradalnici. Ako je kod nas svojedobno  javno objavljen Registar branitelja, onda nema nikakvog razlog da se kao u Sloveniji ne objavi i Registar bivših Udbaša i doušnika. Problem je jedino u tome da je većina tih ljudi i dalje na moćnim pozicijama, da i dalje rade posao koji su radili u vrijeme komunizma, ali sada  nekim drugim metodama, i pod drugim nazivom, i da oni ne daju da  nešto takvoga ugleda svjetlost dana. Dakle, tko je branio Hrvatsku to se može objaviti, ali tko je čitavo vrijeme radio protiv nje, e to ne može doći u medije ni na portale, to je „službena tajna“.

Da pukneš od smijeha!

Predsjednik RH Zoran Milanović svako malo laprda o ustašama i fašistima u pojedinim hrvatskim političkim strankama, ali gotovo nikada ne kaže ni jedno ime. Ne bi li zbog toga trebao biti pozvan barem na moralnu odgovornost, tim više što je Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, već odavno osudila nacizam i fašizam, ali ne i komunizam, odnosno komunističke zločince, o kojima javno i govori bivši Udbaš Željko Kekić?

SDP je nasljednik političke partije koja je do 1990. rušila, ubijala, širila „koleru“, koje se još dugo nećemo riješiti. Osim toga, tko je na početku Domovinskog rata bio protiv stvaranja hrvatske države: SDP ili HDZ?

Budući da ratni zločini  ne zastarijevaju, nedopustivo je da hrvatska vlast ništa ne čini  u odnosu na komunističke zločine. Istodobno se progone i optužuju branitelji za navodne ratne zločine iz Domovinskoga rata, pa ispada da oni  koji su branili, obranili i stvorili hrvatsku državu sada “svako malo“ moraju odgovarati!.

I to je jedan od razloga da se zataškaju nedjela  bivših kostolomaca..

Totalitaristički komunistički režim, kao i svi zločini počinjeni za vrijeme tog režima osuđeni su Deklaracijom o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. Pravni temelj ove Deklaracije je sadržaj Rezolucije 1481, koju je donijela Parlamentarna skupština Vijeća Europe još 2006.

Ali, što se tiče nas, sve je to – mrtvo slovo na papiru! Do kada?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika