JEDAN KOMENTAR TEKSTA „PUTIN, MILOŠEVIĆ I GENOCID“….

Kolumnist portala dragovoljac.com Zvonimir R. Došen komentirao je moj tekst  PUTIN, MILOŠEVIĆ I GENOCID

(https://bezcenzure.hr/vlad/putin-milosevic-i-genocid/

https://www.dragovoljac.com/index.php/razno/30188-putin-milosevic-i-genocid):

Naravno da ste svojim neumornim radom na promociji istine postali dosadni i opasni za mnoge “hrvatske” povjesničare i političke lidere poput raznih Goldsteina, Jakovina, Klasića, Plenkovića, Pupovaca i niza drugih “antifašista”, kojima tim Vašim “dosadnim pisanjem” neprestano stajete na žulj. Posebno iritirate “hrvatske” diplomate jer bez njihove dozvole radite posao koji bi oni trebali raditi. Što je još gore Vi, njima za dešpet, taj posao radite pro bono. Ali ono što ih najviše uznemirava je što Vi “herojski narod, koji je srušio tri carstva” nazivate zečevima. Vi ste zapravo plagijator, jer bez dozvole kopirate ono što je rekao (od 1987. do 1995.) “veliki vožd”, a poslie 1995., “najveći izdajnik srpskog naroda posle Vuka Brankovića”. 

P.S. Nedavno sam preko Amazona kupio knjigu JASENOVAC A LIE UNCOVERED, pa se ovim putem želim zahvaliti Vama i dru. Razumu. Ovakve knjige su od neizmjerne koristi za borbu protiv velikosrbske i jugokomunističke promičbe. Kad završim s čitanjem poslati ću je jednome od kanadskih sveučilišta, a Vi nastavite idalje biti “dosadni”

Pozdrav Vama i dru. Razumu

Za Dom Spremni!

Hvala Zvonimiru na lijepom komentaru. Moram priznati da mi je posebno drago spominjanje rada pro bono.

Zašto?

Pa kada sam ja u pitanju kod mene to nije dano u klasičnom značenju tog rada. Naime moja supruga je kao profesorica povijesti radila u HIC-u Anta Belja na pitanjima Hrvata Boke kotorske.

1. A. Pečarić and J. Pečarić, Biskup Strossmayer i knjaz Nikola, “Zadarska smotra”, Časopis za književnost, znanost i umjetnost,1-2, 1995, 151-166.
2. J. Pečarić, Smrt Jugoslavije, Mostariensija, Časopis za humanističke znanosti Sveučilišta u Mostaru, 5 (1996), 161-169.
3. A. Pečarić i  J. Pečarić, Hrvati u Crnoj Gori, Zadarska smotra, Časopis za kulturu, znanost i umjetnost, god XLV, br. 1-3, 1996, 65-86.
4. A. Pečarić i J. Pečarić,Kako je Boka kotorska postala dio Crne Gore: Slučaj Oslava Smodlake, Časopis za suvremenu povijest, 30, 2(1998) 377-385.
5. A. Pečarić i  J. Pečarić, Očuvanje hrvatskog identiteta kroz stoljeća,Glas Ravnice, glasilo Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, br. 87-89.,  veljača-travanj 1998.
6. J. Pečarić, Konc-logori u Beogradu i Jasenovcu, Zadarska Smotra 1-3, 1998.A. Pečarić i  J. Pečarić, O borbi za Boku kotorsku, Hrvatica, br. 2, 2001.
7. A. Pečarić and J. Pečarić, Strossmayerova oporuka, HAZU, Zagreb, 2002.
8. A. Pečarić and J. Pečarić, Položaj Hrvata i katolika u Crnoj Gori od svetojeronimske afere do danas, Simpozij “Jugoistočna Europa u XX stoljeću, Dubrovnik, 23-25, svibnja, 1996. Takodjer:  Hrvatski iseljenički zbornik, 1997. 251-262, 471-472, 495-497. (Referat je bio osnova za tekst: Željko Krušelj,Zaljev hrvatskih svetaca bez Hrvata, Hrvatski Obzor, 17.06.1996.)
9. A. Pečarić,  J. Pečarić,  Biskup Strossmayer i Srbi,  Zbornik radova o Josipu Jurju  Strossmayeru, HAZU, Zagreb, 1997., str. 81-96.
10. A. Pečarić i J. Pečarić,Položaj Hrvata u Boki kotorskoj za vrijeme talijanske uprave 1941.-1943.Zbornik radova s Medjunarodnog znanstvenog skupa “Talijanska uprava na hrvatskom prostoru i egzodus Hrvata (1918.-1943.)” , Zagreb, 2001. str. 373-396.
11. A. Pečarić i J. Pečarić, Položaj Hrvata i katolika u Crnoj Gori od Svetojeronimske afere do danas: Hrvatsko ime sačuvano u Vatikanu, Hrvatski obzor, 24. siječnja 1998.; Papa vraća ilirsko ime, Hrvatski obzor, 31. siječnja 1998.; Egzodus iz Boke, Hrvatski obzor, 7. veljače 1998.; Bokelji bježe od Miloševića, Hrvatski obzor, 14 veljače 1998.
12. A. Pečarić i J. Pečarić,Stradanja Hrvata Boke kotorske u Jugoslavijama, U knjizi: Da se ne zaboravi, Zbornik radova Drugog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, Zagreb, 2002., str. 254-265.

U HAZU-u su nam objavili i monografiju:

2002. Pečarić and J. Pečarić, Strossmayerova oporuka, HAZU, Zagreb, 2002.

Od promjene vlasti i napada na Belja koji je tada bio i ravnatelj Matice hrvatske i moja supruga je ostala bez posla. Iz samog popisa očito je da je radila nešto što vlastima od te 2000-e godine nije bilo po volji pa je od tada pro bono radila pomažući meni i bez plaće i danas bez mirovine. Kćerka (doktor znanosti) zahvaljujući i rektoru Sveučilišta u Zagrebu Damiru Borasu ostala bez posla, a njen mentor prof. dr. sc. Miroslav Tuđman nije postao profesor emeritus. Kolega Tuđman nije radio pro bono jer je bio saborski zastupnik, ali kćerka jest jer smo našli mogućnost zajedničkog rada pa ona ima dvostruko veći h-indeks od Borasa. Njen h-indeks je 12 a njegov 6, a čovjek je vjerovao da treba biti akademik, vjerovali ili ne.

Josip Pečarić