By Hrvatski sabor se u četvrtak 14. studenog 2018. godine izjasnio sa 105 glasova ujedinjene “antifašističke koalicije” HDZ-SDP-SDSS-HNS-NS-reformisti-HSLS-HSS-GLAS-IDS i zastupnika nacionalnih manjina te Bandićevih “žetončića” protiv amandmana zastupnika Zlatka Hasanbegovića o ukidanju obilježavanja 22. lipnja, tzv. Dana antifašističke borbe kao državnog blagdana te protiv uvođenja sovjetskoga tzv. Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja kao spomen dana. Jednakim brojem glasova ista koalicija spriječila je referendumsko izjašnjavanje za promjenu izbornih pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor građanskih inicijativa ” Narod odlučuje” i “Ne Istambulskoj konvenciji” prihvativši Kuščevićev = Plenkovićev “festival demokracije”odnosno obrazloženje smijenjenog bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića o nedovoljnom broju potpisa za održavanje referenduma. Po hitnoj proceduri izglasali su Zakon o blagdanima i spomendanima i time nepotrebno produbili postojeće podjele u hrvatskom društvu. Premda su građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” 2014. godine s 380.649 potpisa i “Narod odlučuje” s preko četiristo tisuća potpisa birača tražile promjenu izbornih pravila Hrvatski sabor nije promijenio izborne jedinice određene Zakonom 29. listopada 1999 godine, a broj zastupnika je ostao 151.
Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima. Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP), među inim, ističe:
Uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.; uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.; uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata…; budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom naslijeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezina naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinih naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje…
Na temelju gore konstatiranog, Europski parlament poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režimi te se zalaže za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima. Hrvatski mediji su većinom prešutjeli rezoluciju, a Možemo bi vratili Trg maršala Tita.
“ Diktatori Pavelić i Tito i njihovi režimi bili su negacija slobode” napisao je 23. kolovoza ove godine povodom Dana siječanja na žrtve totalitarnih režima HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier. Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti, na početku Drugog svjetskog rata, od 23. kolovoza1939. do 21. lipnja 1941. godine, nacisti i komunisti su imali pakt o nenapadanju, napisao je Stier. Puno prije komunista u Istri su se suprotstavljali fašistima hrvatski kršćanski antifašisti, a među njima bili su: Antun Milovan kojega su komunisti ubili 1945, otac biskupa Ivana i bliski suradnik mons. Bože Milanovića. Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma. Njihova žrtva svjedoči o istinskoj ljubavi prema slobodi, o kršćanskom i demokratskom suprotstavljanju svakom totalitarnom režimu i ideologiji. Totalitarizam se ne može opravdati pukim otporom drugom totalitarizmu, bez iskrenog zalaganja za slobodu i demokraciju. Zato će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog “antifašizma”. Iako međusobno suprotstavljeni, ti su diktatori i njihovi režimi bili negacija slobode. Savezništvo Tita, Staljina i Hitlera trajalo je 637 dana, a 72 dana savezništvo Tita, Pavelića, Staljina i Hitlera. Koliko je poljskih židova i poljaka stradalo za 709 dana savezništva Tita, Staljina i Hitlera u nacističkim logorima u Poljskoj i koliko je stradalo u staljinskim čistkama u Poljskoj i okupiranim baltičkim državama pitam članove “antifašističke” koalicije? U tom su razdoblju stradali poljski časnici u Katinskoj šumi. U tom razdoblju Hitlerova Njemačka je okupirala Francusku, Belgiju, Dansku i skoro cijelu Europu. Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu. Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Josipom Brozom Titom nije reagirala. Napadom Hitlerove Njemačke 22. lipnja 1941. odmetnuli su se provjereni staljinisti u šumu Brezovica da pomognu obrani “Zemlji velike laži” kako je Staljinov Sovjetski savez opisao vođa Proštinske bune dr. Ante Ciliga u knjizi “U zemlji velike laži”. U stanovima stradalih židova u Drugom svjetskom ratu ne stanuju i ne koriste njihovu imovinu “ustaške guje” nego provjereni staljinisti i njihovi potomci gospodo “antifašisti”!? Čistkama u HDZ-u stranačka oligarhija je pokazala da dosljedno nastavlja vladati paradigmom vladanja svojih djedova i očeva provjerenih staljinista i suradnika represivnog aparata Titove Jugoslavije: metuzalema Budimira Lončara, Josipa Manolića, lupeža i haškog krivokletnika te dobro plaćenog pjevača ustaških pjesama u Australiji Žepe Bevande, omladinca Sove i ostalih “antifašista” novopečenih liberalnih demokrata. Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović je bio posebni savjetnik i učitelj sa Zrinjevca Mate Granić koji je mrtvima na Mirogoju tumačio kako se cjelina dijeli na tri polovine – C = ” pola meni pola tebi pola Bagi”. Danas Hrvatskom vladaju učenici Mate granića oponašajući metode svojih djedova, očeva baka i majki: Andrej Plenković, Gordan Jandroković 808, Davor Božinović i Sovini kumovi, a kandidaturu Matinog učenika za predsjednika Republike “normalnog” i s “karakterom” Zorana Milanovića podržali su poznati “borci protiv korupcije” Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Krešimir Beljak, Davor Bernardić i ostali “antifašisti” iz Saveza za borbu protiv korupcije. O načinu borbe protiv korupcije Miletića i vrhuške IDS-a govore medijski nastupi njihovog bivšeg člana i zastupnika Damira Kajina, a o Anki Mrak Taritaš “obnova Gunje” i ostali “antikorupcijski” poduhvati. Naša bivša predsjednica Republike je kao estradna zvijezda pjevala pokojnom gradonačelniku Milanu Bandiću i poklonila mu rođendansku tortu u znak zahvalnosti potpori njenoj kandidaturi, a magistar Andrej Plenković stabilno = diktatorski je vladao Hrvatskom uz pomoć njegovih žetončića.
Proštinska buna, je prema prof. Hermanu Buršiću pobuna seljaka jugoistočne Istre koji su početkom veljače 1921. pružili otpor fašistima zbog zabrane uporabe hrvatskih nacionalnih obilježja i hrvatskog jezika te napada na mještane. Radi zastrašivanja pučanstva fašističke su skvadre upadale u istarska sela. Prvi takav pohod u Krnicu i Proštinu poduzele su u noći 2–3.veljače.1921., drugi sredinom ožujka, a treći početkom travnja iste godine. Zbog toga su Proštinari odlučili pružiti organizirani otpor. Glavni organizator otpora bio je dr. Ante Ciliga, koji je na Proštini, zajedno s tamošnjim komunistima, osnovao partijsku organizaciju. Postrojbe regularne talijanske vojske i policije s 400-tinjak pripadnika, te sa 100-tinjak članova fašističke skvadre upale su u proštinska sela 5.travnja.1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka. Fašisti su spalili selo Šegotiće te još nekoliko kuća u ostalim selima. Od 400 osoba privedenih u pulski istražni zatvor, protiv 12-orice pokrenut je kazneni postupak, ali su odlukom talijanske vlade potpali pod opću političku amnestiju i oslobođeni daljnjega sudskoga progona. U prvom tomu Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda tiskanom 1966. nema niti slova o dr. Anti Ciligi niti u petom tomu tiskanom 1969. godine o Proštinskoj buni.
Dr. Ante Ciliga, jedan od najvećih političkih mislilaca hrvatskog naroda, bio je žrtva talijanskog fašizma, staljinizma, Pavelićeva kvislinškog režima i titoizma. Proveo je nekoliko godina u gulazima Sovjetskog Saveza i u progonu u Sibiru, preživio je koncentracijski logor Jasenovac, a o tim stradanjima ostavio je pisana svjedočanstva u knjigama »Sam kroz Europu u ratu (1939.-1945.)« i »U zemlji velike laži«. Vratio se iz progonstva u Hrvatsku nakon promjena 1990. godine, a umro je 1992. godine u staračkom domu u Zagrebu.
Katinska šuma
Nacistička je Njemačka 13. travnja 1943. godine svijetu objavila da je u Katinskoj šumi pronašla leševe ubijenih poljskih časnika i intelektualaca koji su pali kao žrtve Staljinovog režima. Nijemci su leševe pronašli na teritoriju Rusije koji su u to vrijeme držali pod svojom okupacijom. Katinska šuma nalazi se u blizini ruskog grada Smolenska i bila je lokacija na kojoj je Staljin dao pobiti Poljake kad je SSSR u paktu s Hitlerom podijelio Poljsku. Staljinova tajna policija likvidirala je oko 22.000 ljudi. Pobijena je gotovo polovina od ukupnog broja časnika Poljske vojske, među njima 14 generala, 24 pukovnika, 7 kapelana, jedan poljski princ, 20 sveučilišnih profesora, 300 liječnika, 6000 policajaca i određeni broj svećenika.
Hitlerova je propaganda odmah iskoristila otkrivenu masovnu grobnicu da dodatno ocrni SSSR u očima svijeta. Nacisti su pozvali strane novinare iz neutralnih zemalja i službenike Međunarodnog crvenog križa da se uvjere u istinu. Među njima je bio hrvatski patolog prof. dr. Ljudevit Jurak. Staljin je zbog toga odmah prekinuo sve veze s Crvenim križem. Prof. dr.Ljudevit Jurak je također sudjelovao istraživanju zločina nad ukrajinskim seljacima u Vinici za koji je nedvojbeno zaključio da su zločin počinili Sovjeti 1938. godine. Komunističke vlasti su ga uhitile 1945. godine. Ponuđena mu je sloboda ako povuče potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Nakon što je odbio povući potpis Vojni sud Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945.”zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.
Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude. Presudu je potpisao zloglasni Vladimir Ranogajec. Rehabilitiran je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15 rujna 1991.godine. Po Vladimiru Ranogajcu imamo ulicu u naselju Jarun.
SSSR i Rusija sve do 1990. godine poricali su odgovornost za Katinski masakr, no te je godine službeno Jeljcinova Rusija priznala krivnju Staljinove tajne policije za zločin. Godine 2010. poljski predsjednik bio je na letu u Rusiju u povodu obilježavanja godišnjice masakra, kad se njegov avion srušio nadomak piste u Smolensku. Poginulo je svih 96 putnika u avionu, što je Katin učinilo dvostrukom tragedijom za poljski narod. U trećem tomu Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda tiskanom 1967. godine prešućeni su zločini u Katinskoj šumi i smaknuće prof. dr. Ljudevita Juraka. To su utvrđene činjenice gospodo članovi “antifašističke” koalicije. Titova Jugoslavija je bila država iza željezne zavjese, a Berlinski zid u Hrvatskoj još traje u glavama “antifašista”.
Dan antifašističke borbe promijeniti na 5. travnja
Hrvati se zaista s pravom mogu ponositi prvim antifašističkim ustankom u Europi! No, to zasigurno nije komunistički ustanak 22. lipnja 1941. kada su dotadašnji saveznici nacisti i komunisti krenuli u međusobni ideološki obračun, već buna istarskih Hrvata protiv talijanskog fašizma još 1921. godine. Dan antifašističke borbe trebalo je promijeniti na 5. travnja i slaviti ga kod spomenika Proštinskoj buni. Hrvatski narod je u 20. stoljeću pretrpio strahovite progone i ubijanja od svih monstruoznih režima “stoljeća balkanskih i svjetskih ratova“: fašizma, nacizma i komunizma. Ovaj posljednji je odnio i najveće žrtve i bio poražen u Domovinskom ratu, a ovaj prvi je dobio svoj prvi udarac u Europi u tadašnjoj Italiji baš od – ponosnih i slobodoljubivih istarskih Hrvata. Od 1945. do 1990. godine trajala je “antifašistička” diktatura režima provjerenih staljinista maršala Josipa Broza Tita, a od 3. siječnja 2000. godine do današnjeg dana traje diktatura potomaka provjerenih staljinista i bivših nelustriranih suradnika represivnog aparata komunističke Jugoslavije ( udbaša i kosovaca ). Preporučam zastupniku Radinu da ponovno pročita “U zemlji velike laži” prvog antifašiste u Europi dr. Ante Cilige i “Sam kroz Europu od 1939. do 1945. godine” u kojoj opisuje svoje uzničke dane u Jasenovačkom koncentracijskom logoru i da posjeti fojbu Golubinčinu kod Raklja u koju su partizani 9. svibnja 1945. godine pobacali u jamu ratne zarobljenike koji su se predali na Muzilu u Puli pod zapovjedništvom kontraadmirala Georga Waue. Prikrivaju fojbe, a osuđuju poklič ” Za dom spremni”. Zločini su zločini gospodo “antifašisti”, a svim žrtvama treba davati počast. Documenta i Zoran Pusić šute o tom zločinu, a dostavio sam im materijale o sudbini tih vojnika. Prikrivanje ratnih zločina i zločina nad ratnim zarobljenicima je kazneno djelo gospodo “antifašisti”. Kaznena dijela ratni zločini i zločini nad ratnim zarobljenicima ne zastarijevaju.
mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. inž. elektr.
