Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Nije nikakvo čudo da je prošle nedjelje prosrpski dnevnik koji se tiska u Hrvatskoj “Večernji list” posvetio čak pet stranica čelniku velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj sveučilišnom profesoru i zastupniku u Hrvatskome saboru Miloradu Pupovcu.Taj opsežan intervju što ga je vodio novinar Hassan Haidar Diab koji je inače u tom dnevniku specijaliziran za problemtiku arapskih i muslimanskih zemalja samo je potvrdio već dosad ustaljenu političku orijentaciju “Večernjega lista”. To je dnevnik koji otvoreno zagovara prosrpsku politiku u Hrvatskoj, a dva-tri komentatora što se zalažu, i to ne baš otvoreno, za hrvatske nacionalne interese služe kao “smokvin list” takve uredničke orijentacije. Pored političke analize tog intervjua pozabavit ćemo se i profesionalnom analizom, jer taj intervju spada u klasičan obrazac manipulacije javnim mnijenjem

Politički cilj tog intervjua bio je da se Milorad Pupovac promovira u tobože mirotvornog političara, što je kad je u pitanju čelnik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj “contradictio in adjecto”. Svatko imalo upućen u djelovanje Milorada Pupovca od samog raspada komunističke Jugoslavije do današnjih dana svjestan je njegove podrivačke politike protiv države u kojoj je zahvaljujući nakaradnom izbornom zakonodavstvu zastupnik u nacionalnom parlamentu. Kad Milorad Pupovac izjavi da su “ljudi stradali u padu Vukovara bili moja braća. Jednako kao i oni stradalai u Oluji i nakon nje”, što je glavni naslov tog intervjua, onda je to samo još jedna montirana laž iz usta samozvanog čelnika Srpske narodne manjine u Hrvatskoj, jer za njega ne glasuje više od 12 posto pripadnika te manjine budući da je većina integrirana u hrvatsko društvo. Prije svega kad govori o položaju Srpske narodne manjine, Milorad Pupovac ne govori o njoj u takvom statusu, nego, kao da Jugoslavija još uvijek postoji, govori o Srbima. Takvi njegovi Srbi po Ustavu i zakonu jednostavno u Hrvatskoj ne postoje. Po njemu “nastavlja se razdoblje najlošijeg povijesnog odnosa prema Srbima” Kakav je to najlošiji povijesni odnos prema Srbima, ako im je ustavnim zakonom zagarantirano tri zastupnička mjesta u Hrvatskome saboru, što ni jedna narodna manjina u članicama Europske unije nema. Da je intervju vodio profesionalno, novinar ga je mogao podsjetiti na tu činjenicu i opovrgnuti glavnu Pupovčevu tezu o najlošijem povijesnom odnosu prema Srbima.

Najočigledniji primjer kako Milorad Pupovac gleda na zbivanja koja su se dogodila u Hrvatskoj nakon proglašenja samostalnosti i neovisnosti odnosi se na njegovu ocjenu postupaka njegovog brata koji je bio mobiliziran u vojsci tzv. Srpske krajine. Po Pupovcu njegov brat nije učinio “ništa što bi mene ili njega i našu obitelj osramotilo, osim što je bio mobiliziran jer se nije odlučio na bijeg”. Krajiška vojska ustanovljena je da bi se suprotstavila zakonima Republike Hrvatske, što je samo po sebi čin izdaje prema domovini, ali za Milorada Pupovca sama ta činjenica da mu je brat pristupio pobunjenim Srbima ne predstavlja nešto što je njega i njegovu obitelj osramotilo. Na tu njegovu izjavu reagirao je  vukovarski branitelj srpske nacionalnosti i zatočenik srbijanskih logora Predrag Peđa Mišić.Moj je brat ne samo osramotio mene, osramotio je moje pradjedove, časno prezime Mišić. I ja volim svog brata i srce puca.Ali istina je samo jedna. Pa kud veće sramote nego napadati, razarati, ubijati klati zemlju i njen narod, domovinu u kojoj si rođen. Žalosno je  i tragično da to za tebe nije sramota, kako će i biti kad srama nemaš.Dobro sad smo napokon saznali gdje je on bio.

Sad ti nama reci gdje si ti bio i zašto nisi branio svoju domovinu. Ah, umalo zaboravih, tebi je glavni grad Beograd.”

 

Naravno novinar “Večernjeg lista” koji je specijalist za arapske islamističke zemlje nije se sjetio priupitati Milorada Pupovca kako to da on smatra da je za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd, što je samo po sebi određeni čin izdaje. Nije ga upitao ni o Pupovčevoj lansiranoj laži da je u Hrvatskoj poćetkom 90-tih godina prisilno pokršteno 10.000 djece srpske nacionalnosti, niti o tome kakva je njegova uloga u slučaju bastijalnog ubojstva humanitarca dr. Josipa Šretera, ili pak na temelju čega demokratsku Hrvatsku uspoređuje s NDH-a, pa u tom kontekstu zašto sudjeluje na četničkim dernecima u Srbiji gdje se Hrvatsku uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom. Ili kako to da je na čelu stranke SDSS koju je osnovao optuženi ratni zločinac Goran Hadžić. Da je želio napraviti ozbiljan profesionalni intervju s  čelnikom manjeg dijela Srpske narodne manjine u Hrvatskoj Hassan Haidar Diab bi obavio pošten i objektivan novinarski posao. On to međutim nije.

 

Ovako je to ispao naručeni propagandistički uradak u kojemu se Milorad Pupovac zalaže za velikosrpsku politiku u Republici Hrvatskoj utemeljenu na Memoranduma2 Srpske akademije nauka i umetnosti kojoj je krajnji cilj izjednačiti odgovornost za zloičine koji su proistekli, kad je Hrvatska u pitanju, iz velikosrpske agresije. On nigdje ne spominje takvu odrednicu, jer stalno govori o ratu, pa je u tom kontekstu čak i referendum na kojemu se hrvatski narod opredijelio za samostalnost označio u jednom intervjuu kao referendum za rat. Za njega apsolutno ne postoji imperijalistička politika Slobodana Miloševića koja je povela četiri rata protiv susjednih naroda iz bivše Jugoslavije. Milorad Pupovac liucemjerno tvrdi da su stradali ljudi u Vukovaru za vrijeme pada bili njegova braća, kao što su stradali ljudi u Oluji i nakon nje njegova braća. “Ničim nisam, koliko znam, doprinio da nečiji brat strada. Nosio sam glavu u torbi samo zato što sam htio biti vojnik mira”. I tu Milorad Pupovac bezočno laž, jer je bio ne samo potajni nego i otvoreni pobornik Miloševićeve valikosrpske agresije, protiv koje, proglašavajući sebe “vojnikom mira”, nikad nije pa ni sada izrekao ni jednu optužujuću riječ. On jednostavno nije svjestan, ili je bizantinski do kraja pokvaren kad govori da nije doprinio da nečiji brat strada. I te kako je svojom politikom amnestiranja velikosrpke agresije doprinio da između ostalog strada ne nečiji brat nego 402 hrvatske djece ubijene iz velikosrpskog oružja, za što još nitko dosad nije odgovarao.

Od takvog Milorada Pupovca kad je u pitanju pozdrav “Za dom spremni” ne može se ništa drugo očekivati nego da se drvljem i kamenjem obruši na njega. To je “najsramniji pozdrav u hrvatskoj povijesti”, tvrdi Milorad Pupovac čelnik velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj i dodaje “Naša se politika ne usudi riješiti pitanje ustaškog pozdrava”. Tko daje pravo Miloradu Pupovcu da s visoka govori o “našoj politici”, jer ta “naša politika” nije Pupovčeva politika kad je u pitanju pozdrav “Za dom spremni” legalno priznat kao pozdrav HOS-a. Odgovor na ovo jednostavno pitanje je jednostavan: to pravo daje Miloradu Pupovcu prosrpski dnevnik u demokratskoj Hrvatskoj  “Večernji list” kojemu zbog takve protuhrvatske politike iz dana u dan pada prodana naklada.

Vjekoslav Krsnik


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Politika