SUBOTA…

Od straha koji će naslov iskočiti više neću listati novine…sve samo loše vijesti. U Bosni pao snijeg a nevoljeni se migranti nakon požara u privremenom smještaju smrzavaju. Europa upozorava na alarmantno stanje ali nitko ni da mrdne uhom. Valjda se tako ljudi čeliče pa nikoga ne okupira virus korone.

Medved pregledao zaštitne nasipe na postradalom području i utvrdio da nema opasnosti od poplave. Tog bi čovjeka negdje u svijetu plaćali suhim zlatom a peta kolona u zemlji vrišti kako se ne snalazi u ulozi šefa stožera nego čita s papira brojke.

Nezaposlenost raste..prijavljeno je više od 160.000 primatelja naknade za slučaj nezaposlenosti. Gle ti njih…samo sišu državni proračun.

Nives Celzius nema sredstava za novu odjeću, sirota nosi stare, preuske haljinice iz kojih joj iskače poprsje pa zlobnici fotografiraju kako bi slikovno predočili kakva ju je nevolja zadesila.

Jedino dobro je što je Bilić dobio otkaz ali se u roku dok kažeš keks zaposlio i to u Kini. Izgleda da tamo treba radnika pa ne bi bilo zgorega barem polovicu naših dokoličara na Zavodu za zapošljavanje uputiti u Kinu. Kad mogu Kinezi raditi kod nas a što mi ne bi mogli u Kini? Neće zarađivati 8.000,00 EUR-a mjesečno ali…..Ima posla i u Irskoj, Skandinaviji a bome i na Islandu, samo što se mi teško odvajamo od Domovine pa nam je draže biti ovdje na “kori kruva, kapji vina”. I kod će nam vraga skandinavski jastuci kad nama kušin može biti stina?

Neću više gledati ni video snimke..a ne. Ovo što se objavljuje je prevršilo svaku mjeru ..samo nasilje..grozota..nije čudo što je naša dopisnica iz SAD Branka Slavica izašla na mjesto događanja kao što to obično radi, da nas iz prve ruke obavijesti o onom mirnom i dostojanstvenom prosvjedu Trumpovih pristaša ustuknula pred masom koja ju je vrijeđala i skoro da su na nju bacali kamenice kojih nigdje nije bilo i brže bolje, u smrtnom strahu utekla u sigurnost svoje sobice. Razumijem njezinu duševnu bol i oštro prosvjedujem što je bila spriječena u obavljanju posla za koji prima plaću. Neka ona ostane u sigurnosti svoje sobe, neka se ne smrzava vani ali uz obvezu da nam se povremeno javi tek da znamo da je živa a ne kao bivša ministrica vanjskih poslova od koje, otkako smo je zaposlili u EU nema ni pisma ni razglednice pa me čisto podiđe jeza: da žena nije tamo skončala od neke opasne bolesti?

Nema nas puno…kad se obavi popis stanovništva hvatat ćemo se rukama za glavu i svakog, ali svakog Hrvata a posebno Hrvaticu treba čuvati kao zjenicu oka jer gdje god je u svijetu neko sranje tu se nađu naši predstavnici..na video snimci mirnog okupljanja pred američkim Senatom jasno se čuju povici “Bog i Hrvati, Bog i Hrvati”. Eto! Nikad ne propuštamo priliku biti sudionicima povijesnih događanja što mnogo govori o nama kao samosvijesnoj i ponosnoj naciji.

Ni u mome vlastitom stanu mi ne ide najbolje. Pokušavam disciplinirati i naučiti nečemu ovu razbojničku bandu ali ne ide mi od ruke a ako nešto uspijem to je samo polovično. Čujem u sebi neke tihe signale da su takvi, divlji jer nisu primili svete sakramente krštenja. Uglavnom naučila sam ih razliku između dječaka i djevojčica. Oduševljeni su što Pčelica ima piku u Milić pišca i izvjesno je da će u životu bti pobornici ravnopravnosti žena i muškaraca jer se igraju istim igračkama. Pčelica se ne igra lutkama nego autićima, maketama benzinskih postaja, Supermanima i Zumićima…bit će to opasno čeljade kad naraste.

Pedagoški sam im objasnila da se djeca ne nalaze u kupusu nego ih rađa mama i to na način da sam uzela glavu verzina i podnijela im pod noseve. “Jel ovo kupus?” pitam. “Jeee” viču uglas. “Jel ti vidite neko malo dijete?” “Neeee!” “E tako, sad vidite da mala djeca ne dolaze u kupusu. Što bi beba radila u kupusu u našem ormaru? Ni vi niste tako došli na svijet nego vas je rodila mama.” O rodama ćemo u poljeće. O konkretnom činu reprodukcije nismo razgovarali, premali su za to. Dovoljno za početak.

Što se tiče crkvenih blagdana usvojili su da je Sveto trojstvo bajka ali ne za priču prije sna jer bi to moglo plašiti malu djecu,. Jedino su u dvojbi u pogledu svetog Nikole ali kako budu odrastali i njega ćemo izbiti iz njihovih glavica.

Prije neki dan odlučila sam savladati metodičku jedinicu nacionalnog određenja pa sam krenula u razgovor s njima da utvrdim koliko uopće znaju gdje su i što su. Milić je u šestoj godini, Pčelica će za koji dan navršiti četiri pa je krajnje vrijeme da se počnu oblikovati u pogledu nacionalne osviještenosti. Sad ili nikad. Lijepo sam, potanko propitala njihovo predznanje: uglavnom znaju da je roditeljska kuća u Varošu, ispod gimnazije i da su oni u bakinoj kući na Baldekiniću. Ugodno su me iznenadili što znaju da živimo u gradu koji se zove Šibenik i da smo Šibenčani ili Šibenčanci. Pa smo prešli na šire okružje i oduševilo ih je što smo u Dalmaciji a Dalmacija ima more i oni se kupaju. Dakle mi smo Dalmatinci. “Lijepo. Kad sve to znate naša zemlja nije samo Dalmacija, puno je veća.” “Zašto puno veća? “pita Milić. “Jel ti čuješ na televiziji da se govori i o Slavoniji, Istri, Lici, Baniji….?” ” Aa da, Banija se potresla pa sam drugom dječaku poslao moju perjanicu (tako zove vjetrovku)” “Tako je” kažem. “A ja sam dala pelene i one kutije jer sada pijem mlijeko od kravice Milke”, ne zaostaje Pčelica. ” Jeste, dali ste jer vi ste dobra djeca (očuvaj Bože takve dobrote) i uvijek treba dati nešto svojega kad drugoj dječici treba. Klimaju glavama.” Vidite, sve je to naša zemlja a ona se zove Hrvatska.” Gledaju mene, pa se gledaju međusobno…nešto ne štima. “Šta sad nije jasno? Zemlja u kojoj mi uživamo zove se Hrvatska pa smo mi Šibenčani, Dalmatinci i Hrvati.” Mali su pa nema smisla da im govorim da ovdje, s nama u obilju uživaju i pripadnici drugih nacija. To sam odložila za kasnije. Nastavu sam održala ujutro dok sam čistila krumpire i mrkvu pa sam ih propitala pređeno gradivo popodne da vidim koliko su usvojili. Ajme! Pčelica, uvlakačica na pitanje je li ona Hrvatica oduševljeno viče. “Jeeee…mene Zoran voli (povezala je predsjednika s državom, to je dobro). Kad dođe on će me zagrliti pa ću mu pokazati moj zvjezdasti kušin.” ” Naravno” odgovaram, “sad samo moramo pričekati da Zoran dođe.” ” Bako ti i ja smo glasali za Zorana kad je padala kiša?” glasa se Milić. “Jesmo a za koga drugog?” “Nismo za Kolindu” kategoričan je pa dodaje “ja ne volim Plenkovića”. “Ma ni ja ga ne volim, vrag ga odnija, nego ti meni reci jesi li ti Hrvat?” “Neću!” Šta nećeš? Nećeš mi reći ili ne znaš?” “Bako ja neću da budem Hrvat” molećivo kaže a oči mu već zasuzile i vidim ako budem tjerala cara do duvara rasplakat ću ga. Odustajem, samo ne razumijem što su mu se zamjerili Hrvati pa se tako malen odriče nacionalne pripadnosti. Ili sam ja loše izložila nastavno gradivo pa moram naći neku novu metodu da mu utuvim u glavu što je. Uglavnom stvari ne teku po mojoj volji pa tako odgajem jednu, pretpostavljam vatrenu Hrvaticu i jednog Nehrvata. Ma nema veze, neka dijete bude što hoće.

I na kraju još zastrašujućih vijesti: napadaju nas poljski miševi i voluharice a u Napulju se pred samom bolnicom otvorila ogromna rupa..još da rukne Vezuv.. a bojim se da i Volođa nešto čeprka po Černobilu….uglavnom svijet ide k vragu….

Anna Kowalska