By U srijedu 28. listopada i 10 h u Hrvatskom saboru održati će se Okrugli stol posvećen hrvatskoj ISTRI na temu „Monsinjor Božo Milanović i identitet hrvatske Istre”
Na okruglom stolu izlagati će:
Dr.sc.Stipan Trogrlić; povjesničar u mirovini ; Mons. Božo Milanović, istarski svećenik (1890. – 1980.) Stipan Trogrlić rođen je 1952. u Studencima kod Imotskog. Završio je franjevačku gimnaziju u Sinju. Diplomirao je povijest u Zagrebu 1976. i teologiju u Rijeci 1996., a doktorirao 2007. na temi odnosa Katoličke crkve u Istri i državne vlasti (1945.–1954.).Od 1996. radio je na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar u Puli, gdje je bio voditelj. Specijalizirao se za ulogu Katoličke crkve u Istri u 19. i 20. stoljeću. Autor je više knjiga i znanstvenih radova o toj temi predavao je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli.
Pored knjige o Boži Milanoviću;
- Božo Milanović, istarski svećenik (1890. – 1980.), Kršćanska sadašnjost i Državni arhiv u Pazinu, Zagreb-Pazin, 2011. napisao je
- Istarska županija: priručnik za zavičajnu nastavu, Školska knjiga, Zagreb, 1996. (suautor Ivan Bertić)
- Katolički pokret u Istri: 1895. – 1914., Hrvatski studiji-Studia Croatica, Zagreb, 2000.
- Katolička crkva u Istri: nacionalno-političke i idejne podjele: (1880. – 1914.), C.A.S.H. d.o.o., Pula, 2006.
- Odnosi Katoličke Crkve u Istri i Jugoslavenske državne vlasti 1945. – 1954., Institut Ivo Pilar – područni centar Pula i izdavačka kuća Josip Turčinović, Pazin, 2008.
- Katolička crkva u Istri između otpora i potpore talijanskoj vlasti u Istri 1918. – 1943., Biblioteka Posebna izdanja sv. 50, Državni arhiv u Pazinu – Institut za društvene znanosti Ivo Pilar, Pazin, 2019.
Preč. Marijan Jelenić, svećenik, publicist, vodnjanski župnik u mirovini ;Sjećanje na Božu Milanovića, komunistički progon istarskog svećenstva
Vlč. Marijan Jelenić , umirovljeni je župnik crkve Sv. Blaža u Vodnjanu. Vlč. Jelenić svojim je radom i djelovanjem doprinio da Vodnjan postane prepoznatljiv na mapi sakralne baštine, autor je monografije ‘Sanctuarium Adignani’, impozantne knjige teške 6 kg, koja je plod 50-godišnjeg truda i rada s 80-ak naučnika i više znanstvenih institucija, koja na 834 stranica i s 536 fotografija precizno dokumentira čuvene relikvije svetaca i neraspadnuta sveta tijela iz Muzeja svetih tijela u glasovitoj crkvi svetog Blaža u Vodnjanu( najvećoj crkvi u Istri) U Muzeju se čuvaju relikvije 300 svetaca i četiri sveta tijela od kojih su tri neraspadnuta, a što je i danas zagonetka za znanost. Od toga je 266 svetaca živjelo prije raskola 1054. godine i pripadaju univerzumu kršćanske baštine. To je jedinstvena zbirka relikvija u svijetu, O tim vrijednim relikvijama vodnjanski župnik je godinama brinuo
Neraspadnuta su tijela sv. Leona Bemba (+ 1188.), sv. Ivana Olinija (+ 1300.) i sv. Nikoloze Burza (+ 1512.). Uz ta tijela manji ne raspadnuti dio imamo još od sv. Sebastijana (+ 282.), sv. Barbare (+ 288.), sv. Marije Egipatske (+ 522.), sv. Antona Opata (+ 256.), sv. Bazilija (+ 376.), sv. Eutiha (+ 583.) i sv. Pavla mučenika (+ 814.). Nigdje u svijetu ne postoji nešto slično..
Napisao je oko 40 brošura i nabožnih knjižica, među kojima bi izdvojila brošure u kojima se zauzima za beatifikaciju franjevačkoga trećoredca Egidija Bulešića (Život za druge. Pula 1978), Čudo u Vodnjanu i Sveta Foška (obje Vodnjan 2000) i svakako Hagiopolis, objavljen u vlastitoj nakladi, o Puli, kao gradu u kojem je živjelo devetoro svetaca, u kojoj je bilo 35 crkava i dvije bolničke kapele.“ Pula je duhovni perivoj zadivljujuće ljepote, Katedrala pod nebom! Naš sveti grad, istarski Jeruzalem“
Lili Benčik, kolumnistica, tajnica Udruge KRIŽ.;IDS-ovo poništavanje životnog djela Bože Milanovića. Blog Hrvatske pravice pišem od 2017., dugogodišnji sam kolumnist portala Hrvatsko nebo, Hrvatski fokus, Croative.net, Dragovoljac.com, Braniteljskog portala i niza drugih koji prenose moje tekstove.
Statutom Istarske županije IDS je poništio djelovanje Bože Milanovića , Jurja Dobrile, Matka Laginje i Proglas Ljube Drndića od 13.rujna 1943.
Statut Istarske županije koji je 1994, usvojio IDS, u osnovi je protivan Ustavu RH.
Po Ustavu RH , „Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina….“
Po Statutu IŽ , Istra nije županija hrvatskog naroda i pripadnika nacionalnih manjina, već je ;“ višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica u kojoj se priznaje i štiti slobodno izjašnjavanje građana i čuva dostojanstvo pojedinca“ u kojem nema spomena da u Istri žive Hrvati!
Po Statutu IŽ , IDS naglašava ;“ ISTRA, područje čiji su građani i prije 2. svjetskog rata pružili otpor fašizmu te se masovno svrstali uz antifašističku koaliciju…“, a ne priznaje Proglas od 13. rujna 1943. kojim se taj antifašizam dokazuje.
U proglasu piše;“ Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati!“
Po Statutu IŽ Istra nije hrvatska zemlja, nego je ;“ područje gdje svaki građanin ili zajednica uživa puno pravo izražavanja, poštovanja, osiguranja i razvoja društvene, etničke, vjerske, kulturne, političke i jezične slobode i samosvijesti..“
I ne samo što su IDS-ovci poništili Proglas Ljubu Drndića, i Joakima Rakovca, nego su Statutom IŽ, poništili i odluke:
- Predsjedništva i Izvršnog odbor ZAVNOH-a, koje je na 1. zasjedanju u Otočcu 20.rujna potvrdilo tekst Proglasa svojom Odlukom o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih krajeva Hrvatskoj.
- članova Sabora koji je održan 26. rujna u Pazinu, na kojem je izabran privremeni Pokrajinski NOO za Istru te potvrđena odluka o odcjepljenju od Italije i sjedinjenju s Hrvatskom i Jugoslavijom.
- 2. zasjedanja ZAVNOH-a u Plaškom i 2.zasjedanja AVNOJ-a, jer je u studenom te akte ZAVNOH-a prihvatio AVNOJ na svojem 2. zasjedanju u Jajcu.
Dr.med.Damir Biloglav, saborski zastupnik
Evo prigode da se u Hrvatskom saboru čuje i glas one „druge Istre“ – hrvatske Istra, bez koje se, pa i protiv koje se, doduše može autoritarno vladati u Istri, ali ta “tiha Istra,” koja nema vlast ni medije pod svojom kontrolom, ipak prodire u javnost zahvaljujući novim medijima, koje ne mogu lokalni IDS-ovi šerifi ušutkati.
Ta „tiha Istra“ nepremostiva je brana IDS-ovoj politici multikulturalnosti- odnarođivanja!
Ta tiha nepremostiva brana su i hrvatski branitelji u Istri, koji su svojim odazivom u Domovinski rat ustvari potvrdili Proglas od 13.rujna 1943. „Dokazali svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati“ i pokazali za razliku od IDS-a, visoku nacionalnu svijest, IDS-a koji je
proglasio; „da je ISTRA, višeetnička, višekulturna i višejezična zajednica…”
Okrugli stol možete pratiti u direktnom prijenosu na saborskom YouTube kanalu na adresi:
https://youtube.com/live/4LfwiGVQljk
I na kraju što o Boži Milanoviću piše vlč. Marijan Jelenić;
ORIJAŠ CRKVE U HRVATA
Hrvati su u Istri nakon kuga i ratova bili u opasnosti asimilacije od Talijana i Austrijanaca. Od 486 istarskih biskupa i nekoliko tisuća svećenika, nitko za očuvanje Hrvata nije učinio više od biskupa Jurja Dobrile i svećenika Bože Milanovića koji je bio duhovno dijete Dobrile.
Milanovića su fašisti namjeravali ubiti, zato je bio u konfinaciji u .Bergamo 20 godina i u Trstu tri godine. I neočekivano, svojom inventivnošću širenjem hrvatskog tiska osvješćuje narod preko povjerljivih narodnjaka i svećenika.
Nakon rata, kad je u pitanju pripadnost Istre Hrvatskoj pred Međunarodnom mirovnom komisijom dokazuje matičnim knjigama da u Istri živi 70% Hrvata što je bilo presudno. Za pomoć se sastaje s Titom u Zagrebu 1946. Za uzvrat traži povrat nacionalizirane zgrade i konvikta i 1947. otvara Sjemenište u Pazinu. Sva su druga Sjemeništa bila zatvorena. Sjemenište je dalo 140 svećenika i deset biskupa, što je bilo presudno za Crkvu i čitavoj Jugoslaviji.
Tito traži 1953. odcjepljenje Crkve u Hrvatskoj od Vatikana da bi „narodnom crkvom““ Vlast mogla manipulirati. Milanovića su za suradnju s komunistima napadali biskupi sve do Vatikana. Ali Milanović nije ustuknuo radeći „za Boga i narod“. On je, dakle, za sudbinu Crkve na ovim prostorima učinio više od bilo kojeg crkvenog dostojanstvenika. On je preteča demokracije i slobode koju danas uživamo. I djelo se Bože Milanovića do danas tumači racionalistički i objektivna se procjena njegova djela tek očekuje.
Lili Benčik/hrvatskepravice
